Luis Bunjuel

филмски редитељ и сценариста

Luis Bunjuel Portoles (šp. Luis Buñuel Portolés, 22. februar 190029. jul 1983) bio je, po rođenju, španski reditelj i filmski stvaralac, koji je stvarao uglavnom u Meksiku i Francuskoj, ali takođe i u njegovoj rođenoj zemlji Španiji, kao i u Sjedinjenim državama.[2][3]

Luis Bunjuel
Luis Bunjuel 1968.
Lični podaci
Puno imeLuis Bunjuel
Datum rođenja(1900-02-22)22. februar 1900.
Mesto rođenjaKalanda, Aragon,  Španija[1]
Datum smrti29. jul 1983.(1983-07-29) (83 god.)
Mesto smrtiMeksiko siti,  Meksiko
Veza do IMDb-a

Kad je Bunjuel umro u svojoj 83. godini, njegova posmrtnica u Njujork Tajmsu nazvala ga je „ikonoklastom, moralistom, i revolucionarom koji je bio lider avangarde nadrealizma u svojoj mladosti i dominantan međunarodni filmiski režiser pola veka kasnije”.[4] Njegov prvi film, Andaluzijski pas, napraljen u doba nemog filma, kritičar Rodžer Ibert je nazvao „najpoznatijim filmom ikad napravljenim”,[5] a za njegov poslednji film, Taj mračni predmet želja, napraljen 48 godna kasnije, nagrađen je nagradama Najbolji režiser koje dodeljuju Nacionalni odbor za recenziju filmova i Nacionalno društvo filmskih kritičara.[6] Pisac Oktavio Paz je nazvao Bunjuelov rad „brakom filmske slike sa poetskom slikom, koji stvara novu realnost ... skandaloznu i subverzivnu”.[7]

Često asociran sa nadrealističkim pokretom 1920-ih, Bunjuel je kreirao filmove od 1920-ih do 1970-ih. Njegov rad obuhvata dva kontinenta, tri jezika i niz žanrova, uključujući avangardni film, dokumentarni film, melodrame, satire, mjuzikle, erotiku, komedije, romanse, istorijske drame, fantaziju, kriminalistički film, avanturistički film, i vestern. Uprkos ovoj raznolikosti, reditelj Džon Hjuston je verovao da je, bez obzira na žanr, Bunjuelov film toliko karakterističan da se odmah prepoznaje,[8] ili, kako je Ingmar Bergman to rekao, „Bunjuel je skoro uvek pravio Bunjuelove filmove”.[9]

Šest Bunjuelovih filmova je uvršetno u kritički izbor Sight & Sound 2012. godine najboljih 250 filmova svih vremena.[10] Petnaest njegovih filmova je uključeno u They Shoot Pictures, Don't They? spisak sa 1.000 najvećih filmova svih vremena, po čemu se on rangira na drugom mestu, jedino iza Žan-Lik Godara, sa šesnaest filmova,[11] i on je rangiran na trinaesto mesto njihovog spiska najboljih 250 režisera.[12]

Biografija uredi

Bunjuel je rođen u Kalandi, Teruel, u španskoj oblasti Aragon. Roditelji su mu bili Leonardo Bunjuel i Marija Portoles, a njegova dva brata zvali su se Alfonso i Leonardo, dok su njegove četiri sestre bile Alisija, Končita, Margarita i Marija. Imao je strogo jezuitsko obrazovanje, posle čega se upisao na Univerzitet u Madridu. Dok je strudirao na madridskom univerzitetu postao je veoma blizak prijatelj sa slikarem Salvadorom Dalijem i pesnikom Federikom Garsijom Lorkom, kao i drugim značajnim španskim umetnicima koji su živeli u to vreme po studentskim domovima. Bunjuel je najpre studirao prirodne nauke i agronomiju, zatim inžinjering na univerzitetu, da bi se kasnije prebacio na filozofiju. Nakon smrti njegovog oca, 1923, Bunjuel je osetio veliku potrebu da napusti zemlju i, u 1925, on se seli u Pariz, gde se zapošljava kao sekretar u organizaciji pod nazivom “Međunarodno udruženje za intelektualnu saradnju”. Kasnije nalazi posao u Francuskoj kao pomoćnik reditelja Žan Epstina (Jean Epstein) na snimanju “Moprata” (Mauprat) i Marija Nalpasa (Mario Nalpas) u filmu “Tropska sirena” (La Sirène des Tropiques), da bi posle toga, zajedno sa Salvadorom Dalijem napisao scenario i zatim snimio 16-minutni kratki film “Andaluzijski pas” (Un chien andalou), 1929. godine. Ovaj film, koji se sastoji od serije šokantnih, pa ponekad čak i stravičnih scena frojdovske prirode (kao što je sporo sečenje očne jabučice jedne žene pomoću oštrice brijača), bio je primljen sa entuzijazmom od strane francuskih nadrealista onoga vremena, a i kasnije je nastavljeno redovno sa njegovim prikazivanjem unutar filmske zajednice, sve do današnjih dana.

Bunjuel je nastavio u istom maniru sa svojim sledećim filmom “Zlatno doba” (“L'Âge d'Or”), delimično zasnovanom na Markiz de Sadovim “120 dana Sodome”. Ovaj film je započet kao njegova nova saradnja sa Dalijem, ali je postao Bunjuelov samostalni projekat zahvaljujući njihovom međusobnom razlazu, koji se desio pre početka snimanja filma. Tokom ovog filma on je maksimalno iskazao svoje nepoznavanje filmske tehnike, snimajući uglavnom sve u jednoj sekvenci i koristeći skoro svaki metar filma koji je snimio. Film “Zlatno doba” trebalo je da predstavlja njegov napad na katolicizam i, prema tome, stvorio je čak još i veći skandal od “Andaluzijskog psa”. Desničarska štampa kritikovala je ovaj film naveliko i policija je stavila zabranu na njegovo prikazivanje koja je trajala pedeset godina.

Posle “Zlatnog doba” Bunjuel se vraća u Španiju gde snima film pod nazivom “Zemlja bez hleba” (“Las Hurdes: Tierra Sin Pan”, 1933), dokumentarni film o životu seljaka. Bilo je to u vreme kada je Francisko Franko polako osvajao vlast u Španiji. Godine 1936, započeo je Španski građanski rat. Vremena su se brzo menjala i Bunjuel je uvideo da nekome sa njegovim političkim i umetničkim senzibilitetom više nije mesto u fašističkoj Španiji.

Filmografija uredi

Režiser uredi

  • Andaluski pas (Un chien andalou, 1929)
  • Zlatno doba (L'Âge d'or, 1930)
  • Zemlja bez hleba (Las Hurdes, 1933)
  • (¿Quién me quiere a mí?, 1936)
  • (¡Centinela, alerta!, 1937)
  • Veliki kasino (Gran Casino, 1947)
  • (El Gran Calavera, 1949)
  • Zaboravljeni (Los Olvidados, 1950)
  • Suzana (Susana, 1951)
  • (La Hija del engaño, 1951)
  • Uspon u nebo (Subida al cielo, 1952)
  • (Una Mujer sin amor, 1952)
  • Životinja (El Bruto, 1953)
  • On (El, 1953)
  • (La Ilusión viaja en tranvía, 1954)
  • Orkanski visovi (Abismos de pasión, 1954)
  • Robinzon Kruso (Robinson Crusoe, 1954)
  • Zločinački život Arčibalda de la Kruza (Ensayo de un crimen, 1955)
  • (El Río y la muerte, 1955)
  • To se zove zora (Cela s'appelle l'aurore, 1956)
  • Smrt u tom vrtu (La Mort en ce jardin, 1956)
  • Nazaren (Nazarín, 1959)
  • Groznica raste u El Pau (La Fièvre monte à El Pao, 1959)
  • Devojka (The Young One, 1960)
  • Viridijana (Viridiana, 1961)
  • Anđeo uništenja (El Ángel exterminador, 1962)
  • Dnevnik jedne sobarice (Le Journal d'une femme de chambre, 1964)
  • Simeon pustinjak (Simón del desierto, 1965)
  • Lepotica dana (Belle de jour, 1967)
  • Mlečni put (La Voie lactée, 1969)
  • Tristana (Tristana, 1970)
  • Diskretni šarm buržoazije (Charme discret de la bourgeoisie, 1972)
  • Fantom slobode (Le Fantôme de la liberté, 1974)
  • Taj mračni predmet želja (Cet obscur objet du désir, 1977)

Reference uredi

  1. ^ „Buñuel's Mexico”. Harvard Film Archive. Fine Arts Library of the Harvard College Library. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 10. 1. 2016. 
  2. ^ Kyrou, Ado. „Luis Buñuel”. Encyclopædia Britannica. Encyclopædia Britannica, Inc. Pristupljeno 9. 10. 2017. 
  3. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 191. ISBN 86-331-2075-5. 
  4. ^ Flint, Peter B. (30. 7. 1983). „Luis Buñuel Dies at 83; Filmmaker for 50 Years”. New York Times. Pristupljeno 6. 8. 2012. 
  5. ^ Ebert, Roger (16. 4. 2000). „Un Chien Andalou Movie Review (1928)”. Great Movies: The First 100. RogerEbert.com. Pristupljeno 9. 10. 2017. 
  6. ^ Berg, Charles Ramírez. „Program Notes: THAT OBSCURE OBJECT OF DESIRE”. Austin Film Society. Arhivirano iz originala 10. 6. 2015. g. Pristupljeno 9. 10. 2017. 
  7. ^ Paz, Octavio (1986). On Poets and Others. New York: Arcade Publishing. str. 152. ISBN 978-1-55970-139-6. 
  8. ^ Sinyard, Neil (2010). "The Discreet Charm of Houston and Buñuel: Notes on a Cinematic Odd Couple", in John Huston: Essays on a Restless Director, ed. Tony Tracy and Roddy Flynn. Jefferson NC: McFarland. str. 73. ISBN 978-0-7864-5853-0. 
  9. ^ „Commentary: Bergman on Filmmakers”. Berganorama. Arhivirano iz originala 24. 6. 2009. g. Pristupljeno 9. 10. 2017. 
  10. ^ „Critics' Top 250 Films”. Sight and Sound. British Film Institute. Arhivirano iz originala 26. 10. 2013. g. Pristupljeno 18. 8. 2012. 
  11. ^ „The 1,000 Greatest Films”. They Shoot Pictures, Don't They?. 
  12. ^ „The Top 250 Directors”. They Shoot Pictures, Don't They?. Pristupljeno 10. 05. 2018. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi