Kazanlak
Kazanlak[1] (Kazanluk,[2] Kazanlik,[3] bug. Казанлък) je značajan grad u Republici Bugarskoj, u središnjem delu zemlje. Grad je drugo po važnosti gradsko naselje unutar Starozagorske oblasti i najveći grad u Bugarskoj bez položaja središta oblasti.
Kazanlak bug. Казанлък | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Bugarska |
Oblast | Starozagorska oblast |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2007. | 54.416 |
— gustina | 1.511,56 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 37′ 00″ S; 25° 24′ 00″ I / 42.616667° S; 25.4° I |
Aps. visina | 407 m |
Površina | 36 km2 |
Veb-sajt | |
www.kazanlak.bg |
Grad Kazanlak je poznat u državi i u svetu kao središte "Doline ruža", gde se ruže gaje i dobija ružino ulje, važna sirovina za kozmetičku industriju.
Geografija uredi
Grad Kazanlak se nalazi u središnjem delu Bugarske. Od prestonice Sofije grad je udaljen 195 km, a od oblasnog središta, Stare Zagore, grad je udaljen 36 km.
Oblast Kazanlaka predstavlja najseverniji deo istorijske pokrajine Trakija. Grad se smestio u prostranoj kotlini, koju na severu ograničava glavno bilo planinskog sistema Balkana, a južno manja planina, Srednja Gora. Grad je na reci Tundži, u višem delu njenog toka.
Klima u gradu je izmenjeno kontinentalna sa blagim uticajem sredozemne i elementima „župe“ — blaže zime, manje vetrova.
Istorija uredi
Kazanlak je prvobitno bio tračko naselje Sevtopolis, a i dan-danas postoje brojni ostaci tračke kulture — grobnice tračkih vladara u blizini grada stavljene su pod zaštitu UNESKOa. Posle rimskog osvajanja ovih prostora grad zamire, a ova oblast gubi raniji značaj.
Tokom prvog dela srednjeg veka oblast Kazanlaka bila je u sastavu Vizantije. Od 9. veka do 1373. godine obalst je bila u sastavu srednjovekovne Bugarske, a zatim je pala pod vlast Osmanlija. U 15. veku zbog potrebe nadgledanja prelaza preko Balkana dolazi do obrazovanja gradskog naselja. Tada je i započeta proizvodnja ružinog ulja u gradskoj okolini.
Stanovništvo uredi
Po procenama iz 2007. godine grad Kazanlak imao je oko 55.000 stanovnika. Većina gradskog stanovništva su etnički Bugari. Ostatak su malobrojni Romi. Poslednjih 20ak godina grad gubi stanovništvo zbog udaljenosti od glavnih tokova razvoja u zemlji. Oživljavanje privrede trebalo bi zaustaviti negativni demografski trend.
Pretežna veroispovest stanovništva je pravoslavna.
Partnerski gradovi uredi
Reference uredi
- ^ Pešikan; Jerković; Pižurica (2010). Pravopis srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska, str. 178.
- ^ Lilić 1999, str. 27.
- ^ Lilić 1999, str. 23.
Literatura uredi
- Lilić, Borislava (1999). Iz prošlosti srpsko-bugarskih odnosa. Beograd.