Lilit

лик у јеврејској митологији

Lilit (hebr. לִילִית) mesopotamski je ženski demon noći. Ona je prvobitno bila sumerski i vavilonski sukubus (demon koji uzima oblik žene i sa muškarcima ima polni odnos dok oni spavaju), koji je kasnije stopljen sa Lamashtu, demonom koji ubija mušku decu.[1][2]

Lilit
Slika Lilit (1887) umetnika Džona Koliera u Atkinsonovoj umetničkoj galeriji, Mersisajd, Engleska
Mesto rođenjaRaj
Ženska figura sa sumerske keramičke pločice iz 1950. p. n. e.

Lilit je demonska figura u judaističkoj mitologiji, navodno iskonski ženski `demon i alternativno prva Adamova žena. Pretpostavlja se da se ona pominje na biblijskom hebrejskom u Isaiji 34:14, a potom u kasnoj antici u mandejskom gnosticizmu i jevrejskim mitološkim izvorima od 500. godine naovamo. Lilit se pojavljuje u istoriolasu (inkantacije koje uključuju kratku mitsku priču) u različitim konceptima i lokalitetima[3] koji je delimično opisuju. Ona se pominje u Vavilonskom Talmudu,[4] u Knjizi Adama i Eve kao prva Adamova žena, a u zoharskom Levitskom zakonu 19a kao „vrela vatrena žena koja je prvo živela sa čovekom".[5]

U srednjem veku se pojavljuje ideja o Lilit kao prvoj Adamovoj ženi. U midrašu Alfabet Ben Sira (oko 10. veka) ona je Adamova prva žena u raju, koja je stvorena od prašine da bi njemu bila ravna. U Knjizi o Postanju 1:27 piše: „I stvori Bog čoveka po obličju Svojemu, po obličju Božijem stvori ga; muško i žensko stvori ih“ (pre opisa stvaranja Eve od Adamovog rebra u 2:22) Odavde neki izvode zaključak da je Lilit stvorena u istom trenutku kad i Adam.

Lilit je kasnije svojevoljno napustila Rajski vrt (Edenski vrt) odbijajući da se potčini Adamu i bila je zamenjena Evom.

Reference uredi

  1. ^ Walter Farber, in Reallexikon der Assyriologie und vorderasiatischen Archäologie (RLA), 7, Berlin, de Gruyter. 1990. ISBN 3-11-010437-7. str. 23–24.
  2. ^ Manfred Hutter, Lilith, in K. van der Toorn et al. (eds.), Dictionary of Deities and Demons in the Bible, Leiden, Brill. 1999. ISBN 90-04-11119-0. str. 520–521.
  3. ^ Christa Müller-Kessler, "Lilit(s) in der aramäisch-magischen Literatur der Spätantike," in Altorientalische Forschungen28, 2001, pp. 338–352.
  4. ^ Eruvin 100b, Niddah 24b, Shabbat 151b, Baba Bathra 73a
  5. ^ Gustav Davidson, A Dictonary of Angels including the Fallen Angels, New York, The Free Press, 1971, p. 174.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi