Loznički grad
Loznički grad je bilo vojničko utvrđenje u Loznici iz doba Vožda Karađorđa, od kojeg su do danas očuvani ostaci bedema i rovova nepravilne osnove, koji su na jugoistočnoj strani u potpunosti uništeni. Loznički šanac podignut je po zapovesti gospodar Jakova Nenadovića marta 1807. godine.[1]
Loznički grad | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Loznica |
Opština | Loznica |
Država | Srbija |
Vreme nastanka | Prvi srpski ustanak |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture |
www |
Opis šanca i istorijat uredi
Ostaci bedema se nalaze na teritoriji grada, na brežuljku iznad reke Štire. Danas se u njegovom središtu nalazi crkva Pokrova Presvete Bogorodice, a sa njene južne strane je bio grob vojvode Antonija Bogićevića, čije su kosti prenesene u temelje crkve i Osnovna škola koja nosi njegovo ime. Njegov prvi komandant postao je vojvoda Antonije Bogićević. On je na toj dužnosti ostao do smrti, odnosno do sredine februara 1813. godine. Zamenio ga je sin Bojo, kome je zbog mladosti kao savetnik pridodat prekaljeni vojvoda Petar Nikolajević Moler. Oko ovog uporišta odigrali su se mnogi i teški bojevi. Od njih se mora pomenuti velika bitka vođena između ustanika predvođenih Karađorđem i turske vojske krajem septembra 1810. godine. Takođe velike borbe vođene su 1813. godine, kada je vojvoda Moler iz opsednute Loznice svojom krvlju napisao pismo tražeći pomoć, ali uzalud.
Galerija uredi
-
Ostatak grudobrana lozničkog šanca
-
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice
-
Spomen-česma u porti crkve
-
Grob Ante Bogićevića
-
OŠ „Anta Bogićević”
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ^ „Loznički grad”. ZAPROKUL. Arhivirano iz originala 18. 10. 2016. g. Pristupljeno 14. 10. 2016.
Literatura uredi
- Valjevo, Zavod za zaštitu spomenika kulture (2006). Spomeničko nasleđe Kolubarskog i Mačvanskog okruga. Valjevo. ISBN 978-86-904745-2-3.