Korisnik:AleksandarPap98/pesak
Stiv Mors | |
---|---|
![]() Stiv Mors na nastupu 2012. | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 28. jul 1954. |
Mesto rođenja | Hamilton, Ohajo, ![]() |
Muzički rad | |
Aktivni period | 1970—danas |
Žanr | hard rok, hevi metal, bluz rok, progresivni rok, folk rok, instrumentalni rok, džez fuzija |
Instrumenti | gitara |
Ostalo | |
Povezani članci | Dixie Dregs, Deep Purple, Living Loud, Kansas (band) |
Veb-sajt | stevemorse |
Stiv J. Mors (Hamilton,Ohajo, 28. jula 1954) je američki gitarista i kompozitor. Poznat je kao osnivač džez fuzijskog sastava Diksi Džregs (engl. Dixie Dregs), a i kao vodeći gitarista Dip Parpl (engl. Deep Purple) grupe od 1994. Morseova karijera obuhvata muzičke žanrove kao što su rok, kantri, bluz, džez fuzija i klasična muzika. Pored toga, imao je kratku i uspešnu solo karijeru sredinom 1980-ih sa progresivnim rok bendom „Kansas“.
Biografija
urediSteve Morse je rođen u Hamiltonu, Ohajo. Njegova porodica se ubrzo preselila u Tenesi , zatim Ipsilanti , Michigan, gde je Morse proveo detinjstvo. Otac mu je bio sveštenik, a majka pijanista i nastavnica klasične muzike, a takođe je bila i psiholog. Kada je izrazio želju da postane muzičar porodica mu je predložila da svira klavir ili klarinet ali se Stiv Mors zainteresovao za gitaru.[1]
Morse je kratko radio sa svojim bratom Dejveom u bendu nazvanom „Kuga“, sve dok se nije preselio sa porodicom u Džordžiju. Dok je bio upisan na Akademiju okruga Ričmend, Mors se upoznao sa basistom Andi Vestom i zajedno su formirali Diksi Gret, dodavši klavijaturistu Džoni Car-a i pevača Franka Britinge-a, dok je Dejv Morse svirao bubanj. Ova kratkotrajna grupa je svirala obrade pesama bendova kao što su Led Cepelin i Krim. Vest i Morse su nastavili da sviraju kao duet u grupi Diksi Džregs sve dok Stiva Morsa nisu izbacili iz škole u 10. razredu zato što nije hteo da skrati svoju dugu kosu. Ovo izbacivanje omogućilo mu je da upiše Muzičku školu na Univerzitetu u Majamiju. Na taj Univerzitetu se upisao i Andi Vest, koji je sa Stivom Morsom napravio muzički projekat pod nazivom „Rok Asambl 2.“. Tom projektu su se priključili: bubnjar Bart Jarnold, klavijaturista Frank Džosefs i violinista Alen Slon. 1975. godine grupa je sastavila snimak benda kako svira. Taj snimak se koristo za promotivne svrhe. Prvobitno je objavljen 1976. godine, a kasnije je ponovo izdat na CD-u 1997. godine, pod nazivom „Veliki Spektakl“.
Od kraja 1987. godine, pa do početka 1988. godine, Morse je radio kao komercijalni avio-pilot [2]. Od 1991. živi u Okali na Floridi, gde se bavi uzgojem sena.[3]
Dixie Dregs
urediNakon Morseove diplome na Univerzitetu u Majamiju 1975. godine, on i Andi Vest zvanično su nazvali svoju grupu Diksi Džregs. Njegov kolega sa Univerziteta u Majamiju Rod Morgenstain je zamenio povređenog Barta Iarnolda i bend je počeo redovno da nastupa sa nekim svojim kompozicijama i sa obradama tadašnje popularne muzike južnjaka poput Džona Mklaklina. Sve češći raspored nastupa na kraju je skrenuo pažnju regrutima kompanije Capricorn Records, uključujući menadžera Alman Braders Benda Tvigsa Lindona, a krajem 1976. godine sa grupom Diksi Džregs južnjačka rok kuća je potpisala ugovor.[4]
Deep Purple
uredi1994. godine Stiv Mors se pridružio britanskoj hard-rok grupi Dip Parpl , zamenivši Riči Blekmora (nakon što je Džo Satriani u početku zamenio Blekmora privremeno, za poslednju turneju u Japanu pod nazivom „Žestoka Bitka“ (engl. The Battle Rages On). Od tada je Stiv Mors svirao na sedam studijskih albuma Perpendikular , Abendon , Banane , Raptur of d Dip (engl. Rapture of the Deep), Nav Vat?! (engl. Now What?!), i Beskonačno (engl. Infinite), i Vhosh! (engl. Whoosh!), kao i sedam njegovih živih albuma.
Living Loud
urediPored sviranja u grupi Dip Parpl, Morse je zajedno sa Džimi Barnes-om , Bob Daisli-jem , Li Kerslake-om i Don Airei-em osnovao projekat pod nazibom „Living Loud“ 2003. Grupa je izdala jedan studijski album i DVD sa uživo koncerta 2004/2005. U proleće 2010. objavljeno je da su Stiv Mors i Bob Daisli započeli rad na novom studijskom albumu koji je trebalo da izađe 2011. godine, ali ništa od tog projekta nije realizovano.
Angelfire
urediStiv Mors je započeo saradnju sa pevačicom Sarom Spencer 2007. godine pod nazivom Anđelfaja (engl.Angelfire). Istoimeni album objavljen je 10. avgusta 2010. godine u izdanju Redient Rekodsa (engl. Radiant Records). Album ima teksturni, akustični zvuk koji se razlikuje od Morseovog prethodnog rada. Anđelfaja je za Stiva Morsa otvorio nekoliko emisija u Kaliforniji i Floridi 2010. godine.
Flying Colors
uredi2011. godine Stiv Mors je osnovao „Leteće Boje“ (engl. Flying Colors), američku rok grupu koju su činili: bubnjar Majk Portnoi, basista Dejv LaRu, pevač Kejsi MkPerson i pevač Nil Mors, čiji je debi istoimeni album objavljen 26. marta 2012. godine, a debitovao je na 9. mestu Bilbordove liste Hard Rok, i br. 11 na BBC-jevoj listi rock albuma. Stiv Mors sa sastavom „Leteće Boje“ je 2014. godine objavio svoj drugi album, „Druga Priroda“, uz pohvale kritika.[5]
Uticaj i tehnika
urediStiv Mors je zvanično jedan od najpopularnijih gitarista na svetu.[6] Široko je poznat po svom stilu sviranja gitare i raznolikim kompozicijskim veštinama, a časopis „Kuća Slavnih Gitarista“ (engl. "Guitar Player Hall of Fame") ga je pet godina zaredom proglašavao za „najboljeg celokupnog gitaristu“.[7] Džon Petrući ga redovno navodi kao gitaristu koji ima glavni uticaj.[8] Gitarista Šon Lejn je smatrao da je Stev Mors najtalentovaniji gitarista svog vremena. Stiv Mors se tokom svoje karijere dokazao kao sposoban da svira veoma složene strukture akorda u klasičnim sekvencama, kao i da može da svira brze, alternativno odabrane fraze i razlaganja. Poznat je po tome što koristi harmonike i improvizuje ih u pesmama tokom izvođenja uživo. Veoma vešto pravi obrade pesama davajući svoj pečat i prepoznatljiv ton. Riči Blekmor, koji je prethodio Morsu u Dip Parplu, izjavio je: "Stiv Mors je neverovatan gitarista. Mnogi ljudi pokušavaju da izvuku neku pamet kopirajući me, ali kada govorite o kalibru sviranja Stiva Morsa to je sasvim druga priča, on je sjajan“.[9]
Oprema
urediGitare
urediTokom 1980-ih Mors je koristio prilagođenu „frankentele" gitaru, koju su činili Telekster telo sa Stratokaster vratom, rep u obliku trapeza u stilu Gibsona (koji dolazi iz gitare sa dvanaest žica) i četiri magneta (pikapa) u HSSH konfiguraciji. Svojevremeno je gitara imala peti magnet sa zasebnim izlazom za svaku žicu. Kombinacije magneta su mu davale specifičan, nesvakidašnji zvuk ručno dorađivane gitare.[10]
Stiv Mors je stvorio dva potpisana modela: modernizovanu verziju prve gitare "Frankenštajn Telekaster" (Stiv Mors Signačr) i „Stev Mors SM I-2D“, koji je ažurirana verzija sa prošivenim javorovim vrhom. Morsove gitare su počele da se proizvode i prodaju pod markom Erni Bol Mjuzik Men (engl. Ernie Ball Music Man).
