Koktel (engl. cocktail) je smeša nekoliko supstanci, obično tečnih. Reč cocktail sastavljena je iz dva dela: cock („petao“) i tail („rep“). Koktel se može pripremiti od najmanje dve vrste različitih pića. U receptu se mogu preporučiti tri i više vrsta raznih alkoholnih i bezalkoholnih pića. Pripremaju se u šejkeru, čaši za koktel ili direktno u uslužnoj čaši, a ukrašavaju slamčicama i kišobrančićima. Kokteli se veoma razlikuju po regionima sveta, a mnoge veb stranice objavljuju i originalne recepte i sopstvene interpretacije starijih i poznatijih koktela.[1][2][3]

Koktel

Istorija uredi

Prve mešavine pića koje su zapisane pripadaju pićima Amerikan drinks (engl. American drinks). Za pojavu koktela najveći doprinos dali su Džeri Tomas [en] koji je 1863. godine prvi izdao priručnik za mešana pića i Hari Džonson [en] koji 1868. godine izdaje svoju prvu knjigu pod nazivom Miksologija.

O poreklu reči „koktel“ se raspravljalo (videti odeljak § Etimologija)). Prvi pisani pomen „koktela“ kao napitka pojavio se u Famrerskom kabinetu 1803. u Sjedinjenim Državama. Prva definicija koktela kao alkoholnog pića pojavila se tri godine kasnije u The Balance and Columbian Repository (Hudson, Njujork) 13. maja 1806.[4] Tradicionalno, sastojci koktela su uključivali žestoka pića, šećer, vodu i pelinkovac,[5] međutim, ova definicija je evoluirala tokom 1800-ih, da bi uključila dodatak likera.[6][5]

Kokteli su nastavili da se razvijaju i dobijaju popularnost tokom 1900-ih, a termin se na kraju proširio na sva mešana pića. Godine 1917, izraz „koktel zabava” skovala je gospođa Džulijus S. Volš mlađa iz Sent Luisa, Misuri. Pošto su vino i pivo bili manje dostupni tokom prohibicije u Sjedinjenim Državama (1920–1933), kokteli na bazi alkohola postali su popularniji zbog pristupačnosti, nakon čega je usledio pad popularnosti tokom kasnih 1960-ih. Početkom do sredine 2000-ih došlo je do uspona kulture koktela kroz stil miksologije koji meša tradicionalne koktele i druge nove sastojke.[7]

U savremenom svetu i informatičkom dobu, recepti za koktele se široko dele onlajn na veb lokacijama. Kokteli i restorani koji ih služe se često pokrivaju i recenziraju u turističkim časopisima i vodičima.[8][9] Neki kokteli, kao što su Mohito, Menhetn i Martini, postali su glavni proizvodi u restoranima[10] i fenomeni pop kulture.

Upotreba i srodni termini uredi

 
Lonkero, finsko dugo piće, napravljeno kombinovanjem džina i sode grejpfruta.

Kada mešano piće sadrži samo destilovano alkoholno piće i mikser, kao što je soda ili voćni sok, to je hajbol. Mnogi od zvaničnih koktela Međunarodnog udruženja barmena su ovog tipa. Kada mešano piće sadrži samo destilovano žestoko piće i liker, to je duo, a kada se dodaje krem ili liker na bazi kreme, to je trio. Dodatni sastojci mogu biti šećer, med, mleko, krem i razno bilje.[11]

Etimologija uredi

Poreklo reči „koktel” je sporno. Prva zabeležena upotreba koktela koji se ne odnosi na konje nalazi se u novinama The Morning Post and Gazetteer u Londonu, Engleska, 20. marta 1798. godine.[12]

Oksfordski rečnik engleskog jezika navodi da reč potiče iz SAD. Prva zabeležena upotreba koktela kao napitka (verovatno bezalkoholnog) u Sjedinjenim Državama javlja se u Farmerovom kabinetu, 28. aprila 1803:[13]

Popio čašu koktela—odličnog za glavu... Svrativši kod doktora našao da je Burnama — on je izgledao veoma mudar — popio je još jednu čašu koktela.

 
Prva poznata definicija koktela, autora Harija Krosvela.

