Šećer u kockama je rafinirani ili kristalizovani šećer sa sirupom, oblikovan pritiskom.[1] To je jedan od oblika u kojima se šećer, jedna od osnovnih životnih namirnica, plasira na tržište. Šećer je u obliku kocki počeo da se proizvodi polovinom 19. veka. Do tada se šećer plasirao na tržište u obliku konusne vekne, kod nas poznate kao „glava šećera”.[2]

Šećer u kockama
Drugo imeKocka šećera
Vrsta jelaposlastica, dezert,
Mesto poreklaDačice
Regije ili državaČeška
Deo nacionalne kuhinjeInternacionalna
NapravioJakob Krištof Rad
Glavni sastojciŠećer
  Mediji: Šećer u kockama

Istorija uredi

Do polovine 19. veka šećer se na tržište plasirao tako što se izlivao u oblik vekne, visoke i do 1,5 metar, poznate kao „glava šećera”. Ovako izlivena „glava šećera” bila je izuzetno tvrda[a] i bio je potreban poseban alat kako bi se od ove kupe otkinuli manji komadi, potrebni za svakodnevnu upotrebu u domaćinstvu. Prvo bi se od vekne, kao od kamena, odlomio manji komad, za šta se najčešće koristio čekić. Zatim bi se taj komad usitnjavao specijalnim kleštima. Ova metoda koristila se još od srednjeg veka.[3]

 
Jakob Krištof Rad i njegova supruga Julijana

Prva kocka šećera uredi

Šeđer u kockama osmislio je Jakob Krištof Rad (češ. Jakub Kryštof Rad) u Dačicama u Češkoj 1841. godine. Rad je bio Austrijanac[2] rođen u Rajnfeldenu (današnja Švajcarskoj),[4] generalni direktor lokalne rafinerije šećera u Dačicama, koji je uz to bio i pronalazač entuzijasta. Ideju je dobio sasvim slučajno, kada je njegova supruga Julijana Rad povredila prst prilikom otkidanja komada sa „glave šećera”. Slične povrede u to vreme nisu bile nimalo retke, obzirom da je ceo postupak bio prilično nebezbedan. Samo tri meseca kasnije Rad je poklonio svojoj supruzi kutij u kojoj se nalazilo 350 lepo poređanih kockica napravljenih od šećera proizvedenog od šećerne repe. Kockice su bile bele i roze boje.

Jakob Kristof Rad napravio je kocke šećera u presi koju je sam konstruisao. On je nesušeno šećerno brašno, dobijen od „glave šećera”, presovao na mesinganoj ploči sa 400 otvora kvadratnog oblika. Posle presovanja kocke je ostavljao oko pola dana u komoru za sušenje, posle čega je proces proizvodnje kocki šećera bio završen.

Krajem 1842. godine zatražio je od Sudske komore u Beču da mu se dodeli posebna prava za proizvodnju šećernih kockica u Dačicama u periodu od pet godina. Ubrzo mu je, 23. januara 1843. godine odobren carski i kraljevski patent. Iste godine po prvi put su se na tržištu pojavile kocke šećera, plasirane kao „čajni šećer” ili „bečka kocka šećera” i odmah su postale popularne. Šećerne kocke su prodavane za 50 krajcera. Novi oblik šećera brzo se proširio Evropom. Svaki paket od 500 grama označen je slikom rafinerije Dačice, a na kutijama je bilo napisano ime „Juliana”, u čast Radove žene. Zanimljivo je da se i danas u srednjoj Evropi mogu nađi lepo zapakovane kutija sa kockama šećera koje nose ime Radove supruge - „Julijana”.

Sve veća potražnja za novim proizvodom zahtevala je i nova skladišta u Brnu, Pešti, Beču i Lembergu. Rad je prodao svoj patent u Saksoniji, Bavariji, Prusiji, Švajcarskoj i Engleskoj, a kasnije i fabrici šećera u Zbraslavu blizu Praga (danas jedna od katastarskih opština u Pragu). Međutim, krajem prve polovine devetnaestog veka rafinerija šećera u Dačicama je bankrotirala i Rad se u jesen 1846. vratio u Beč. Ubrzo nakon toga proizvodnja šećera u kockama po njegovom patentu je prestala. Radovo ime palo je u zaborav, a njegov pronalazak je pripisan drugim proizvođačima šećera.[5] Tridesetih godina 20. veka ova nepravda je ispravljena i Jakob Kristof Rad je povratio svoje mesto u istoriju evropske industrije šećera kao izumitelj prve kocke šećera u svetu.[2]

 
Šećer u kockama na slici švajcarskog slikara i ilustratora Alberta Ankera (1831-1910) Pribor za čaj (Tea service), ulje na platnu

Prva mašina za pravljenje šećera u kockama uredi

Iako je fabrika u Dačicama bankrotirala 1852. godine, kocke šećera su nastavile da osvajaju Evropu i da se usavršavaju. Početkom 20. veka pariski proizvođač hrane Eugen Fransoa (fr. Eugène François) konstruisao, na temelju Radovog pronalaska, mašinu za mehaničko sečenje i lomljenje šećera, jer mu se tradicionalni metod drobljenja šećera činio nehigijenskim. Nastavio je da usavršava svoj pronalazak i patentirao ga dvadeset godina kasnije.

