Kamin ili ognjište je konstrukcija napravljena od opeke, kamena ili metala, dizajnirana da u njoj gori vatra. Kamini se koriste zbog opuštajućeg ambijenta koji stvaraju i za grejanje prostorije. Savremeni kamini razlikuju se po toplotnoj efikasnosti, zavisno od dizajna.

Moderni otvoreni kamin
Spoljašnji kamin

Istorijski su korišćeni za grejanje stanova, kuvanje i grejanje vode za pranje veša i kućnu upotrebu. Vatra se nalazi u ložištu; dimnjak ili druga vrsta odvoda omogućava izlazak izduvnih gasova. Kamin može imati sledeće: temelj, ognjište, ložište, okvir, kuku (koristi se u kuhinji i u praonicama), rešetku, gornju gredu, prigušivač, dimnu komoru, grlo, odvod i dimni filter. [1]

Organizacije poput Agencije za zaštitu životne sredine Sjedinjenih Država i Odeljenja za ekologiju Vašingtona upozoravaju da, prema raznim studijama, kamini mogu da predstavljaju značajan rizik po zdravlje.[2] [3] EPA piše "Dim može da miriše dobro, ali nije dobar za vas."

Vrste kamina uredi

  • Proizvedeni kamini izrađeni su od limenih ili staklenih kućišta za vatru.
  • Električni kamini mogu biti zamena za korišćenje drveta ili gasa.
  • Nekoliko vrsta su: zidni električni kamini, električne peći, električni kamini i fiksni ili slobodno stojeći električni kamini.

Zidani i montažni kamini mogu koristiti:

  • Drveno gorivo ili ogrevno drvo i drugu vrstu biomase
  • Ugljen (karbonizovana biomasa)
  • Ugalj raznih vrsta
  • Koks (karbonizovani ugalj)
  • Gorivo bez dima (nekoliko vrsta)

Kamini bez prozračivanja se napajaju bilo gelom, tečnim propanom, gasom u boci ili prirodnim gasom. U Sjedinjenim Državama, neke države i okruzi imaju zakone koji ograničavaju ove vrste kamina. Moraju biti odgovarajuće veličine prema površini koja se greje.[4] Postoje i problemi u kontroli kvaliteta vazduha zbog količine vlage koju ispuštaju u sobni vazduh, a senzori za kiseonik i ugljen monoksid su osnovni elementi bezbednosti.

Kamini sa direktnim odzračivanjem koriste ili tečni propan ili prirodni gas. Potpuno su izolovani od prostora koji se greje i odstranjuju sve izduvne gasove do spoljašnje strane zgrade.

Tipovi dimnjaka i odušaka:

  • Zidani (od opeke ili kamena).
  • Dimnjaci od armiranog betona. Ovi dimnjaci često pokazuju spoljašnje vertikalne pukotine.
  • Metalni: Metalna cev sa dvostrukim ili trostrukim zidom.

Novoizgrađeni dimnjaci mogu imati poklopac, kapu i odvajač iskre na vrhu da se male životinje sačuvaju i da se spreči da se iskre ispuštaju u atmosferu.

Pribor uredi

Širok raspon dodataka koristi se uz kamine koji se nalaze u raznim zemaljama, regionima i tokom raznih istorijskih perioda. Uobičajeno u novijim zapadnim kulturama su rešetke, protivpožarni ormari, sandučići sa cepanicama, držači cepanica i korpe sa peletom. Rešetka je okvir, obično od gvozdenih šipki, koja štedi gorivo za vatru. Leđa kamina od teških metala se ponekad koriste za hvatanje i ponovo zračenje toplote, za zaštitu stražnjeg dela kamina i kao ukras. Zaštitne ograde su niski metalni okviri postavljeni ispred kamina da zadrže žar, čađ i pepeo. Za održavanje kamina, alati uključuju pokere za džaranje, mehove, hvataljke, lopate, četke i stalke za alate.

Istorija uredi

 
Kuvanje iznad ognjišta

Drevna ognjišta za vatru su se ponekad gradila u zemlji, u pećinama ili u centru kolibe ili stana. Dokazi o praistorijskim ognjištima koje je stvorio čovek postoje na svih pet naseljenih kontinenata. Nedostatak ranih ognjišta u zatvorenim prostorima bio je taj što su se u prostoriji stvarali otrovni i/ili iritirajući dim.

