Marija Baltić
Marija Baltić (Nova Gradiška, 1924 — Beograd, 5. oktobar 1977) bila je učesnica Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik SR Srbije.
Marija Baltić | |
---|---|
Datum rođenja | 1924. |
Mesto rođenja | Nova Gradiška, Kraljevina SHS |
Datum smrti | 5. oktobar 1977.52/53 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija |
Supružnik | Milutin Baltić |
Biografija
urediRođena je u Novoj Gradiški 1924. godine. Poticala je iz siromašne porodice. Kao učenica Učiteljske škole u Beogradu, aktivno se uključila u revolucionarni omladinski pokret. Godine 1939. postala je član Saveza komunističke omladine (SKOJ), a 1945. je primljena u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).[1]
Aktivnost u beogradskoj skojevskoj vršila je i nakon okupacije Beograda. Tokom rata je više puta hapšena i mučena u Specijalnoj policiji. Početkom 1944. odvela je grupu omladinaca i omladinki u Rasinski partizanski odred, a potom je kao borac Četvrte brigade 21. srpske divizije učestvovala u borbama za oslobođenje Beograda, na Sremskom frontu, za oslobođenje Zagreba i Slovenije sve do austrijske granice.[1]
Nakon oslbođenja je nastavila aktivnost u skojevskoj organizaciji u Beogradu, uporedo sa studijama na Beogradskom univerzitetu. Potom je radila kao profesor u Zagrebu. Kao istoričar umetnosti nalazila se na dužnosti direktora Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu, kao i sekretara Komisije pri Saveznom izvršnom veću za koordinaciju rada i sprovođenje konvencija o zaštiti spomenika kulure u SFR Jugoslaviji.[1]
Bila je udata za revolucionara, društveno-političkog radnika i narodnog heroja Milutina Baltića, sa kojim je imala četvoro dece — sina Vladimira i ćerke Jasnu, Ivanu i Zoranu.[2]
Preminula je 5. oktobra 1977. u Beogradu. Sahranjena je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.[1]
Reference
uredi- ^ a b v g „Preminula Marija Baltić”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 8. 10. 1977. str. 6.
- ^ „Marija Baltić”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 8. 10. 1977. str. 7.