Korisnik:DoraSta/pesak2

Ingeborg Bakman (nem. Ingeborg Bachmann; Klagenfurt, 25. jun 1926Rim, 17. oktobar 1973) bila je austrijska književnica.

Ingeborg Bakman
Lični podaci
Datum rođenja25. jun 1926.
Mesto rođenjaKlagenfurt, Austrija,
Datum smrti17. oktobar 1973.
Mesto smrtiRim, Italija,
Zanimanjeknjiževnica

Biografija

uredi

Rođena je u Klagenfurtu, u austrijskoj pokrajini Koruška, kao jedno od troje dece Olge i Matijasa Bakmana. Njen otac bio je član Austrijske nacionalne socijalističke partije.[1]

Studirala je filozofiju, psihologiju i nemačku filologiju na univerzitetima u Gracu, Inzbruku i Beču. 1949. godine odbranila je doktorsku disertaciju na temu „Kritički odziv egzistencijalne filozofije Martina Hajedegera“, pod mentorstvom filozofa Viktora Krafta.[2] U svojoj disertaciji izražava razočaranje Hajdegerovim egzistencijalizmom, koje je delom bilo uslovljeno filozofijom Ludviga Vitgenštajna, čije je delo „Logičko-filozofski traktat" značajno uticaj na njeno interesovanje za jezik.[3]

Po završetku studija Bakmanova radi kao urednik savezničke radio-stanice „Crveno-Belo-Crveno" (Rot-Weiss-Rot), čime joj je bio omogućen kompletan uvid u književnost tog doba, kao i pristojni prihodi, kako bi mogla da se posveti književnom stvaralaštvu. Njene prve radio-drame debitovale su upravo na ovoj radio-stanici. Njena karijera kreće uzlaznim putem kada upoznaje Hansa Vajgela i pristupa književnom krugu poznatom kao Grupa 47"[4], čiji su članovi takođe bili Pol Celan, Ginter Gras i Hajnrih Bel. 1953. Godine dobila je nagradu Grupe 47 za zbirku poezije „Oročeno vreme" (nem. Die gestundete Zeit). [5]

Od 1953. godine živi u Rimu gde stvara širok opus pesama, eseja, kratkih priča, kao i operskih libreta u saradnji sa kompozitorom Hansom Vernerom, zahvaljujući kojoj stiču veliku popularnost i mnoge značajne nagrade.[6]

Od 1958. do 1963. godine, sa prekidima, živela je sa piscem Maksom Frišom. Njen roman „Malina" (nem. Malina) predstavljen je kao odgovor na Frišov roman „Recimo da je moje ime Gatenbejn" (nem. Mein Name sei Gantenbein).[7]

Tokom sledećih godina borila se sa alkoholizmom i zavisnošću o narkoticima.

26. septembra 1973. primljena je u bolnicu sa opekotinama drugog i trećeg stepena zadobijenih u požaru koji je izbio u njenom stanu.

Preminula je 17. oktobra 1973. godine. Sahranjena je u Klagenfurtu.[8]

Stvaralaštvo

uredi

Bakmanova je za života najveći uspeh ostvarila svojim zbirkama poezije „Oročeno vreme" i „Dozivanje Velikog Medveda"(nem. Anrufung des Grossen Bären).

Njena književnost istražuje teme poput čovekovih unutrašnjih ograničenja i potencijala jezika u posleratnom pejzažu. Mnoga njena prozna dela govore o težnji i borbi žene da preživi i dobije pravo glasa u postratnom društvu.[9] Takođe, u svojim delima raspravlja o istoriji imperijalizma i fašizma, konkretno o idejama imperijalizma i fašizma koje su istrajale i u društvu sadašnjice, a koje se uočavaju u međuljudskim odnosima, naročito u odnosu muškaraca prema ženama. Njena dela bila su objavljivana širom Nemačke, pored dela drugih austrijskih književnika kao što su Peter Turini, Barbara Frišmut i Ana Mitguč. Kasnije, tradiciju austrijske književnosti u Nemačkoj nastavljaju Peter Handke, Tomas Bernhard i Elfride Jelinek i drugi.[10]

U periodu od oktobra 1959. i februara 1960. Godine, Ingeborg Bakman održala je pet predavanja na Univerzitetu Gete u Frankfurtu, poznatih pod nazivom „Predavanja u Frankfurtu: Problemi savremene književnosti"(nem. Frankfurter Vorlesungen: Probleme zeitgenössischer Dichtung). Na predavanjima Bakmanova raspravlja o sopstvenom književnom stvaralaštvu, kao i o funkciji književnosti u društvu.[11]

Uticaj

uredi

Posle smrti, njena književnost postaje popularna među feminističkom publikom. Njeni radovi stekli su veliku popularnost unutar pokreta „Ženska književnost" (nem. Frauenliteratur) koji je težio pronalaženju autentičnog ženskog izraza.[12]

Dela (izbor)[13]

uredi

Zbirke poezije:

  • „Oročeno vreme" (nem. Die gestundete Zeit)(1953)
  • „Dozivanje Velikog Medveda" (nem. Anrufung des Grossen Bären)(1956)

Radio-drame:

  • „Trgovina snovima" (nem. Ein Geschäft mit Träumen)(1952)
  • „Cvrčci" (nem. Die Zikaden)(1955)
  • „Dobri Bog sa Menhetna" (nem. Der gute Gott von Manhattan)(1959)

Libreta:

  • „Princ od Hamburga" (nem. Der Prinz von Homburg)(1960)
  • „Mladi lord" (nem. Der junge Lord)(1965)

Romani:

  • „Malina" (nem. Malina)(1971)

Pisma:

  • „Ingeborg Bakman - Paul Celan: Korespondencija"

Nagrada Ingeborg Bakman

uredi

1977. ustanovljena je Nagrada Ingeborg Bakman koja se dodeljuje u njenu čast.[14]

Reference

uredi
  1. ^ Bachmann, Ingeborg; Boehm, Philip (1989). „Excerpts from Malina”. New German Critique (47): 59. ISSN 0094-033X. doi:10.2307/488107. 
  2. ^ If we had the word : Ingeborg Bachmann, views and reviews. Brinker-Gabler, Gisela., Zisselsberger, Markus. Riverside, Calif.: Ariadne Press. 2004. ISBN 1-57241-130-9. OCLC 56329580. 
  3. ^ „Ingeborg Bachmann”. German Studies Review. 12 (3): 558. ISSN 0149-7952. doi:10.2307/1430699. 
  4. ^ „Ingeborg Bachmann | Austrian author”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-12. 
  5. ^ Foundation, Poetry (2020-12-12). „Ingeborg Bachmann”. Poetry Foundation (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-12. 
  6. ^ „Ingeborg Bachmann | Austrian author”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-12. 
  7. ^ Revesz, Eva B. (2005). „Murder, He Wrote: The Fate of The Woman in Max Frisch's Mein Name sei Gantenbein”. The German Quarterly (na jeziku: engleski). 78 (1): 45—69. ISSN 1756-1183. doi:10.1111/j.1756-1183.2005.tb00003.x. 
  8. ^ West, Adrian Nathan. „Society Is the Biggest Murder Scene of All: On Bachmann’s “Malina. Los Angeles Review of Books. Pristupljeno 2020-12-13. 
  9. ^ Foundation, Poetry (2020-12-12). „Ingeborg Bachmann”. Poetry Foundation (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-12. 
  10. ^ Encyclopedia of German Literature. Konzett, Matthias, 1960-. Chicago: Fitzroy Dearborn Publishers. 2000. ISBN 978-1-135-94122-2. OCLC 909144643. 
  11. ^ Achberger, Karen. (1995). Understanding Ingeborg Bachmann. Columbia, S.C.: University of South Carolina Press. ISBN 0-585-33792-6. OCLC 45844390. 
  12. ^ Encyclopedia of German Literature. Konzett, Matthias, 1960-. Chicago: Fitzroy Dearborn Publishers. 2000. ISBN 978-1-135-94122-2. OCLC 909144643. 
  13. ^ Foundation, Poetry (2020-12-12). „Ingeborg Bachmann”. Poetry Foundation (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-12. 
  14. ^ „Startseite | Bachmannpreis.eu”. archiv.bachmannpreis.orf.at. Pristupljeno 2020-12-12. 

Spoljašnje veze

uredi

https://www.theparisreview.org/blog/2019/07/09/feminize-your-canon-ingeborg-bachmann/

https://www.dalkeyarchive.com/reading-ingeborg-bachmann/