Ognjišta-jame su se razvila u podignuta ognjišta u zgradama, ali odzračivanje dima zavisilo je od otvorenih prozora ili rupa na krovovima. Srednjovekovna velika dvorana obično je imala centralno smešteno ognjište, gde je otvorena vatra gorela, uz dim koji se dizao do otvora u krovu. Drveni šaloni su se pojavili tokom srednjeg veka kako bi se omogućilo pokrivanje otvora za krov da kiša i sneg ne bi ulazili.

Takođe tokom srednjeg veka, izumljeni su dimne nadstrešnice kako bi se sprečilo širenje dima kroz prostoriju i vršilo izbacivanje kroz zid ili krov. Oni su postavljani uz kamene zidove, umesto da zauzimaju sredinu sobe, a to je omogućilo zagrevanje manjih prostorija.

Dimnjaci su izmišljeni u severnoj Evropi u 11. ili 12. veku i u velikoj meri su rešili problem dima, pouzdanije ispuštajući dim napolju. Omogućili su da se kaminu doda promaja, a takođe je bilo moguće i povoljno postaviti kamine u više prostorija u zgradama. Međutim, oni nisu odmah ušli u opštu upotrebu, jer su bili skupi za izgradnju i održavanje.

1678. godine, princ Rupert, nećak Karla I, podigao je rešetku kamina poboljšavajući protok vazduha i odzračivanje. U 18. veku došlo je do dva važna dešavanja u istoriji kamina. Bendžamin Frenklin razvio je konvekcijsku komoru za kamin koja je značajno poboljšala efikasnost kamina i peći na drva. Takođe je poboljšao protok vazduha. U kasnom 18. veku, grof Rumford dizajnirao je kamin sa visokim plitkim ložištem koji je bio bolji za izvlačenje dima iz zgrade. Plitki dizajn je takođe značajno poboljšao količinu zračenja toplote koja se izbacuje u sobu. Rumfordov dizajn je osnova modernih kamina.

Estetski pokret 1870-ih i 1880-ih bazirao se na kamenu i odbacio je nepotrebne ukrase. Radije se oslanjao na jednostavne dizajne sa malo nepotrebnih ukrasa. U 1890-im, estetski pokret ustupio je mesto Pokretu umetnosti i zanata, gde je još uvek naglasak stavljen na obezbeđivanje kvalitetnog kamena. Kameni kamini su u to vreme bili simbol prosperiteta, što je u određenoj meri i danas pojam.[5]

Evolucija dizajna kamina uredi

 
"Dnevna soba" viktorijanskog stila sa kaminom u muzeju Šerlok Holms, London

Vremenom se namena kamina promenila iz potrebe u vizuelnu važnost.[6]

Mnogo nedostataka utvrđeno je u dizajnu ranih kamina. Uporedo sa industrijskom revolucijom, usledile su i velike izgradnje stanova, zahtevajući standardizaciju kamina. Najpoznatiji dizajneri kamina ovog doba bila su braća Adam. Oni su usavršili stil dizajna kamina koji se generacijama koristio. Bio je manji, jače osvetljen, sa naglaskom na kvalitetu materijala koji se koriste u njihovoj izradi, umesto na njihovoj veličini.

Od 1800-ih većina novih kamina bila je sastavljena iz dva dela, spoljašnjeg i unutrašnjeg. Okvir se sastojao od gornje ploče i bočnih nosača, obično od drveta, mermera ili granita. Unutrašnjost je bilo mesto gde je vatra gorela, od livenog gvožđa, sa leđima od ukrasnih pločica. Osim što pružaju toplotu, smatralo se da kamini viktorijanske ere dodaju ugodan ambijent kućama.[7]

Efikasnost grejanja uredi

 
Kamin sa cevastim grejačem, sa velikom površinom u izmenjivaču toplote i podizanjem posude za pepeo radi pojednostavljenja čišćenja

Neki kamini sadrže duvaljku, koja prenosi više toplote kamina u vazduh konvekcijom, što rezultira ravnomernijim zagrejanim prostorom i manjim opterećenjem grejanja. Efikasnost kamina se takođe može povećati upotrebom leđnog dela od livenog gvožđa, to je komad metala koji stoji iza vatre i odbija toplotu u sobu. Leđa se tradicionalno prave od livenog gvožđa, ali se takođe prave i od nerđajućeg čelika.[8]

Većina starijih kamina ima relativno nisku ocenu efikasnosti. Standardni, savremeni zidani kamini na drva pak imaju efikasnost od najmanje 80% (zakonski minimum zahteva, na primer u Salcburgu, Austrija).[9] Da bi se poboljšala efikasnost, kamini se takođe mogu modifikovati umetanjem posebnih teških ložišta dizajniranih da sagorevaju mnogo čistije i mogu da dostignu efikasnost i do 80% u zagrevanju vazduha. Ovi modifikovani kamini često su opremljeni velikim prozorom, što omogućava efikasan proces grejanja u dve faze. Tokom prve faze početna toplota se obezbeđuje kroz veliki stakleni prozor dok vatra gori. Za to vreme konstrukcija, izgrađena od vatrostalne opeke, apsorbuje toplotu. Ta toplota tokom druge faze ravnomerno zrači više sati.

Uticaji na zdravlje uredi

Drvo uredi

Članak objavljen u časopisu "Journal of Toxicology and Environmental Health" (Časopis o toksikologiji i zdravlju životne sredine) zaključuje da postoji velika raznolikost zdravstvenih rizika koje predstavlja sagorevanje stambenog prostora.

Ministarstvo za ekologiju u Vašingtonu je takođe objavilo knjižicu u kojoj objašnjava zašto dim od drva može biti opasan. Objašnjava da ljudski plućni i respiratorni sistem nisu u stanju da filtriraju čestice koje se emituju pri sagorevanju drva, a koje prodiru duboko u pluća. Tokom više meseci, hemikalije koje izazivaju rak mogu da izazivaju promene i strukturno oštećenje respiratornog sistema. Mala deca, starije osobe, trudnice, pušači i ljudi sa respiratornim poremećajima su najugroženiji. Dim od drveta može da izazove bolest, pa čak i smrt kod dece, jer je povezan sa infekcijama donjih disajnih puteva.[3] Kamini u kućama uzrokovali su fatalno trovanje ugljen-monoksidom.[10]

Gasovi i etanol uredi

Propan, butan i metan su zapaljivi gasovi koji se koriste u kaminima (prirodni gas je uglavnom metan, tečni naftni gas, uglavnom propan). Ako im se dozvoli da se akumuliraju nesagoreni, gasovi mogu izazvati asfiksiju, [13] i eksplozije. Požari od etanola (tečnost, takođe i u obliku gela) takođe mogu da izazovu ozbiljne opekotine.[14]

Sagorevanje ugljovodonika može izazvati zagađenje vazduha u zatvorenim prostorima. Emisije uključuju čestice materije u vazduhu (poput crnog ugljenika) i gasove poput azotnih oksida. Oni štete zdravlju: slabe imuni sistem i povećavaju infekcije, krvni pritisak, kardio-vaskularne smrti i otpornost na insulin. Neki oblici goriva su štetniji od drugih.[15]

Nepotpuno sagorevanje ugljovodoničnih goriva može proizvesti ugljen-monoksid, koji je veoma otrovan i može da izazove smrt i dugoročne neurološke probleme.[16]

Ekološki uticaji uredi

Sagorevanje bilo kojeg ugljovodoničnog goriva oslobađa ugljen dioksid i vodenu paru. Ostale emisije, kao što su azotni oksidi i sumporni oksidi, mogu biti štetne za životnu sredinu.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Chimney filters can save billions” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 16. 02. 2021. g. Pristupljeno 12. 07. 2020. 
  2. ^ „Health Effects - Burn Wise - US EPA”. epa.gov. 8. 5. 2013. 
  3. ^ a b „Washington's Department of Ecology, "Health Effects of Wood Smoke", 1997, Retrieved February 3 2012” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 10. 4. 2012. g. Pristupljeno 3. 2. 2012. 
  4. ^ „Best Ventless Fireplace Logs Review”. Ventless Fireplace Review. 6. 11. 2015. Arhivirano iz originala 24. 09. 2016. g. Pristupljeno 23. 9. 2016. 
  5. ^ Admin, Charlie. „Traditional Stone Fireplaces”. Stone Fireplaces (na jeziku: engleski). Pristupljeno 23. 2. 2017. 
  6. ^ Architects, American Institute of (21. 3. 2016). Architectural Graphic Standards (na jeziku: engleski). John Wiley & Sons. ISBN 9781118909508. 
  7. ^ „History of the Antique Fireplace”. fireplaceantiques.co.uk. Arhivirano iz originala 22. 02. 2017. g. Pristupljeno 12. 07. 2020. 
  8. ^ „Three Steps to a More Efficient Fireplace”. 17. 1. 2012. 
  9. ^ „RIS - Gesamte Rechtsvorschrift für Heizungsanlagen-Verordnung 2010 - Landesrecht Salzburg, Fassung vom 18.07.2015”. bka.gv.at. 
  10. ^ „Derek Kehler and Helena Curic identified as young couple killed in Kurrajong cabin”. The Sydney Morning Herald. 9. 6. 2015. 
  11. ^ Fukunaga, T; Yamamoto, H; Tanegashima, A; Yamamoto, Y; Nishi, K (25. 10. 1996). „Liquefied petroleum gas (LPG) poisoning: report of two cases and review of the literature.”. Forensic Science International. 82 (3): 193—200. PMID 8948127. doi:10.1016/s0379-0738(96)01995-0. 
  12. ^ Novosel, I; Kovačić, Z; Gusić, S; Batelja, L; Nestić, M; Seiwerth, S; Skavić, J (april 2011). „Immunohistochemical detection of early myocardial damage in two sudden deaths due to intentional butane inhalation. Two case reports with review of literature.”. Journal of Forensic and Legal Medicine. 18 (3): 125—31. PMID 21420651. doi:10.1016/j.jflm.2010.12.003. 
  13. ^ Suffocations may be caused by propane,[11] butane[12]
  14. ^ Kraemer, R; Knobloch, K; Lorenzen, J; Breuing, KH; Koennecker, S; Rennekampff, HO; Vogt, PM (NaN). „Severe burn injuries caused by bioethanol-design fireplaces-an overview on recreational fire threats.”. Journal of Burn Care & Research. 32 (2): 173—7. PMID 21233730. doi:10.1097/BCR.0b013e31820aade7.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  15. ^ Apte, K; Salvi, S (2016). „Household air pollution and its effects on health.”. F1000Research. 5: 2593. PMC 5089137 . PMID 27853506. doi:10.12688/f1000research.7552.1. „Burning of natural gas not only produces a variety of gases such as sulfur oxides, mercury compounds, and particulate matter but also leads to the production of nitrogen oxides, primarily nitrogen dioxide...The burning of biomass fuel or any other fossil fuel increases the concentration of black carbon in the air...[rest of material in linked fulltext]' 
  16. ^ Casillas, S; Galindo, A; Camarillo-Reyes, LA; Varon, J; Surani, SR (15. 10. 2019). „Effectiveness of Hyperbaric Oxygenation Versus Normobaric Oxygenation Therapy in Carbon Monoxide Poisoning: A Systematic Review.”. Cureus. 11 (10): e5916. PMC 6855999 . PMID 31788375. doi:10.7759/cureus.5916. 

Dodatna literatura uredi

  • Adams, Sean Patrick. Home Fires: How Americans Kept Warm in the 19th Century (Johns Hopkins University Press, 2014), 183 pp
  • The Open Fireplace in All Ages by John Pickering Putnam. Boston:1886. A free e-book digitized by Google [1]
  • Observations on the Forgotten Art of Building a Good Fireplace: The Story of Sir Benjamin Thompson, Count Rumford, an American genius & his principles of fireplace design which have remained unchanged for 174 years. by Vrest Orton and Austin Stevens. Alan C. Hood & Co., April 1, 2000