Mazačo
Mazačo (ital. Masaccio),[1][2][3] rođen kao Tomazo di ser Đovani (ital. Tommaso di ser Giovanni di Mone Cassai, Masaccio; San Đovani Valdarno, 21. decembar 1401. — Rim, 1428) uz Đota važi za najznačajnijeg italijanskog slikara rane Renesanse. Posebno je poznat po svojim realističnim freskama. Prema Vazariju, Mazačo je bio najbolji slikar svoje generacije zbog svoje veštine imitacije prirode, rekreacije realističnih figura i pokreta, kao i ubedljivog osećaja za trodimenzionalnost.[4] On je koristio aktove i ranimiranje u svojim figurama. Ovo se retko dešavalo pre njega.[5]
Tomazo di ser Đovani di Mone Kasai | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 21. decembar 1401. |
Mesto rođenja | San Đovani Valdarno, Firentinska republika |
Datum smrti | 1428.26/27 god.) ( |
Mesto smrti | Rim, Papska država |
Umetnički rad | |
Pravac | Renesansa |
Epoha | Slikarstvo Renesanse |
Regija | Italijansko slikarstvo |
Uticaji od | Đota, Bruneleskija, Donatela |
Uticao na | Firentinsku školu slikarstva |
Najvažnija dela | Freske u kapeli Brankači • Sveto trojstvo |
Od oko 1417. godine Mazačo je živeo u Firenci, gde se slikarstvu učio kod Mazolina. Tu je dobio nadimak Mazačo, što znači Veliki Tomazo, da bi se razlikovao od učitelja (Mazolino znači Mali Tomazo). Godine 1422. postao je član slikarskog ceha. Naučio je matematičke principe perspektive od arhitekte Bruneleskija, a od Donatela je preuzeo realistično predstavljanje ljudskih figura u prostoru. Na njihov nagovor je 1423. godine boravio i učio u Rimu.
Mazačo i Mazolino su 1425—28. oslikali kapelu Brankači u firentinskoj crkvi Santa Marija del Karmine. Tu su predstavili život apostola Petra. Tu se nalaze scene Svetog Petra kako isceljuje bolesne svojom senkom, drži propovedi, vaskrsava mrtve i najpoznatija freska u kapeli - Poreski novčić. Ova kolosalna dela je impresivno po svojoj ekspresivnosti, upotrebi perspektive i boje, tako da je služilo kao inspiracija za generacije kasnijih umetnika, poput Mikelanđela. Freske koje Mazačo nije završio zbog prerane smrti, završio je Filipino Lipi.
Godine 1426. izradio je poliptih za crkvu Santa Marija del Karmine u Pizi, a 1425. godine naslikao je znamenitu fresku Sveto trojstvo u crkvi Santa Marija Novela u Firenci. To je prvi primer upotrebe linearne perspektive u slikarstvu i anatomski preciznog prikaza ljudskog tela.
Mazačo je umro u leto 1428. godine sa samo 27 godina života.[6] Nakon što je čuo za Mazačovu smrt, Filipo Bruneleski je izjavio: „Pretrpeli smo veliki gubitak.[5]
U svojim freskama je upotrebom perspektive, boje, svetlosti i realističnim prikazom postigao do tada neviđene efekte i stvorio novi slikarski jezik. I pored svoje rane smrti, Mazačova umetnost je ostavila snažan i trajan pečat na umetnost Renesanse. Udaljio je italijansko slikarstvo od idealizma i dekorativnosti gotičke umetnosti, i približio ga prirodi i idejama humanizma.
Rani život
urediMazačo je rođen u porodici Đovani di Simone Kasaj i Jakopa di Martinoco u Kastel San Đovani di Altura, sada San Đovani Valdarno (danas deo provincije Areco, Toskana).[7] Njegov otac je bio notar, a majka kćerka gostioničara iz Barberina di Muđela, grada nekoliko milja severno od Firence. Njegovo porodično ime, Kasaj, potiče od zanata njegovog dede po ocu Simona i ujaka Lorenca, koji su bili stolari (casse, dakle cassai). Mazačov otac je umro 1406. godine, kada mu je bilo samo pet godina; kasnije te iste godine rođen je njegov brat, nazvan Đovani (1406–1486) po njihovom ocu. On je takođe trebalo da postane slikar, sa nadimkom lo Šegija što znači „iver“.[8] Mona Jakopa se 1412. godine udala za ostarelog apotekara, Tedeska di maestra Fea, koji je već imao nekoliko ćerki, od kojih se jedna kasnije udala za dokumentovanog slikara iz Kastel San Đovanija, Marioto di Kristofana (1393–1457).
Ne postoje dokazi o Mazačovom umetničkom obrazovanju,[9] međutim renesansni slikari su tradicionalno započinjali karijeru šegrtovanjem kod poznatog majstora sa oko 12 godina. Mazačo bi verovatno morao da se preseli u Firencu da bi stekao obuku, ali njegovo prisustvo nije dokumentovano u gradu sve dok se 7. januara 1422. nije pridružio cehu slikara (Arte de' Medici e Speziali) kao samostalni majstor, potpisujući se kao „Masus S. Johanis Simonis piktor populi S. Nikola de Florencija“.
Rani radovi
urediPrva dela koja se pripisuju Mazaču su triptih San Đovenale (1422), koji se sada nalazi u Mazačovom Muzeju svete umetnosti[10] u Kaši di Ređelo kod Firence, i Bogorodica i dete sa Svetom Anom (Sant'Ana Meterza) (oko 1424) u Ufizi.
Oltarska slika San Đovenale otkrivena je 1961. godine u crkvi San Đovenale u Kaši di Ređelo, veoma blizu Mazačijevog rodnog grada. Na centralnom panelu su prikazana Bogorodica i dete sa anđelima, Sv. Vartolomej i Vlaho na levoj tabli, a Sv. Juvenal (tj. San Đovenale) i Entoni Abot u desnom panelu. Slika je izgubila veliki deo svog prvobitnog okvira, i njena površina je jako izgrebana.[11] Ipak, Mazačova briga da sugeriše trodimenzionalnost kroz volumetrijske figure i skraćene forme je očigledna i predstavlja oživljavanje Đotovog pristupa, a ne nastavak savremenih trendova.
Drugi rad je možda bila prva Mazačova saradnja sa starijim i već poznatim umetnikom Masolinom da Panikalom (1383/4 – oko 1436). Okolnosti saradnje dvojice umetnika su nejasne; pošto je Masolino bio znatno stariji, čini se verovatnim da je pod svoje okrilje doveo Mazača, ali je podela ruku u Bogorodici i Detetu sa Svetom Anom toliko izražena da je teško videti starijeg umetnika kao kontrolnu figuru u ovoj komisiji.[12] Veruje se da je Masolino naslikao lik Svete Ane i anđela koji drže počasni plašt iza nje, dok je Mazačo naslikao važniju Bogorodicu i Dete na njihovom prestolu. Masolinove figure su delikatne, graciozne i pomalo ravne, dok su Mazačove čvrste i krupne.
Odabrani radovi
uredi- San Giovenale Triptych (1422) tempera na panelu, 108 x 153 cm, Kaša di Ređelo
- Madonna with Child (1424) – tempera na panelu, 24 x 18 cm, Palaco Vekio, Firenca
- Virgin and Child with Saint Anne (1424–1425) – tempera na panelu, 175 x 103 cm, Ufici, Firenca
- The Tribute Money (1424–1428) – freska, 247 x 597 cm, Kapela Brankači, Firenca
- Holy Trinity (1425–1428) – freska, 667 x 317 cm, Santa Marija Novela, Firenca
- Portrait of a Young Man (1425) – drvo, Nacionalna galerija umetnosti, Vašington
- Madonna with Child and Angel (1426) – ulje na ploči, Nacionalna Galerija, London
- Crucifixion (c. 1426) – tempera na panelu, 83 x 63 cm, Muzej Kapodimonte, Napulj
- St. Paul (1426) – tempera na panelu, 51 x 30 cm, Nacionalni muzej, Piza
- St. Jerome and St. John the Baptist (c. 1426–1428) panel, 114 x 55 cm, Nacionalna Galerija, London
- Nativity (Berlin Tondo) (1427–1428) – tempera na drvetu, prečnik 56 cm, Državni muzej Berlina, Berlin
- St Andrew – ulje na ploči, 51 x 31 cm, Dž. Pol Geti Muzej, Los Anđeles
Reference
uredi- ^ "Masaccio" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. jun 2019) (US) and „Masaccio”. Oxford Dictionaries. Oxford University Press. Pristupljeno 1. 6. 2019.
- ^ „Masaccio”. The American Heritage Dictionary of the English Language (5th izd.). Boston: Houghton Mifflin Harcourt. 2014. Pristupljeno 1. 6. 2019.
- ^ „Masaccio”. Merriam-Webster Dictionary. Pristupljeno 1. 6. 2019.
- ^ Giorgio Vasari, Le Vite de' piu eccellenti pittori, scultori ed architettori, ed. Gaetano Milanesi, Florence, 1906, II, 287–288.
- ^ a b Vasari, Giorgio, "The Lives of the Artists" Translated by Julia Conaway Bondanella and Peter Bondanella, Oxford World Classics.
- ^ „The Guardian, Masaccio, the old master who died young”. TheGuardian.com. 7. 7. 2008.
- ^ John T. Spike, Masaccio, New York: 1996, 21–64, and Diane Cole Ahl, The Cambridge Companion to Masaccio, Cambridge, 2002, 3–5.
- ^ On Giovanni's career, see Luciano Bellosi and Margaret Haines, Lo Scheggia, Florence, 1999.
- ^ Vasari (II, 295) implies that Masolino was Masaccio's teacher, but the earliest known work by Masaccio (the San Giovenale Triptych) is painted in a style so different from Masolino's approach that it is hard to tie the two together (Luciano Berti, "Masaccio 1422," Commentari 12 (1961) 84–107. Scholars cannot agree on any teacher for the young artist, though several names (Mariotto di Cristofano, Bicci di Lorenzo, Niccolo di ser Lapo) have been put forward. Recently scholars have also suggested that he may have trained as a manuscript illuminator. Roberto Bellucci and Cecilia Frosinini, "Masaccio: Technique in Context," in The Cambridge Companion to Masaccio, ed. Diane Cole Ahl, Cambridge, 2002, 105–122.
- ^ Museum of Sacred Art in Cascia
- ^ Roberto Bellucci and Cecilia Frosinini, "The San Giovenale Altarpiece," in The Panel Paintings of Masolino and Masaccio, ed. Carl Brandon Strehlke, Milan, 2002, 69–79; Dillian Gordon, "The Altarpieces of Masaccio," in The Cambridge Companion to Masaccio, ed. Diane Cole Ahl, Cambridge, 2002, 124–126.
- ^ Roberto Longhi, "Fatti di Masolino e di Masaccio," Critica d'arte 25-6 (1940) 145–191.
- ^ Mack, str. 66
Literatura
uredi- Mack, Rosamond E. Bazaar to Piazza: Islamic Trade and Italian Art, 1300–1600, University of California Press, 2001 ISBN 0-520-22131-1
- Miklos Boskovits, Giotto born again, 1966
- Luciano Berti, L'opera completa di Masaccio, Milan: Rizzoli, 1968
- Roberto Longhi, Fatti di Masolino e Masaccio, Milan: Sansoni, 1975
- Divo Savelli, "La Sagra di Masaccio", Florence: Pagnini, 1998
- John T. Spike, Masaccio, Milan: Rizzoli libri illustrati, 2002. ISBN 88-7423-007-9
- Cecilia Frosinini, Masaccio, Florence: Giunti, 2003. ISBN 978-8809030534
- Roberto Bellucci & Cecilia Frosinini, "The San Giovenale Altarpiece," in The Panel Paintings of Masolino and Masaccio, ed. Carl Brandon Strehlke, Milan, 2002, pp. 69–79; Dillian Gordon, "The Altarpieces of Masaccio," in The Cambridge Companion to Masaccio, ed. Diane Cole Ahl, Cambridge, 2002
- Giorgio Vasari, Le vite de' più eccellenti pittori, scultori ed architettori, ed. Gaetano Milanesi, Florence, 1906, II, 292.
- Cf. Jill Dunkerton et al., Giotto to Dürer: Early Renaissance Painting in the National Gallery, New Haven, 1991, pp. 248–251.
- „Masaccio's Expulsion of Adam and Eve from Eden”. Smarthistory at Khan Academy. Arhivirano iz originala 10. 10. 2014. g. Pristupljeno 27. 3. 2013.
- „Masaccio's The Tribute Money in the Brancacci Chapel”. Smarthistory at Khan Academy. Arhivirano iz originala 29. 10. 2014. g. Pristupljeno 27. 3. 2013.
- „Masaccio's Holy Trinity”. Smarthistory at Khan Academy. Arhivirano iz originala 10. 10. 2014. g. Pristupljeno 27. 3. 2013.
- „The Magic of Illusion: The Trinity-Masaccio, Part 2”. National Gallery of Art. Arhivirano iz originala 1. 5. 2013. g. Pristupljeno 27. 3. 2013.
- Rita Maria Comanducci, "'L'altare Nostro de la Trinità': Masaccio's Trinity and the Berti Family," The Burlington Magazine, 145 (2003) 14–21.
- McCarthy, Mary (22. 8. 1959). „A City of Stone”. The New Yorker. New York. str. 48. Pristupljeno 27. 3. 2013.
- Cf. M. L. Testi Cristiani, "Masaccio: Prospettiva, luce, colore", Crit. A., n . s. 8, lxv/13 (2002), pp. 51–66.
- Clement Greenberg, Art and Culture, Beacon Press, 1961
- Lyrical Abstraction, Exhibition Catalogue, Whitney Museum of American Art, NYC, 1971.
- O'Connor, Francis V. Jackson Pollock Exhibition Catalogue, (New York, Museum of Modern Art, [1967]) OCLC 165852
- Pictures of Nothing: Abstract Art since Pollock (A.W. Mellon Lectures in the Fine Arts), Kirk Varnedoe, 2003
- The Triumph of Modernism: The Art World, 1985–2005, Hilton Kramer, 2006, ISBN 0-15-666370-8
- Piper, David (1986). The Illustrated Library of Art: History, Appreciation, and Tradition . ISBN 978-0-517-62336-7.
Spoljašnje veze
uredi- Odabrana dela
- Biografija
- Fotografije pet fresaka
- Masaccio: Life & Works
- Masaccio Biography and Photo
- Masaccio at Panopticon Virtual Art Gallery
- Metropolitan Museum of Art DVD about perspective and Masaccio
- Carl Brandon Strehlke, "Saints Paul and Peter, and Saints John the Evangelist and Martin of Tours by Masaccio (inv. 408, 409)" in The John G. Johnson Collection: A History and Selected Works. OCLC 1042192763. Tekst „pages” ignorisan (pomoć), a Philadelphia Museum of Art free digital publication.