Prva definicija koktela za koju se zna da je alkoholno piće javila se u The Balance and Columbian Repository (Hudson, Njujork) 13. maja 1806; urednik Hari Krosvel je odgovorio na pitanje „Šta je koktel?“:

Kok-tel je stimulativno piće, sastavljeno od žestokih alkoholnih pića bilo koje vrste, šećera, vode i pelinkovaca – vulgarno se naziva ogorčena praćka, i trebalo bi da bude odlična izborna porcija, utoliko što čini da se srce okrepi i osmeli, a u isto vreme da zamuti glavu. Kaže se, takođe, da je od velike koristi demokratskom kandidatu: jer čovek, progutavši čašu toga, spreman je da proguta bilo šta drugo.[14]

Dejl Degrof pretstavlja da je reč evoluirala od francuskog coquetier, za čašu za jaja koju je Antoan A. Pešo, tvorac Pešoovog pelinkovca, navodno koristio da svojim gostima služi mešavinu konjaka sa malim dodatkom svog pelinkovca.[15]

Etimolog Anatoli Liberman podržava kao „veoma verovatnu“ teoriju koju je izneo Laftman (1946), koju Liberman sumira na sledeći način:[16]

Bio je običaj da se potkrate repovi konja koji nisu bili rasni [...] Zvali su ih koktel konjima, kasnije jednostavno kokteli. U širem smislu, reč koktel je primenjena na vulgarnu, nevaspitanu osobu podignutu iznad svog položaja, zauzimajući položaj džentlmena, ali deficitarna u džentlmenskom uzgoju. [...] Od značaja [u gore navedenom citatu iz 1806.] je [...] pominjanje vode kao sastojka. [...] Laftman je zaključio da je koktel bio prihvatljivo alkoholno piće, ali razblaženo, a ne „čistokrvno“, nešto „podignuto iznad svog položaja“. Otuda veoma prikladna žargonska reč koja je ranije korišćena za inferiorne konje i vajnu gospodu.

Istoričar koktela Dejvid Vondrič takođe je spekulisao da je „koktel“ referenca na koren đumbira, praksu oživljavanja starog konja pomoću čepića od đumbira kako bi životinja „podigla rep i bila žustra“.[17]

Nekoliko autora je iznelo teoriju da bi „koktel“ mogao biti iskvarenkoktel piva“.[18][19][20]

Razvoj uredi

Postoji nedostatak jasnoće o poreklu koktela.[21] Tradicionalno, kokteli su bili mešavina žestokih pića, šećera, vode i pelinkovca.[5] Do 1860-ih, međutim, koktel je često uključivao liker.[6][5]

Prva publikacija vodiča za barmena koji je uključivao recepte koktela bila je 1862. godine – Kako mešati pića; ili, Bon Vivantov pratilac, od „profesora” Džerija Tomasa. Pored recepata za punčeve, sauere, slingove, koblere, šrabove, todije, flipse i razne druge mešane napitke bilo je 10 recepata[22] za „koktele“. Ključni sastojak koji razlikuje koktele od drugih pića u ovom zborniku bila je upotreba pelinkovca. Mešana pića popularna danas koja su u skladu sa ovim prvobitnim značenjem „koktela”" uključuju starinski viski koktel, Sazerak koktel i Menhetn koktel.

Navedeni sastojci (alkohol, šećer, voda i pelinkovac) odgovaraju sastojcima starinskog (engl. Old Fashioned) koktela,[23] koji je nastao kao izraz koji su koristili gosti barova s kraja 19. veka da razlikuju koktele napravljene na „staromodni“ način od novijih, složenijih koktela.[13]

U knjizi recepata iz 1869. godine Šolje za hlađenje i ukusna pića, Vilijama Teringtona, kokteli su opisani kao:[24]

Kokteli su spojevi koje su veoma mnogo koristile „rane ptice” da ojačaju unutrašnjeg čoveka, a i oni koji vole njihove utehe vruće i jake.

Termin hajbol se pojavljuje tokom 1890-ih da razlikuje piće sastavljeno samo od destilovanog alkoholnog pića i miksera.[25]

„Recepti američkih i drugih ledenih pića“, koji su 1902. godine objavili Farou i Džekson, sadrže recepte za skoro dva tuceta koktela, od kojih su neki i danas prepoznatljivi.[26]

Prvu „koktel zabavu” ikada smatra se da je priredila je Džulija S. Volš mlađa iz Sent Luisa, u državi Misuri, maja 1917. Volšova je pozvala 50 gostiju u svoj dom u podne u nedelju. Zabava je trajala sat vremena do serviranja ručka u 13 časova. Mesto ovog prvog koktela još uvek stoji. Godine 1924, Rimokatolička nadbiskupija Sent Luisa kupila je Volšovu vilu na bulevaru Lindel 4510 i od tada služi kao rezidencija lokalnog nadbiskupa.[27]

Tokom prohibicije u Sjedinjenim Državama (1920–1933), kada su alkoholna pića bila ilegalna, kokteli su se i dalje ilegalno konzumirali u objektima poznatim kao spikizis. Kvalitet pića koji je bio dostupan tokom prohibicije bio je mnogo lošiji nego ranije.[28] Došlo je do prelaska sa viskija na džin, koji ne zahteva starenje i zbog toga se lakše proizvodi ilegalno.[29] Med, voćni sokovi i druge arome služile su za prikrivanje gadnog ukusa inferiornih pića. Slatke koktele je bilo lakše popiti brzo, što je važno pitanje kada bi u svakom trenutku mogao da bude napadnut objekat. Pošto su vino i pivo bili manje dostupni, kokteli na bazi alkoholnih pića zauzeli su svoje mesto, čak i postali središnji deo nove koktel zabave.[30]

Kokteli su postali manje popularni krajem 1960-ih i tokom 1970-ih, sve dok se 1980-ih nisu ponovo pojavili kada je vodka često zamenjivala originalni džin u pićima kao što je martini. Tradicionalni kokteli su počeli da se vraćaju 2000-ih,[31] a sredinom 2000-ih došlo je do renesanse koktel kulture u stilu koji se obično naziva miksologija koja se oslanja na tradicionalne koktele za inspiraciju, ali koristi nove sastojke i često složene ukuse.[7]

Terminologija uredi

 
"Zapaljeni“ kokteli sadrže malu količinu zapaljivog visoko-otpornog alkohola koji se pali pre upotrebe.
  • Das ili uštrcaj = označava jedan nagli potez rukom koji se izvodi iz zgloba sa bocom na kojoj mora biti postavljen sipač ili već fabrički ugrađeni sipač.
  • Dash - uštrcaj = dve do tri kapi
  • 1 cl = 0.35 oz U.K. (engleski OZ)
  • 1 oz U.K. - 2.84 cl
  • Drop - kapljica
  • Teaspoon (tsp) - čajna kašika = 0.36 cl
  • Barspoon (bsp) - barska kašika = 0.47 cl
  • Dessertspoon (dsp) - dezertna kašika = 0.71 cl
  • Tablespoon (tbs) = supena kašika = 1.42 cl
  • Shot = 1 oz = 4.26 cl
  • Split = 6.3 oz = 17.39 cl
  • Cup = 8 oz = 22.72 cl
  • Pint = 2 cups = 16 oz = 45.44 cl
  • Quart = 4 cups = 32 oz = 90.88 cl
  • Magnum = 52.8 oz = 150 cl
  • Gallon = 4 quarts = 128 oz = 363.52 cl
  • Fifth = Oznaka za bocu vina ili šampanjca čija je zapremina 75 cl

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „The World's Best-Selling Classic Cocktails 2021 – Drinks International – The global choice for drinks buyers”. drinksint.com. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  2. ^ „10 Classic Cocktails”. Allrecipes (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  3. ^ „15 Bubbly Champagne Cocktails”. Allrecipes (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  4. ^ „The Coalead” (PDF). The Balance and Columbian Repository. V (19). 13. 5. 1806. str. 146. Arhivirano iz originala (PDF) 13. 7. 2014. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  5. ^ a b v g Thomas, Jerry (1862). How To Mix Drinks: or, The bon-vivant's companion... New York: Dick & Fitzgerald. 
  6. ^ a b „The Democracy in Trouble”. Chicago Daily Tribune. 1880: 4. 15. 2. 1880. Arhivirano iz originala 14. 3. 2014. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  7. ^ a b Brown, Jared (2006). Mixologist. Volume two, The Journal of the American Cocktail. London: Mixellany. ISBN 9780976093718. OCLC 806005376. Arhivirano iz originala 28. 4. 2021. g. |archive-url= zahteva |url= (pomoć).  Pronađeni su suvišni parametri: |author= i |last= (pomoć);
  8. ^ „Pittsburgh's 17 Essential Cocktail Bars”. Good Food Pittsburgh (na jeziku: engleski). 24. 8. 2019. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  9. ^ „The 7 best Beijing bars to have excellent craft cocktails”. Lifestyle Asia Kuala Lumpur (na jeziku: engleski). 11. 7. 2019. Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  10. ^ Dangremond, Sam; Hubbard, Lauren (24. 6. 2020). „The Easiest Classic Cocktails to Make at Home”. Town & Country (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  11. ^ DeGroff, Dale (2003). The Craft of the Cocktail. Proof Publishing Limited. ISBN 9780954586904. Arhivirano iz originala 19. 4. 2021. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  12. ^ Brown, Jared (2011). Spirituous Journey: A History of Drink. Clearview Books. ISBN 9781908337092. Arhivirano iz originala 19. 4. 2021. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  13. ^ a b Wondrich, David (2015). Imbibe!. Penguin. ISBN 9780698181854. Arhivirano iz originala 28. 4. 2021. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  14. ^ The Balance and Columbian Repository Arhivirano 2014-07-13 na sajtu Wayback Machine, May 13, 1806, No. 19, Vol. V, page 146
  15. ^ DeGroff, Dale (2002). The Craft of the Cocktail (na jeziku: engleski). New York City: Clarkson Potter. str. 6. ISBN 0-609-60875-4. 
  16. ^ Donka, Robert; Cloutier, Robert; Stockwell, Anne; William, Kretzschmar (2010). Studies in the History of the English Language V: Variation and Change in English Grammar and Lexicon: Contemporary Approaches. Walter de Gruyter. ISBN 9783110220322. 
  17. ^ Archibald, Anna. „The Origin of 'Cocktail' Is Not What You Think”. Liquor.com. Arhivirano iz originala 24. 11. 2020. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  18. ^ „cocktail, adj. and n.”. Oxford English Dictionary. Oxford University Press. Arhivirano iz originala 19. 4. 2021. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  19. ^ (the Wordsmith), Chrysti (2004). Verbivore's Feast: A Banquet of Word & Phrase Origins. Farcountry Press. str. 68. ISBN 9781560372653. Arhivirano iz originala 5. 8. 2020. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  20. ^ Powers, Madelon (1998). Faces Along the Bar: Lore and Order in the Workingman's Saloon, 1870-1920. University of Chicago Press. str. 272—273. ISBN 9780226677682. Arhivirano iz originala 23. 12. 2019. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  21. ^ Brown, Jared (13. 12. 2012). „The surprising history of the cocktail”. The Daily Telegraph. Arhivirano iz originala 13. 10. 2013. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  22. ^ „Cocktail Recipes: Heretic Spirits”. Heretic Spirits. Arhivirano iz originala 19. 4. 2021. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  23. ^ Kappeler, George (1895). Modern American Drinks: How to Mix and Serve All Kinds of Cups and Drinks. Merriam Company. Arhivirano iz originala 28. 4. 2021. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  24. ^ Terrington, William (2017). Cooling Cups and Dainty Drinks: And of General Information on Beverages of All Kinds. Trieste Publishing Pty Limited. ISBN 9780649556090. Arhivirano iz originala 28. 4. 2021. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  25. ^ „highball | Origin and meaning of highball by Online Etymology Dictionary”. Etymonline.com. Arhivirano iz originala 19. 4. 2021. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  26. ^ Paul, Charlie (1936). Recipes of American and Other Iced Drinks. G. Berridge. Arhivirano iz originala 28. 4. 2021. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  27. ^ Felten, Eric (6. 10. 2007). „St. Louis -- Party Central”. The Wall Street Journal. Arhivirano iz originala 9. 3. 2021. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  28. ^ Regan, Gary (2018). The Joy of Mixology, Revised and Updated Edition. Crown Publishing Group/Ten Speed Press. ISBN 9780451499035. Arhivirano iz originala 28. 4. 2021. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  29. ^ Felten, Eric (29. 11. 2008). „Celebrating Cinco de Drinko”. The Wall Street Journal. Arhivirano iz originala 5. 2. 2021. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  30. ^ Miller, Jeffrey (15. 1. 2019). „The Prohibition-era origins of the modern craft cocktail movement”. The Conversation. Arhivirano iz originala 5. 4. 2021. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 
  31. ^ Blue, Anthony (2004). The Complete Book of Spirits. HarperCollins. str. 58. ISBN 9780060542184. Arhivirano iz originala 30. 11. 2020. g. Pristupljeno 19. 4. 2021. 

Literatura uredi

  • Hubbell, Diana (23. 2. 2023). „Remembering When Cocktails Were Just Soup”. Atlas Obscura. 
  • Burns, Walter. "The ultimate cocktail encyclopedia". San Diego, CA: Thunder Bay Press, 2014.
  • Love Food Editors. "The art of mixology: Classic cocktails and curious concoctions". Bath: Parragon Books, 2015.
  • Polinsky, Simon. "The complete encyclopedia of cocktails: Cocktails old and new, with and without alcohol". Netherlands: Rebo International, 2003.
  • Regan, Mardee Haidin. "The bartender's best friend: A complete guide to cocktails, martinis, and mixed drinks". Hoboken, NJ: John Wiley & Sons, 2003.
  • Thomas, Jerry. "How to mix drinks, or, The bon vivant's companion". London: Hesperus, 2012.

Spoljašnje veze uredi