Mako
Mako (mađ. Makó, rum. Macǎu) je grad u jugoistočnom delu Mađarske, u okviru Čongradske županije. Grad je blizu rumunske i nedaleko od srpske granice.
Mako mađ. Makó | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Mađarska |
Region | Regija velike južne ravnice |
Županija | Čongrad |
Srez | Makovski srez |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— | 25.619 |
— gustina | 111,76 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 46° 12′ 54″ S; 20° 28′ 42″ I / 46.21487° S; 20.47835° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Površina | 229,23 km2 |
Poštanski broj | 6900 |
Pozivni broj | 62 |
Veb-sajt | |
www.mako.hu |
Geografija uredi
Mako se nalazi u istočnom delu Panonske nizije. Razvio se uz reku Mureš. Grad se nalazi u delu Mađarske sa najvišom osunčanošću tokom godine. Površina gradskog atara je 229,23 km².
U blizini grada nalazi se nacionalni park Karaš—Maroš.[1]
Istorija uredi
Grad je dobio ime po banu Mako, koji je bio vlastelin na ovom prostoru tokom 13. veka. Po dolasku vlasti Habzburgovaca na ove prostore krajem 17. veka Mako postaje centar protenstantskog pokreta u ovom delu tadašnje Kraljevine Mađarske. Tokom prve polovine 18. veka bio u okviru Pomorišja, naseljenog mahom Srbima. Posle razvojačenja Pomorišja, tokom druge polovine 18. i 19. veka Mako je bio sedište nekadašnje županije Čanad (mađ. Csanád). Tokom ovog perioda u gradu se naseljava značajna populacija Jevreja i grade se dve sinagoge. Razvoj ove zajednice u gradu prekinulo je stradanje u Drugom svetskom ratu.
U varoši Maku u Čanadskoj županiji, živelo je 1905. godine 21 pravoslavni Srbin.[2]
Privreda uredi
Mako je poznat po poljoprivredi i prehrambenoj industriji. U poljoprivredi se posebno ističe proizvodnja luka, po kojoj je grad poznat i van granica zemlje, a koja datira još od 16. veka. Posle Drugog svetskog rata započelo je iskorišćavanje naftnih potencijala u okolini, a danas se istražuju mogućnosti za prirodni gas. Oblast Makoa je najbogatija ovim resursima u zemlji. Tokom perioda tranzicije grad je imao mnogo poteškoća za visokom nezaposlenošću, a danas pokušava iskoristiti svoj položaj kao „Kapija Evropske unije za jugoistočnu Evropu".[1]
Grad je i banjski centar, budući da je lekovito blato iz reke Moriš iskorišćeno za otvaranje banjskog kompleksa 1961. godine.
Stanovništvo uredi
Po proceni iz 2017. u gradu je živelo 22.546 stanovnika.
1990. | 2001. | 2011. | 2017. |
---|---|---|---|
27.529 | 25.802 | 23.683 | 22.546 |
Partnerski gradovi uredi
Galerija uredi
-
Gradska kuća Makoa
-
Gradska rimokatolička crkva
-
Novo zdanje Kulturnog centra Makoa
-
Zdanje suda
Reference uredi
- ^ a b „Mako banja”. Putovanje. Arhivirano iz originala 29. 01. 2019. g. Pristupljeno 29. 1. 2019.
- ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Sremski Karlovci 1910.