Korenovski rejon
Korenovski rejon (rus. Кореновский район) administrativno-teritorijalna je jedinica drugog nivoa i opštinski rejon smešten u centralnom delu Krasnodarske pokrajine, odnosno na jugozapadu evropskog dela Ruske Federacije.
Korenovski rejon Korenovskiй raйon | |
---|---|
![]() | |
![]() | |
Država | ![]() |
Federalni okrug | Južni FO |
Administrativni subjekt | Krasnodarski kraj |
Admin. centar | grad Korenovsk |
Koordinate | 45° 27′ 42″ N 39° 27′ 07″ E / 45.46167° S; 39.45194° I |
Status | opštinski rejon |
Osnivanje | 2. jun 1924. |
Površina | 1.433 km2 |
Stanovništvo | 2017. |
— broj st. | 86.480 |
— gustina st. | 60,35 st./km2 |
Vremenska zona | UTC+3 |
Registarske tablice | 23, 93, 123 |
Pozivni broj | +7 86142 |
OKATO kod | 03 221 000 |
Zvanični veb-sajt |
Administrativni centar rejona je grad Korenovsk.
Prema podacima nacionalne statističke službe Rusije za 2017. na teritoriji rejona živelo je 86.480 stanovnika ili u proseku oko 60,3 st/km². Po broju stanovnika nalazi se na 20. mestu među administrativnim jedinicama Pokrajine. Površina rejona je 1.433 km².
Geografija
urediKorenovski rejon se nalazi u centralnom delu Krasnodarske pokrajine, obuhvata teritoriju površine 1.433 km² i po tom parametru spada među rejone prosečne veličine. Graniči se sa Brjuhovečkim rejonom na severu, na istoku i jugoistoku su Viselkovski i Ustlabinski rejon, na jugu je Dinski, a na zapadu Timašjovski rejon.
Reljefno to je jednolična stepa Kubanjsko-priazovske nizije ispresecana brojnim vodotocima i manjim ujezerenim površinama. Najvažniji vodotoci su Bejsužek Levi koji teče centralnim delom, reka Bejsug teče severnim, a Kirpili južnim delom rejona.
Istorija
urediKorenovski rejon je zvanično uspostavljen 2. juna 1924. kao jedna od administrativnih jedinica tadašnjeg Kubanjskog okruga Jugoistočne oblast i prvobitno se sastojao od 19 seoskih sovjeta. Pre nego što je ušao u sastav Krasnodarske pokrajine 1937. nalazio se u granicama, prvo Severno-kavkaske, a potom i Azovsko-crnomorske pokrajine.
Privremeno je bio rasformiran u periodu od februara 1963. do marta 1964. godine.
Demografija i administrativna podela
urediPrema podacima sa popisa stanovništva iz 2010. na teritoriji rejona živelo je ukupno 85.264 stanovnika,[1] dok je prema proceni iz 2017. tu živelo 86.480 stanovnika, ili u proseku oko 60,3 st/km².[2] Po broju stanovnika Viselkovski rejon se nalazi na 00. mestu u Pokrajini.
1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2017. |
---|---|---|---|---|---|---|
62.668 | 77.083 | 78.597 | 77.131[3] | 85.259[4] | 85.264[1] | 86.480* |
Napomena:* Prema proceni nacionalne statističke službe.
Na teritoriji rejona nalaze se ukupno 30 naseljenih mesta administrativno podeljena na 10 drugostepenih opština (9 ruralnih i jednu gradsku). Administrativni centar rejona i njegovo najveće naselje je grad Korenovsk sa oko 42.000 stanovnika. Veće naselja na tlu rejona je još i stanice Platnirovskaja (12.000 stanovnika).
Saobraćaj
urediPreko teritorije Korenovskog rejona prolazi železnička pruga Krasnodar−Tihoreck i nacionalni autoput M4 „Don” Novorosijsk−Moskva.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ a b "Всероссийская перепись населения 2010 года. Том 1". Архивирано на сајту Wayback Machine (15. март 2013)
- ^ „Čislennostь naseleniя Rossiйskoй Federacii po municipalьnыm obrazovaniяm na 1 яnvarя 2017 goda”. Arhivirano iz originala 31. 07. 2017. g. Pristupljeno 24. 12. 2017.
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.