Markijan Carigradski

Sveti Markijan je hrišćanski svetitelj.

Rođen je u Rimu, no kao prezviter proživeo do kraja svoj vek u Carigradu, većim delom u vreme carovanja Markijana i Pulherije.[1] Nasledivši veliko bogatstvo od roditelja, on ga je neštedice istrošio na dve svrhe: na zidanje ili obnavljanje hramova i na milostinju siromasima. Sazidao je dve nove crkve u Carigradu, znamenite po svojoj lepoti i svetinji: Svetoj Anastasiji i Svetoj Irini.[1] Kad su ga pitali zašto tako mnogo troši na crkve, on odgovori: „Kad bih ja imao ćerku, i hteo je udati za nekoga plemića, zar ja ne bih potrošio mnogo zlata da je ukrasim kao dostojnu nevestu? A ovde ja ukrašavam Crkvu, nevestu Hristovu“. Koliko je, pak, ovaj divni muž bio izdašan prema crkvama i siromasima, toliko je bio tvrd, i veoma tvrd, prema samom sebi, sledujući savetu apostolskom: „Kad imamo hranu i odeću, budimo ovim zadovoljni“ (1. Tim 6, 8). Piše se o njemu: „Sav bi u Bogu i Bog u njemu, i predstavi se Bogu ispunjen godinama i dobrim delima“.[1]

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 10. januara po crkvenom, a 23. januara po gregorijanskom kalendaru.

Izvori uredi

  1. ^ a b v „Sveti prepodobni Markijan”. Prijateljboziji.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-23. 

Napomene uredi

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.