Lazar Damjanović (Potočilo, 12. april 1880Beograd, posle 1937[1]) je bio političar iz Crne Gore i zagovornik ujedinjenja sa Srbijom s početka 20. vijeka.

Lazar Damjanović
Lazar Damjanović
Lični podaci
Datum rođenja(1880-04-12)12. april 1880.(144 god.)
Mesto rođenjaPotočilo, Knjaževina Crna Gora
Mesto smrtiBeograd,

Biografija uredi

Završio je gimnaziju na Cetinju, u Nišu i Beogradu, a diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1906. godine. Učestvovao je 1903. u martovskim demonstracijama, bio je jedan od glavnih osnivača Kluba đaka iz Crne Gore, a 1904. godine Kluba crnogorskih studenata.

Lazar Damjanović je u to vrijeme radio i na osnivanju zajedničkog studentskog kluba i sarađivao je u listu Oslobođenje, preko kojeg je iznosio informacije o teškom stanju u Crnoj Gori. Kao potpisnik Riječi, u kojoj su crnogorski studenti iznijeli svoje slobodoumne nazore kako u pogledu unutrašnjih prilika u Crnoj Gori, tako i u pogledu ujedinjenja sa Srbijom, Lazar Damjanović je 1906. sa svojim drugovima optužen na cetinjskom sudu kao veleizdajnik. Lazar Damjanović je došao pred sud i dao izjavu, poslije koje je proces protiv omladine morao biti obustavljen. Međutim, Damjanović je navukao na sebe mržnju zvaničnih krugova, pa nije mogao da dobije posao u Crnoj Gori. Kada je 1907. godine započelo hapšenje poslije bombaške afere, vojska je opkolila njegovu kuću, ali je on uspio da umakne iz Crne Gore u Srbiju. Cetinjski sud ga je u odsustvu osudio na deset godina robije i zbog toga je ostao u emigraciji do 1913. godine. U Beogradu je bio praktikant, pa čak i radnik u monopolskoj upravi i fabrici šećera.

Godine 1913, poslije amnestije emigranata, Lazar Damjanović se vratio u Crnu Goru i posvetio se novinarstvu i omladinskom radu. Poslije kapitulacije Crne Gore Austrijanci su ga internirali. Poslije sloma Austrougarske Lazar Damjanović je izabran za poslanika Velike Narodne Skupštine u Podgorici. Kao njen potpredsjednik održao je govor, poslije koga je Skupština jednoglasna odlučila da se svrgne dinastija Petrovića i Crna Gora ujedini sa Srbijom. Damjanović je izabran za člana Izvršnog narodnog odbora, koji je imao zadatak da upravlja Crnom Gorom, dok vlada u Beogradu ne organizuje vlast. Damjanoviću je bilo povjereno organizovanje pravosuđa i ishrane naroda Crne Gore. Tada je propisao da predsjednici i sudije velikog suda u Podgorici i okružnih sudova moraju da budu pravnici, dok su dotle mogli biti i neškolovani ljudi. Ishranu je organizovao tako, da za vrijeme njegovog djelovanja u Crnoj Gori nije bilo oskudice u hrani. Uoči božićne pobune 1918. godine Lazar Damjanović se zatekao na Cetinju. Opsjednut od buntovnika znao je da održi duh među omladinskim četama, koje su branile srpsko jedinstvo. Poslije toga je izabran za poslanika u Privremenom narodnom predstavništvu u Beogradu. Lazar Damjanović je radio na saniranju prilika u Crnoj Gori i na suzbijanju akcije agenata kralja Nikole i crnogorskih izbjeglica u Italiji. Kada je Privremeno narodno predstavništvo završilo rad, on se povukao iz politike i, odbijajući ponuđene više položaje i penziju koje mu je Narodna Skupština priznala, uzeo je mjesto sudije okružnog suda na Cetinju. Pisao je stručne članke o školama i putevima u Crnoj Gori.

Reference uredi

Literatura uredi