Legat Ileane Čure

збирка материјалних и културних добара у Адлигату

Legat prof. dr Ileane Čure Sazdanić je reprezentativna zbirka materijalnih i kulturnih dobara koju čini lična biblioteka i arhiva Ileane Čure, doktorke filologije i profesorke engleskog jezika i književnosti, kao i nameštaj njenog pretka Mihaila Polit-Desančića, a nalazi se u Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”, u kome je Ileana bila i član osnivač.

Legat prof. dr Ileane Čure Sazdanić
prof. dr Ileana Čura u poseti Udruženju „Adligat"
Osnivanje2011.
LokacijaBeograd
 Republika Srbija
VrstaLegat
Veb-sajthttps://adligat.rs/

Legat je dostupan za javnost u okviru spomen sobe Ileane Čure u Muzeju srpske književnosti na Banjici u Beogradu.

Život i karijera Ileane Čure

uredi

Ileana Čura rođena je 15. februara 1930. godine u Novom Sadu, u ulici Kralja Aleksandra broj 1, u jednoj od viđenijih, obrazovanijih i imućnijih porodica u Vojvodini tokom 19. i prve polovine 20. veka. Otac Milutin Čura bio je vojni oficir, a majka Nadežda, rođena Dimović, bila je ćerka Gavra Polita, brata Mihaila Polit-Desančića, jednog od najvećih srpskih političara ondašnje Vojvodine, prijatelja i advokata Svetozara Miletića. Nameštaj ovog slavnog pretka Ileana je nasledila zajedno sa porodičnom kućom, a danas se on može videti u okviru njene spomen sobe u Muzeju srpske književnosti.

Porodicu Ileane Čure zadesila je velika tragedija početkom Drugog svetskog rata. Godine 1941. poginuo joj je otac Milutin, a naredne godine izgubila je čak 16 članova porodice tokom mađarske Racije u južnoj Bačkoj. Na Badnji dan u Čurugu, odakle joj je otac poreklom, ubijeno je 14 članova porodice, a u Novosadskoj raciji, 23. januara, majka Nadežda i tetka Ljubica bačene su pod dunavski led na novosadskoj plaži Štrand. Tada jedanaestogodišnja Ileana preživela je sasvim slučajno, zahvaljujući molbama majke i tetke i činjenici da se mađarskim vojnicima žurilo.[1] Prvu noć posle tragedije provela je sklupčana u zelenoj fotelji koja se danas takođe nalazi u njenom legatu u Muzeju.[2]

Ileana je diplomirala i magistrirala engleski jezik na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, kao stipendista Britanskog saveta tri godine je provela Engleskoj i doktorirala na Univerzitetu u Ekseteru (University of Exeter), a potom završila i postdoktorske studije na Univerzitetu Jejl, kao stipendista Fulbrajtove fondacije.

Tokom godina radila je kao profesor engleskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali i u Prištini, gde je bila osnivač katedre za anglistiku. Boravila je u Indiji kao lektor na slavističkoj katedri, a na Univerzitetu u Nju Delhiju osnovala je Katedru za srpskohrvatski jezik i književnost. U SAD-u je bila gostujući lektor za srpski jezik i književnost u Mičigenu.

Prof. dr Ileana Čura preminula je 4. novembra 2016. godine u Beogradu.

O legatu

uredi
 
Fotelja u kojoj je Ileana provela noć nakon Novosadske racije 23. januara 1942.

Legat prof. dr Ileane Čure Sazdanić sastoji se od preko deset hiljada publikacija anglistike, kanadistike i druge literature iz njene lične biblioteke, koju je profesorka sakupljala i formirala tokom svoje dugogodišnje uspešne karijere. Legat je javnosti dostupan posredstvom Viktora Lazića, Ileaninog naslednika i predsednika Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”, u okviru kojeg rade Muzej srpske književnosti, Muzej knjige i putovanja i Biblioteka Lazić. U spomen sobi Ileane Čure, koja se nalazi u Muzeju srpske književnosti, izložen je i značajan fond literature o Indiji i iz indijske književnosti, ali i potpisani primerci značajnih svetskih pesnika i intelektualaca sa kojima je profesorka Čura bila u prijateljskim odnosima. Posebno su značajna pisma i rukopis Amrite Pritam – indijske Desanke Maksimović, Gopi Gaube, Kušavat Singa, kao i slavnog američkog pesnika Alena Ginzberga i kanadske nobelovke Alis Manro.

Spomen sobu krasi i originalni nameštaj Ileaninog pretka, Mihaila Polit-Desančića. Taj nameštaj bio je u salonu porodične kuće u Novom Sadu kada je, na poziv Ileanine tetke Ljubice, vojvođanske spisateljice, u kući gostovao jedan od najvećih indijskih književnika, nobelovac Rabindranat Tagor.[3][4] Ljubica i Tagor su se upoznali na jednom od njenih putovanja u Beč. Tokom boravka u Novom Sadu 1926. godine, on je držao predavanje u Matici srpskoj, koje je prevodila Ljubica, a nakon toga posetio je porodicu i prisustvovao koncertu u salonu kuće. O tome je marta 1962. godine novosadski Dnevnik objavio tekst pod naslovom „Tagorina prijateljica Novosađanka“. Za boravak Tagora u Novom Sadu 2017. godine se zainteresovala i profesorka dr Dipanita Data iz Indije, koja je tada pisala naučni rad o Tagorovim putovanjima po Srbiji.[5][6]

Osim legata, Ileana Čura ustupila je Viktoru Laziću i deo svoje porodične kuće iz koje je izvedena na streljanje, a u kojoj je boravio Tagora, te je u tim prostorijama planirano uspostavljanje ogranka Muzeja.[7] Na inicijativu Udruženja „Adligat”, na zidu kuće u ulici Kralja Aleksandra broj 1, 23. januara 2015. godine, 73 godine nakon Novosadske racije, postavljena je spomen-ploča porodici Čura sa stihovima Isidore Sekulić „Život može biti kratak, ali trag života može biti večan”.[8]

Radno vreme

uredi

Legat prof. dr Ileane Čure Sazdanić otvoren je za posetioce u okviru Muzeja srpske književnosti na Banjici, četvrtkom, petkom i subotom, uz prethodno zakazivanje.

Foto-galerija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Vukmirović, Đorđe (21. 1. 2015). „Još me progone senke krvnika”. 
  2. ^ Vasiljević, Branka. „Fotelja bola Ileane Čura”. Politika Online. Pristupljeno 2020-07-28. 
  3. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Obnovljena spomen soba dr Ileane Čure”. www.rts.rs. Pristupljeno 2020-07-28. 
  4. ^ „Legat Prof. Ileane Čure”. 8. 3. 2019. Arhivirano iz originala 16. 03. 2019. g. 
  5. ^ „Profesorka iz Indije”. Srbija među knjigama. Godišnjak: 112. 2017. ISSN 2620-1801 — preko Udruženje za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”. 
  6. ^ istocnibiser.wixsite.com https://istocnibiser.wixsite.com/ibis/single-post/2018/11/26/Indijka-dr-Dipanita-Data-priprema-knjigu-o-Tagorovoj-poseti-Srbiji#39. Pristupljeno 2020-07-28.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  7. ^ „Legat Prof. Ileane Čure”. 8. 3. 2019. Arhivirano iz originala 16. 03. 2019. g. 
  8. ^ „Novi Sad: Spomen-ploča žrtvama mađarske racije”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-07-28.