Kalvarija Kanjiža
Kalvarija Kanjiža je stara humka na jugozapadu Kanjiže na koju su meštani s pravom ponosni, jer je jedan od najbolje sačuvanih praistorijskih kurgana na tlu Srbije.
Naziv humke ili grupe: | Kalvarija |
---|---|
Kodni naziv: | BAC423 |
Tip: | Tumul, kurgan |
Lokacija (opština): | |
Tradicionalni naziv: | mađ. Kálvária-domb |
Poreklo naziva: | Tradicionalni |
Istorijski period: | III-I.vek p. n. e.—III.vek |
Epoha: | Nepoznato |
Poreklo (kultura): | Skiti ili drugi kurganski narodi |
Dimenzije (približno): | 50×46 m |
Visina (približno): | 5 m |
Materijal: | Zemlja |
Stanje: | Dobro |
Arheološki istraženo: | Ne |
Ovde imamo primer kada je hrišćanska crkva i tradicija, verovatno sasvim nesvesno, prisvojila i sačuvala verski objekat paganskog porekla.
Opis uredi
Kalvarija je sakralni verski objekat katoličke procesije-hodočašća koji se obično gradi na nekom uzvišenju. Ukoliko prirodnog uzvišenja nije bilo (na primer u Bačkoj ravnici) onda je poslužio i breg veštačkog porekla, kao drevni kurgan kod Kanjiže koji je inače deo jednog većeg niza kurgana slične građe i veličine — humke Potisja.
Ovaj tumul je značajan zbog toga, jer je zahvaljujući čuvanju odoleo zubu vremena, prirodna vegetacija na njemu je sprečila uticaj erozije, te se može smatrati da je tek neznatno izgubio od svog originalnog oblika. Preko ove humke, možemo steći sliku o originalnom izgledu tumula koje su pravili narodi koji su pre nekoliko milenijuma sa istoka stigli na prostor Evrope.
Skoro savršenog je kružnog oblika, i prilično velik, relativna visina mu je blizu 5 m, a širina preko 50 m.
Vidi još uredi
Izvori uredi
Literatura uredi
- Nikola Tasić (1983): Jugoslovensko Podunavlje od indoevropske seobe do prodora Skita - Posebna izdanja Balkanološkog instituta (Srpska akademija nauka i umetnosti) knj. 17.; Matica srpska, Odeljenje društvenih nauka, Novi Sad – Balkanološki institut SANU, Beograd
- Bogdan Brukner, Borislav Jovanović, Nikola Tasić (1974): Praistorija Vojvodine – Monumenta archaeologica Vol. I (knjiga 3 Monografije Instituta); Institut za izučavanje istorije Vojvodine - Savez Arheoloških Društava Jugoslavije. Novi Sad (English summary/text at pages 425-484)