Istovremeno je u Belgiji suvlasnik flamanske rafinerije šećera Tirlemontoise Teofil Adan (fr. Théophile Adant) razvio turbinu za proizvodnju kriški šećera. Proces se zasnivao na tome da se pre kristalizacije šećerna magmu sipala u turbinu, a čvrsta, osušenu šećernu masu se posle toga rezala u simetrične kocke, koje su pakovane u prethodno pripremljene montažne kutije težine 25 kilograma. Ovaj postupak za proizvodnju livenih kocki šećera zadržao se do 1940. godine i poznat je u istoriji proizvodnje šećera kao Adan-proces (Adant process).[2]

Kocka šećera danas uredi

U početku su se kocke šećera proizvodile u dve veličine: dužine tri petine palca, što je oko 2 centimetra, ili polovine palca, što je oko 1,2 centimetara. Današnje kocke su najčešće dimenzija 1,6×1,6,x 1,1 centimetar. U stvari, kod kocke šećera, geometrijski gledano, radi se o jednom kvadru. Kao i u vreme Jakoba Krištofa Rada i danas se na tržištu mogu naći kocke šećera u raznim bojama.

Francuski mašinski inženjer i preduzetnik Luj Šambron (fr. Louis Chambon) u svom pogonu izumeo je proces za proizvodnju šećera u kockama uz pomoć rotacione mašine u kojoj se samleveni i ovlaženi šećer presuje u željeni oblik. Ova metoda se koristi i danas.[2]

U Srbiji je šećer u kockama počeo da se proizvodi posle Prvog svetskog rata.[6][7]

Danas je kockica šećera nezamenjiv dodatak čaju i kafi.

Spomenik kocki šećera uredi

 
Spomenik kocki šećera u Dačicama (Češka)

U Dačicama postoji spomenik podignut kao sećanje na prvog pronalazača tehnologije pravljenja šećera u kockama, a u tamošnjem muzeju se nalazi izložbena postavka koja podseća da je baš u tom gradu napravljena prva kocka šećera.[2]

Zanimljivosti uredi

  • Dve kockice šećera ulaze odmah u krvotok i daju osećaj sitosti. Na taj način mogu se izbeći obilna prejedanja.
  • Kockica šećera koje se lagano istopi u ustima kod pušača eliminiše ukus dima.[8]

Napomene uredi

  1. ^ Velika tvrdoća „glave šećera” bila je uslovljena načinom njene proizvodnje: mešavina kristalnog sirupa ulivala se u levkastu čeličnu posudu. Sirup se ulivao kroz otvor na vrhu posude. Proces je trajao nekoliko sedmica. Konačni proizvod bila je bela šećerna vekna od kondenzovanih kristala šećera.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Šećer”. Opšte obrazovanje. Pristupljeno 04. 11. 2018. 
  2. ^ a b v g d đ Pantazopoulou Drahoňovská, Lucie. „From round to square”. HEIRLOOMS. Goethe-Institut. Arhivirano iz originala 29. 08. 2020. g. Pristupljeno 10. 11. 2018. 
  3. ^ „Exhibit of the Month December 2011 - Swedish Sugar Chest, Late 18th Century”. Zvanična prezentacija. Deutsches Technikmuseum. Pristupljeno 10. 11. 2018. [mrtva veza]
  4. ^ Habacher, M. (1983). „Rad Jakob Christof”. Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950 (ÖBL). Vol. 8 (PDF). Vienna. str. 366. ISBN 978-3-7001-0187-1. Pristupljeno 10. 11. 2018. 
  5. ^ Chalmin, Philippe (1990). The Making of a Sugar Giant: Tate and Lyle, 1859-1989. Harwood Academic Publishers. str. 75-78. ISBN 978-3-7186-0434-0. Pristupljeno 10. 11. 2018. 
  6. ^ „Kompleks fabrike šećera u Velikom Bečkereku (današnjem Zrenjaninu)”. Zvanična prezentacija. Zavod za zaštitu spomenika kulture Zrenjanin. 05. 04. 2016. Pristupljeno 10. 11. 2018. 
  7. ^ „Uvod”. Zvanična prezentacija. Crvenka, fabrika šećera a. d. Pristupljeno 10. 11. 2018. 
  8. ^ „O šećeru”. Zvanična prezentacija. AD FABRIKA ŠEĆERA TE-TO SENTA. Arhivirano iz originala 15. 07. 2018. g. Pristupljeno 10. 11. 2018. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi