Kanzas

савезна држава САД

Kanzas (engl. Kansas), država je SAD smeštena na Srednjem zapadu.[1] Ime je dobila po reci Kanzas koja protiče kroz nju. Kanzas se prema severu graniči sa Nebraskom, prema istoku sa Misurijem, prema jugu sa Oklahomom i prema zapadu sa Koloradom.

Kanzas
Položaj Kanzasa
Država SAD
Glavni gradTopika
Najveći gradVičita
Proglašenje za
 državu
 — datum: 29. januar 1861.
 — poredak: 34.
GuvernerLora Keli
Površina213.096 km2
Stanovništvo2010.
 — broj st.2.853.118
 — gustina st.13,39 st./km2
 — ISO 3166-2US-KS
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima

Ova američka država ima 105 okruga i 628 gradova.

Istorija uredi

Dolazak prvih Evropljana uredi

Područje današnje države Kanzas je bilo nastanjeno Indijancima hiljadama godina pre nego što su na njegovo tle došli belci. Španski konkistador Fransisko Vaskez de Koronado je 1540. godine je išao severno od Meksika u potrazi za sedam zlatnih gradova Sibole. U današnjem Novom Meksiku mu je rečeno za zemlju Kiviru pa je 1541. krenuo ka severoistoku u potrazi za blagom na tom području. Došavši u indijansko selo Kivira Koronado nije pronašao blago ali je rekao za to područje da je „najbolje mesto koje je video gde se može proizvoditi sve što je neophodno Španiji.“ Koronado se vratio u Novi Meksiko. Sledeće godine sveštenik koji ga je pratio na tom putovanju Huan de Padilja se vratio u današnji Kanzas sa željom da proširi hrišćanstvo među Indijancima. Njega su ubili Indijanci. Tačno mesto njegove smrti nije poznato ali se pretpostavlja da se to desilo u današnjem središnjem delu Kanzasa. Otac Padilja se smatra prvim hrišćanskim mučenikom na tlu Sjedinjenih Američkih Država.

Do kraja 17. veka Francuska je stekla pravo na svu zemlju u slivu reke Misisipi. Ovu teritorija je obuhvatala i područje današnjeg Kanzasa. Francuski trgovci krznom su došli u severoistočni Kanzas 1702. godine a narednih godina ovu teritoriju su istraživali Klod Šarl di Tisne, Etjen de Burmon i Pol i Pjer Male. For Kavanjol, vojni garnizon i trgovački centar, je osnovan 1744. u blizini današnjeg Levenvorta. Francuzi su se odrekli svojih pretenzija na ovo područje 1763. ali su ih povratili 1800. godine, da bi SAD otkupile kompletnu teritoriju Luizijane 1803. godine. Meriveder Luis i Vilijam Klark su u junu i julu 1804. istražujući Teritoriju Luizijanu posetili i područje Kanzasa na levoj obali reke Misuri. Dve godine kasnije poručnik američke armije Zebulon Pajk, prešao je preko Kanzasa sa svojom ekspedicijom. Tokom tog putovanja susreo se sa Indijancima s kojima je pregovarao u ime novog „belog oca“, tj. predsednika SAD. Nastavio je dalje putovanje ka zapadu i otkrio je visoku planinu koja se zove Pajkov vrh (engl. Pike’s Peak).

Staze Santa Fe i Oregon uredi

Nastavljajući da istražuju Kanzas, imigranti i trgovci su napravili puteve tj. staze kojima su se kretali. Vilijam Beknel, trgovac iz Misurija, je uspostavio Stazu Santa Fe radi trgovine sa Špancima u današnjem Novom Meksiku. Početkom 1820-ih karavani kočija su slani ovim putem od reke Misuri do Santa Fea. Staza je bila dugačka oko 1.300 km. Oregonsku stazu koja je išla preko severoistočnog dela Kanzasa su koristili emigranti do Kalifornije i Severozapada sredinom 19. veka. Neki od ljudi koji su prolazili ovom stazom su odlučili da se nastane u Kanzasu, zbog izuzetnih mogućnosti koje su im se nudile.

Status Teritorije uredi

Ratifikovanjem Odluke o Kanzasu i Nebraski od strane Kongresa SAD 1854. godine formirana je Teritorija Kanzas koja je obuhvatala prostor današnjih država Kanzas i Nebraska, takođe je omogućeno nastanjivanje belog stanovništva. S obzirom na probleme vezane za robovlasništvo u to vreme Kanzas je bio poprište sukoba između pristalica i protivnika robovlasništva. Najdrastičniji sukobi su bili „masakr u Potavatomiju“, gde je Džon Braun sa svojim ljudima ubio petoricu pristalica robovlasništva, zatim bitke kod Blek Džeka, Frenklina i Hikori Pointa, spaljivanje Osavatomija i „masakr u Mare de Sinju“ u okrugu Lin. Ovaj period obeležilo je i veliko doseljavanje stanovništva iz istočnih delova SAD, koji su u potrazi za zlatom prelazili teritoriju Kanzasa na svom putu ka Kaliforniji.

Državnost uredi

Politički prvaci u Kanzasu su 1855. prvi put od Kongresa SAD zatražili status države. Predložili su ustav po kom bi u Kanzasu bilo zabranjeno robovlasništvo, međutim Kongres SAD je odbio taj predlog. Drugi put su pokušali 1857. sa ustavom koji je odobravao robovlasništvo. Ovaj ustav je prvo bio prihvaćen na referendumu na kom nisu učestvovali abolicionisti, da bi na ponovljenom referendumu bio odbačen. Na ponovljenom referendumu nisu učestvovale pristalice robovlasništva. Međutim ustav je ipak poslat Kongresu SAD na razmatranje. Za to vreme je održana treća ustavotvorna konvencija u Livenvortu. Na njoj je donet novi ustav, koji je prihvaćen na referendumu 1858. godine ali ga je, kao i prethodni, Kongres SAD odbacio. Poslednja, četvrta, ustavotvorna konvencija je održana u julu 1859. Ustav koji je predložen zabranjivao je robovlasništvo i definisao je današnje granice Kanzasa. Stanovnici Kanzasa su ga odobrili na referendumu u oktobru 1859, dok je privremena vlada izabrana u decembru iste godine. U aprilu 1860. Predstavnički dom SAD je glasao da Kanzas dobije status države, međutim to nije odobrio Senat jer je bio pod kontrolom pristalica robovlasništva. Nakon ovih događaja pitanje statusa Kanzasa postaje nacionalno. Nakon pobede Abrahama Linkolna južnjačke države su proglasile otcepljenje, a senatori iz tih država su se povukli. Samim tim stvorili su se uslovi da Kanzas postane država, što je i ostvareno 29. januara 1861. donošenjem Zakona o Kanzasu. Tako je Kanzas postao 34. članica Sjedinjenih Američkih Država.

Građanski rat uredi

Vlasti Kanzasa su u aprilu 1861. poslale 650 a do kraja su angažovale više od dvadeset hiljada vojnika, to predstavlja impozantnu cifru ako se uzme u obzir da je u ovoj državi bilo nešto manje od trideset hiljada vojno sposobnih muškaraca. Iz tih razloga Kanzas je imao i najveću stopu ubijenih vojnika među članicama Unije. Iako je prema popisu iz 1860. imao manje od trista vojno sposobnih Afroamerikanaca Kanzas je dao 2.080 boraca afričkog porekla. Tom broju afroameričkih boraca su doprineli robovi koji su pobegli iz Arkanzasa i Misurija.

Na teritoriji Kanzasa je vođena samo jedna bitka. To je bila bitka kod Majn Krika, koja se odigrala u okrugu Lin 25. oktobra 1864. U njoj učestvovalo negde oko 25.000 vojnika. Rezultat te bitke je poraz snaga Konfederacije kojima je komandovao general-major Sterling Prajs, i sprečavanje moguće invazije na Kanzas sa juga.

Poslednje decenije 19. veka uredi

Nakon građanskog rata dolazi do sukoba sa Indijancima na zapadu. Razlog tome je povećano nastanjivanje belog stanovništva na zapadu SAD. Federalne vlasti su pokušale da sa Indijancima pregovaraju i spreče izbijanje sukoba ali to nije ostvareno. U Kanzasu su napadi dostigli vrhunac 1867. kada je ubijeno oko 130 doseljenika. Do kraja 1869. većina plemena se iselila, međutim na zapadu Kanzasa su nastavljeni sukobi sve do 1878.

U međuvremenu nastavlja se ubrzano doseljavanje, niču gradovi, grade se škole, otvaraju se mala preduzeća i zanatske radionice. Izgradnja železnice je doprinela stočarskoj proizvodnji jer je omogućila njen nesmetan transport ka istoku. Zahvaljujući kvalitetnijoj vrsti pšenice koju su 1874. godine u Kanzas doneli menoniti iz Rusije pospešena je poljoprivredna proizvodnja.

Kanzas u 20. veku uredi

Tokom dvadesetog veka u Kanzasu dolazi do postepene preorijentacije privrede sa pretežno poljoprivredne na industrijsku proizvodnju. Kanzas se postepeno urbanizuje a stanovništvo se koncentriše u mestima Kanzas Siti, Vičita i Topika.

Demografija uredi

Demografija
1900.1910.1920.1930.1940.1950.1960.1970.1980.1990.2000.2010.
1.470.4951.690.9491.769.2571.880.9991.801.0281.905.2992.178.6112.246.5782.363.6792.477.5742.688.4182.853.118

Administrativna podela uredi

Kanzas je podeljen na 105 okruga:

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ „Census.gov” (PDF). Pristupljeno 31. 7. 2010. 

Spoljašnje veze uredi