Magneti
urediStiv Mors je u saradnji sa kompanijom DiMarzio objavio dva hambaker magneta sa svojim ličnim potpisom. Ta dva magneta su modeli „DP 205“ u takozvanom neku, u gornjoj poziciji blizu vrata i model „DP 200“ u bridžu (deo blizu kobilice gitare). Ravnomerno su uravnoteženi kako bi dozvolili sviranje po celom vratu gitare, jer Mors svira visoke note na nek magnetu, a niske na bridž magnetu. Oni su glavni elementi njegovog modela s potpisom. DiMarzio takođe povezuje prilagođeni namotaj sa jednom zavojnicom za Mjuzik Men koji se koristi u modelu sa potpisom SM.
Pojačalo
urediMors je zaštitnik ENGL pojačala. Objavio je model pojačala sa potpisom „ENGL E-656 Stiv Mors“. To je trokanalno pojačalo koje je posebno dizajnirao Stiv Mors sa prilagođenom verzijom čuvene ENGL „matrice srednje klase“.
Oprema tokom žive svirke
urediMorseova oprema na živoj svirci uključuje dve glave pojačala „ENGL E 656“, nekoliko gitara Mjuzik Men-a (oba modela), a njegova prva mu je i dalje najdraža. Svoj signal deli na šest različitih rekova (ormana). Koristi razne pedale za izražavanje zvuka svoje Erni Bol gitare da bi uklopio razne efekte u jednu celinu. Neke od pedala koje koristi su: Bos OC-3 oktavera i dva dileja: Elektro-Harmonik Memori Men, TS Elektronik Fleš Bek Ton Print dilej (Stiv je kreirao prilagođene, unapred zadate postavke). Takođe koristi TS Elektronik Mini štimer za gitaru.[11]
Diskografija
urediSa grupom Dixie Dregs
urediDate | Title | Type | Notes |
---|---|---|---|
1976 | The Great Spectacular | Studio | self-released, re-released on CD in 1997 |
1977 | Free Fall | Studio | |
1978 | What If | Studio | |
1979 | Night Of The Living Dregs | Studio | |
1980 | Dregs Of The Earth | Studio | |
1981 | Unsung Heroes | Studio | |
1982 | Industry Standard | Studio | |
1988 | Off The Record | Studio | Demo for Ensoniq synthesizers |
1992 | Bring 'Em Back Alive | Live | |
1994 | Full Circle | Studio | |
1997 | King Biscuit Flower Hour Presents Dixie Dregs | Live | Recorded on June 17, 1979 |
2000 | California Screamin' | Live | |
2005 | Live At Montreux 1978 | Live | DVD |
2008 | Live In Connecticut 2001 (+ Cruise Control) | Live | CD / DVD |
2015 | Wages Of Weirdness (CD)/Travel Tunes (download) | Live | 1978 radio broadcast from KWFM in Tucson AZ, recorded at Lee Furr’s Studios |
Sa grupom Deep Purple
urediDate | Title | Type | Notes |
---|---|---|---|
1995 | Bombay Calling | Live | DVD / Digital Download |
1996 | Purpendicular | Studio | |
1997 | Live at The Olympia '96 | Live | |
1998 | Abandon | Studio | |
1999 | Total Abandon Australia '99 | Live | CD / DVD |
2000 | In Concert with The London Symphony Orchestra | Live | |
2001 | Live at the Rotterdam Ahoy | Live | Limited Edition |
2001 | The Soundboard Series | Live | box set with 6 double CDs |
2002 | Perihelion | Live | DVD |
2002 | Live At The Nec | Live | DVD |
2003 | Bananas | Studio | |
2004 | Live Encounters.... | Live | CD / DVD, Recorded at Spodek, Katowice, June 3, 1996 |
2005 | Rapture of the Deep | Studio | |
2006 | Live at Montreux 1996 | Live | CD / DVD |
2007 | Live At Montreux 2006: They All Came Down To Montreux | Live | CD / DVD |
2008 | Around The World Live | Live | four DVD box-set |
2008 | Over Zurich | Live | DVD, Limited Edition |
2011 | Live At Montreux 2011 | Live | CD / DVD, with Orchestra |
2013 | Now What?! | Studio | |
2013 | The Now What?! Live Tapes | Live | Limited Edition |
2014 | Celebrating Jon Lord At The Royal Albert Hall | Live | CD / DVD, with Bruce Dickinson, Glenn Hughes, Paul Weller, Rick Wakeman & Many Others |
2014 | Live In Verona 2011 | Live | CD / DVD, with Orchestra |
2015 | From The Setting Sun... (in Wacken) | Live | CD / DVD |
2015 | ... To The Rising Sun (in Tokyo) | Live | CD / DVD |
2017 | Infinite | Studio | |
2017 | The Now What?! Live Tapes Vol. 2 | Live | Limited Edition |
2017 | The inFinite Live Recordings, Pt. 1 | Live | Limited Edition |
2020 | Whoosh! | Studio |
Solo karijera
urediDate | Band | Title | Type | Notes |
---|---|---|---|---|
1984 | Steve Morse Band | The Introduction | Studio | |
1985 | Steve Morse Band | Stand Up | Studio | |
1986 | Kansas | Power | Studio | |
1988 | Kansas | In the Spirit of Things | Studio | |
1989 | Steve Morse | High Tension Wires | Studio | |
1991 | Steve Morse Band | Southern Steel | Studio | |
1992 | Steve Morse Band | Coast to Coast | Studio | |
1995 | Steve Morse Band | Structural Damage | Studio | |
1996 | Steve Morse Band | StressFest | Studio | |
1998 | Kansas | King Biscuit Flower Hour Presents Kansas | Live | Recorded on February 14, 1989 |
2000 | Steve Morse | Major Impacts | Studio | |
2002 | Steve Morse Band | Split Decision | Studio | |
2004 | Steve Morse | Major Impacts 2 | Studio | |
2003 | Living Loud | Living Loud | Studio | |
2005 | Steve Morse | Prime Cuts – From Steve Morse's Magna Carta sessions | Compilation | |
2005 | Living Loud | Live in Sydney 2004 | Live | 2CD/DVD |
2005 | Mario Fasciano, Steve Morse, Ian Paice, Don Airey | E-Thnik | Studio | |
2008 | Steve Morse Band | Cruise Control – Live in New York 1992 | Live | CD/DVD |
2009 | Steve Morse | Prime Cuts 2 – From Steve Morse's Magna Carta sessions | Compilation | |
2009 | Steve Morse Band | Out Standing in Their Field | Studio | |
2009 | Kansas | There's Know Place Like Home | Live | CD/DVD, guest guitar |
2010 | Angelfire (Steve Morse & Sarah Spencer) | Angelfire | Studio | |
2012 | Flying Colors | Flying Colors | Studio | |
2013 | Flying Colors | Live in Europe | Live | CD/DVD |
2014 | Flying Colors | Second Nature | Studio | |
2015 | Flying Colors | Second Flight: Live at the Z7 | Live | CD/DVD |
2019 | Flying Colors | Third Degree | Studio |
Reference
uredi- ^ „"Steve Morse | Biography & History"”. www.allmusic.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 05. 2021.
- ^ „"Steve Morse: Unsung hero"”. Innerviews.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 05. 2021.
- ^ „"Ocala's other celebrity"”. ocala.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 05. 2021.
- ^ „"The Dixie Dregs"”. dixiedregs.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 05. 2021.
- ^ „"Flying Colors – Band"”. Flyingcolorsmusic.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 05. 2021.
- ^ „"Steve Morse: The Hardest Working Guitarist In Show Business"”. Vintagerock.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 05. 2021.
- ^ „"The Steve Morse Discobiography"”. Thehighwaystar.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 05. 2021.
- ^ „"John Petrucci"”. TheFunkyGibbons.net (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 05. 2021.
- ^ „"Ritchie Blackmore – Recalls Life with Deep Purple"”. Guitar.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 05. 2021.
- ^ „"Steve Morse: The Complete 1978 Dixie Dregs Interview"”. web.archive.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 05. 2021.
- ^ „"Rig Rundown: Deep Purple's Steve Morse"”. Premierguitar.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. 05. 2021.