Kelsos (grč. Κέλσος, lat. Celsus; takođe Kels, Cels ili Celzo) je bio grčki platonistički filozof iz 2. veka i istaknuti kritičar hrišćanstva. Njegovo delo Istinski logos (Alethes logos), napisano 178, se smatra prvom sveobuhvatnom filozofskom kritikom hrišanstva.[1][2] Izvorni spis nije sačuvan, a delo nam je poznato isključivo putem Origenovog pobijanja.

U svome delu Kelsos podvrgava racionalnoj kritici razne judeo-hrišćanske mitove, navodeći da su neki, poput mita o potopu, pozajmljeni iz drugih tradicija, dok su neki, poput mita o stvaranju sveta, u sukobu sa naukom.[2] On sa filozofskog stanovišta dalje kritikuje antropomorfni doživljaj boga, judeo-hrišćanski antropocentrizam i verovanje u sopstvenu izabranost. Hrišćansko učenje o uskrsnuću tijela kritikuje kao pogrešno shvaćeno filozofsko učenje o seobi duše.[2] Hrišćanske zajednice svoga vremena Kelsos kritikuje zbog protivljenja obrazovanju i zastupanja slepe vere umesto razumskog ispitivanja. On hrišćane kritikuje i zbog neučestvovanja u zajedničkim obredima, nepoštovanja zakona i drskog ponašanja prema slikama bogova drugih naroda.[2]

O Kelsovom životu se ne zna gotovo ništa. Pretpostavlja se da je pisao u Aleksandriji.[3] Živeo je u vreme kada se antička filozofija susrela s novim vjerovanjem, koje je nastupalo kao bogom objavljena istina, što je za obrazovane Helene, a posebno za filozofe, bilo nepojmljivo. Filozof Kelsos je u hrišćanstvu vidio negaciju svega onoga što je stoljećima bilo prisutno u grčkom geniju.[2]

Jevrejska vizija Isusa uredi

Suprotno hrišćanskom gledištu, Kels takođe navodi jevrejsko gledište o Isusu izloženo u Talmudu, svetom spisu židovstva.

 
Grobnica vojnika Pantera, koju neki povezuju sa „Isusovim biološkim ocem“ iz Kelsovih spisa.

Kels u svojoj knjizi uvodi lik Jevreja, zagovornika judaizma, koji izjavljuje da su Isusa pogrešno zamenjivali sa sinom device, i da potiče iz zabačenog sela u jevrejskoj Svetoj zemlji . Kelsoov Jevrejin sumnja na pojavu zvezde povodom Isusovog rođenja, a takođe osporava i navodno Isusovo poreklo od kralja Davida: „Stolarska žena treba da zna da li potiče iz tako ozarene porodice“. (II. 32). [4]

Prema talmudskoj tradiciji, Isusova majka je bila siromašna jevrejska devojčica koju je njen suprug, po zanimanju tesar, proterao zbog preljuba sa rimskim vojnikom po imenu Panter. Napuštena od supruga i prezrena od društva, Marija je rodila Isusa (I. 32).

Zbog bede i siromaštva, Isus je otišao u Egipat, gde je proučavao magiju. Uveren u svoje vračanje, Isus se vratio u rodnu Palestinu i predstavio se kao bog.[5] Okupio je oko sebe „ 10 ili 11 ozloglašenih ljudi “, potpuno nedostojne carinike i lađare (koje Kels naziva bandom pljačkaša), i obilazio s njima i živeo jadno. Govoreći o događajima koji su doveli do Isusove pobune, on kaže:

„Kada smo ga sproveli i osudili, sakrio se i pokušao pobeći. Bio je uhvaćen na najpogrdniji način i bio je izdan upravo od onih koje je nazivao svojim učenicima.”

Kelsoov Jevrejin prenosi Isusovim sledbenicima ono što oni smatraju Isusom bogom, iako je neslavno završio. Kels navodi da su Isusovi učenici dodali da je Isus prorekao sve što mu se dogodilo i da je tekst jevanđelja menjan 3-4, i više puta (II. 27).

Kels piše da su oni koji veruju u Isusovo vaskrsenje žrtve zavedene fantazije. Navodni događaj videla je „luda žena i neko ko je sklon takvim snovima“; što je stvorilo lažnu predstavu (II. 55). Kelsos se poziva na Platona koji kaže da su neki ljudi u blizini grobova mrtvih videli „duhove iz senke“ (Fedon, oko 30. str. 81 D.). Ako Isus nije bio samo priviđenje, već je ustao iz mrtvih, drugi su ga sigurno videli. Ako je zaista želeo da pokaže božansku moć, tada je morao da se pojavi i protivnicima i sudijama koji su ga osudili i svim ljudima (II. 63).

Izvori uredi

  1. ^ H.Chadwick, Origen:Contra Celsum, CUP 1965. p xxviii
  2. ^ a b v g d Branko Bošnjak, Grčka filozofska kritika Biblije (Kelsos contra apologeticos)
  3. ^ Chadwick, H., Origen:Contra Celsum, CUP (1965), p. xxviii-xxix
  4. ^ Branko Bošnjak, Grčka filozofska kritika Biblije (Kelsos contra apologeticos)
  5. ^ Robert E. Van Voorst, Jesus outside the New Testament, Wm. B. Eerdmans Publishing, 2000. pp 64-65

Vidi još uredi