Makdonel Daglas DC-10
Makdonel Daglas DC-10 (engl. McDonnell Douglas DC-10) je tromotorni mlazni širokotrupni avion razvijen u kompaniji Makdonel Daglas. Prvi prototip je poleteo 29. avgusta 1970. a u saobraćaj je ušao sledeće 1971. godine. Poslednji DC-10 proizveden je 1988. a proizvodnja je okončana sa 446 proizvedenih komada.
Makdonel Daglas DC-10-30 | ||
---|---|---|
| ||
Opšti podaci | ||
Namena | putnički, transportni | |
Posada | 3 | |
Broj putnika | 250 do 380 | |
Poreklo | SAD | |
Proizvođač | Makdonel Daglas | |
Probni let | 29. 8. 1970. DC-10 | |
Uveden u upotrebu | 5. 8. 1971. DC-10 | |
Povučen iz upotrebe | 20.2.2014 | |
Prvi operater | Ameriken erlajns | |
Broj primeraka | 386 + 60 (KC-10) | |
Dimenzije | ||
Dužina | 55,50 m | |
Visina | 17,70 m | |
Raspon krila | 50,40 m | |
Površina krila | 367,70 m² | |
Masa | ||
Prazan | 120.742 kg | |
Normalna poletna | 259.459 kg | |
Pogon | ||
Motori | mlazni | |
Broj motora | 3 | |
Fizičke osobine | ||
Raketni motor | GE CF6-50C | |
Potisak RM-a | 226,9 | |
Performanse | ||
Maks. brzina na Hopt. | 982 km/h | |
Ekonomska brzina | 908 km/h | |
Dolet | 10.010 km | |
Plafon leta | 12.802 m | |
![]() |
Projektovanje i razvoj
urediNa osnovu zahteva i tehničkih specifikacija kompanije Ameriken erlajns (engl. American Airlines), firma Makdonel Daglas je počela razvoj širokotrupnog aviona koji je dobio naziv DC-10. Prototip je poleteo avgusta meseca 1970. godine, a samo godinu dana kasnije počela je komercijalna upotreba serijskih primeraka ovih aviona. Varijanta DC-10-30 sa povećanim doletom poletela je polovinom sedamdesetih godina. Do 1989. godine proizvedeno je 446 aviona DC-10 svih putničkih varijanti.
Avion Makdonel Daglas DC-10 je tromotorni avion sa dva motora koja se nalaze okačeni na gondolama ispod krila, dok je treći motor ugrađen u vertikalnom stabilizatoru na repu, što je tipična karakteristika ovog aviona, kao i njegovog naslednika, MD-11. Od sličnog Lokida L-1011 Tristar, koji je isto tromotorni avion, se razlikuje po izlazu trećeg motora koji je kompletno iznad repa. Kod Lokida je mlazni ulaz trećeg motora na početku vertikalnog stabilizatora, dok je izlaz u samom repu. DC-10 je naslednik Daglasa DC-8 na dugolinijskim i interkontinentalnim linijama, a konkurenti su mu bili Boing 747, Erbas A300 i Lokid L-1011 Tristar. Pored putničkih varijanti ovih aviona za potrebe ratnog vazduhoplovstva SAD napravljen je avion cisterna za snabdevanje borbenih aviona u letu. Naslednik DC-10 je MD-11.
Sedamdesetih godina (1972. i 1974. god.) dogodile su se dve velike avionske nesreće sa ovim avionima prouzrokovane nekorektnim rešenjem sistema za zabravljivanje vrata, pa su sve „desetke“ izvesno vreme bile prizemljene dok komisija za bezbednost avio saobraćaja nije utvrdila tačan uzrok i naredila Makdonel Daglasu da ovaj nedostatak otkloni.
Varijante aviona Daglas DC-10
urediAvion je prodavan u četiri civilne verzije i jednoj vojnoj:
- DC-10-10 - proizvedeno 128 primeraka
- DC-10-15 - proizvedeno 7 primeraka
- DC-10-30 - proizvedeno 206 primeraka
- DC-10-40 - proizvedeno 42 primeraka
- KC-10 - proizvedeno 60 primeraka, varijanta je pravljena kao vojni tanker za dopunu goriva borbenih aviona u vazduhu.
Sve verzije su bile istih dimenzija ali različitih performansi i namena. Svrstava se u širokotrupne avione, kao i Boing 747 ili Lokid L-1011 Tristar.
Zemlje koje su koristile ovaj avion
urediOperativna upotreba
urediUpotreba u svetu
urediU svetu je do 2010. godine preko 90 avio-kompanija koristilo ili još koristi avione Daglas DC-10. Skoro sve putničke avio-kompanije su već povukle ove avione iz upotrebe i zamenile ih novijim modelima ali teretna (kargo) verzija je još uvek dosta popularna. Pored korišćenja ovog aviona za putnički i teretni saobraćaj, nekoliko ovih aviona se u SAD i Kanadi koriste kao vatrogasni avioni.
Upotreba kod nas
urediPrvi avion tipa DC-10 je sleteo na Beogradski aerodrom 12. decembra 1978. godine i dobio je ime „Nikola Tesla“. Drugi avion ovog tipa je preuzet od proizvođača 6. maja 1979. godine a dobio je ime „Edvard Rusjan“ po jugoslovenskom pilotu prvoj žrtvi avio nesreće kod nas. Treći je doleteo u februaru 1985.[1] Zbog svog kapaciteta kao i doleta avioni DC-10 se koriste za interkontinentalne letove. Zbog naraslih potreba u internacionalnom saobraćaju JAT je iznajmljivao „desetke“ od Er Afrike, Sabene, Martin era i Finera. JAT je između 1978. i 2005. imao ukupno 9 aviona ovog tipa u svojoj floti, ali nikada više od 5 istovremeno. Po dnevnom naletu avioni tipa DC-10, JAT je 1990. godine bio apsolutni rekorder u Evropi. Četiri DC-10-30 u JAT-ovoj floti letela su po 13,22 sata svakog dana, što je ujedno i najveći nalet po avionu bilo kog tipa ostvaren kod evropskih prevoznika. Drugi po redu je bio finski Finer koji je sa pet istih takvih „desetki“ leteo po 12,31 sat dnevno. Avioni DC-10-30 su leteli u floti JAT-a do 24. juna 2005. godine kada je poslednji primerak ovog aviona prodat.
Karakteristike aviona Daglas DC-10
urediDC-10-10 | DC-10-15 | DC-10-30 | DC-10-40 | |
---|---|---|---|---|
Kapacitet putnika | 250 do 380 | 250 do 380 | 250 do 380 | 250 do 380 |
Najveća težina pri uzletanju | 195.045 kg | 206.385 kg | 259.460 kg | 251.700 kg |
Dolet | 6.110 km | 7.010 km | 10.010 km | 9.265 km |
Brzina krstarenja | 910 km/h | 910 km/h | 910 km/h | 910 km/h |
Dužina | 55,50 m | 55,00 m | 55,00 m | 55,00 m |
Raspon krila | 47,39 m | 47,39 m | 50,41 m | 50,41 m |
Visina aviona | 17,70 m | 17,70 m | 17,70 m | 17,70 m |
Literatura
uredi- Janić, Čedomir; Simišić, Jovo (2007). Više od letenja - Osam decenija Aeroputa i JAT-a. Beograd. ISBN 978-86-7086-004-9.
- Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172.
- Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2.
- Rendall, David (1999). „Boeing (McDonnell Douglas) DC-10”. Jane's Aircraft Recognition Guide (na jeziku: (jezik: engleski)) (2nd izd.). London: Harper Collins Publishers. str. 223. ISBN 978-00-0470-980-2.
- Donald, David (1997). „McDonnell Douglas DC-10”. The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. str. 612. ISBN 978-18-9410-224-7.
- Donald, David (1999). „McDonnell Douglas DC-10”. The Encyclopedia of Civil Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). San Diego: Thunder Bay Press. str. 614-621. ISBN 978-15-7145-183-5.
- Aboulafia, Richard (1996). „McDonnell Douglas DC-10”. Jane's Civil Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Glasgow: Harper Collins Publishers. str. 78—79. ISBN 978-00-0711-024-7.
- Marck, Bernard (1997). Historie de L'aviation. Paris: Flammarion. ISBN 2-08-010038-6.
- Simons, David; Withington, Thomas. Die Geschichte der Fligerei (na jeziku: (jezik: nemački)). Bath: Parragon Books Ltd. ISBN 978-1-4054-8950-8.
Spoljašnje veze
uredi- [http://www.vazduhoplovnetradicijesrbije.rs/index.php/istorija/mcdonnell-douglas-dc-10
- „Douglas DC-10-30” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 29. 8. 2010.
- „The McDonnell Douglas DC-10 & Boeing MD-10” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.airliners.net. Pristupljeno 29. 8. 2010.
- „DC-10 Commercial Transport” (na jeziku: (jezik: engleski)). Zvanična internet prezentacija Boinga (www.boeing.com). Arhivirano iz originala 12. 3. 2006. g. Pristupljeno 29. avgust 2010.
- „Commercial Airplanes: DC-10 Family” (na jeziku: (jezik: engleski)). Zvanična internet prezentacija Boinga (www.boeing.com). Arhivirano iz originala 13. 12. 2010. g. Pristupljeno 29. avgust 2010.
- „McDonnell Douglas DC-10 aircraft history pictures and facts” (na jeziku: (jezik: engleski)). AviationExplorer.com - The Website For Aviation Enthusiasts. Pristupljeno 29. 8. 2010.
- „Douglas DC-10 Medium to Long-Range Jetliner” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.aerospaceweb.org. Pristupljeno 29. 8. 2010.
- „DC-10” (na jeziku: (jezik: engleski)). GlobalSecurity.org. 1. 4. 2008. Pristupljeno 29. 8. 2010.
- ^ "Treći u floti", "Borba", 9. feb. 1985, str. 16