Мајстор и Маргарита

роман руског писца Михаила Булгакова

Majstor i Margarita“ je roman ruskog pisca Mihaila Bulgakova.[1] On je roman pisao od 1928. do svoje smrti. Sačuvano je osam verzija, a konačni naslov mu je dat 1938. Roman je prvi put objavljen u SSSR 1966. godine. Prvo izdanje romana je bilo nepotpuno i cenzurisano. Prva potpuna verzija je objavljena u Frankfurtu 1969, a u SSSR 1973.[2]

Majstor i Margarita
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovMáster i Margaríta
AutorMihail Bulgakov
ZemljaSSSR
Jezikruski
Žanr / vrsta delaroman
Izdavanje
IzdavačSamizdat
Datum1928—1940
Prevod
Datum
izdavanja
1966—1967

Uticaji na delo uredi

Mihail Bulgakov je dugo razmišljao koje književne tekstove da uzme za uzor svog novog romana. Sve knjige koje je odabrao podelio je u dve grupe: jedna je predstavljala dobro, a druga zlo. Osnovu dela vezao je za nekoliko knjiga:

Vrsta romana uredi

Delo predstavlja roman paradigme, jer je izgrađen od više slojeva. Može se tumačiti kao psihološki, sociološki, fantastični, satirični i ljubavni roman, ali i roman-parabola.[3]

Tema uredi

Sudbina čoveka u totalitarnim režimima.

Unutrašnja kompozicija uredi

 UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Tematsku osnovu romana „Majstor i Margarita“ čini priča o Majstoru, piscu koji je napisao roman o Pontiju Pilatu i suđenju Hristu. Majstorov roman kritika je ocenila kao bezvredan i štetan i pre samog objavljivanja. Radnja romana „Majstor i Margarita“ započinje dolaskom profesora Volanda satane kako bi organizovao godišnji bal demona u Moskvi.

Roman „Majstor i Margarita“ je strukturisan kao roman u romanu. Kompozicija romana se zasniva na paralelizmu dveju osnovnih fabularnih linija, jedne koja prati događaje u Judeji tridesetih godina n. e, i druge koja prati događaje u Moskvi tridesetih godina 20. veka.

Roman je teško klasifikovati. On je i parabola, i satira, i roman ideje, i roman tajne, i roman moderne fantastike i roman demonizma (satanizma).

Fabularna linija koja prati događaje u Judeji zasniva se na novozavetnoj priči o Pilatovoj osudi i stradanju Isusa Hrista. Sva su imena, međutim, izmenjena, osima imena samog Pontija Pilata. U opisu Pilatovog suda i sudbine Ješue primenjen je realistički postupak, a u opisu događaja u Moskvi tehnika fantastike. U isto vreme priča o Moskvi je i satira i parodija moskovske svakodnevice, sa grotesknim demonskim likovima.

Ono što povezuje dve paralelne priče romana jeste zajednička svakodnevica. Svakodnevica Pilatove Judeje i Moskve tridesetih godina ispunjena je strahom, mržnjom, apsolutnom poslušnošću. Svi su izjednačeni strahom za egzistenciju. To je svakodnevica u kojoj ljudi iznenada nestaju, bez objašnjenja.

Roman, pored ostalog, upućuje i na pitanje opstanka umetnosti u represivnom sistemu. Pisci pišu u „duhu vremena“, hrane se u specijalnim restoranima, a ne u zajedničkim menzama, najodaniji letuju u luksuznim državnim vilama, dobijaju stvaralačka putovanja i odmore, da pišu o tekovinama revolucije, o novom čoveku, o novom dobu. A Voland posmatra ljude u moskovskom Varijeteu i primećuje da se ljudi nisu promenili.

Pilatovština uredi

 
Ilustracija romana Majstor i Margarita

Kritičari Majstorovog romana o Pilatu osuđuju pisca zbog „pilatovštine“. Pilat je prokurator Judeje, vladar apsolutne moći koji osuđuje nevinog čoveka. Zbog toga on se kaje i sumnja u ispravnost svoje odluke. Ta sumnja označena je kao „pilatovština“. Vlast ne greši. Ne sumnja se u njenu odluku. U vreme kada je roman „Majstor i Margarita“ nastajao, ljudi su svakodnevno nestajali. Ni jednog trenutka ne sme se dovesti u pitanje da li je vlast možda pogrešila i osudila makar jednog nevinog čoveka. Niko ne sme da dovede u sumnju ispravnost presuda i odluke apsolutne vlasti koja osuđuje ljude na smrt. Ješua je osuđen jer je propovedao da je svaka vlast nasilje nad narodom i da će doći doba kad neće biti vlasti ni cezarove niti bilo koje druge. Čovek će preći u carstvo istine i pravičnosti gde neće biti potrebna nikakva vlast. Ješua je doveo u pitanje vlast cezara Tiberija i zbog toga je nastradao. Pilat je posumnjao u ispravnost svoje odluke. Odluka vlasti je dovedena u pitanje. Možda vlast greši i osuđuje nevine ljude na smrt. Zbog takve sumnje u vlast, u ispravnost njenih odluka, da možda osuđuje nevine ljude, Majstorov roman je osuđen kao izraz pilatovštine i štetan. Ni najmanja sumnja u vlast i ispravnost njenih odluka ne sme da postoji. Zato je roman o Pilatu i pilatovština štetna, i zato je roman „Majstor i Margarita“, neobjavljen za života pisca, a kasnije cenzurisan. Brisani su oni delovi romana koji ukazuju da je u Moskvi vladala atmosfera opšte nesigurnosti, društvo u kome vlada potkupljivost, razvrat, sebičnost, doušništvo, samoživost.

Likovi uredi

Likovi fabularnog toka u Moskvi:

  • Ivan Nikolajevič Ponirjov, alijas Bezdomni,
  • Mihail Aleksandrovič Berlioz, predsednik moskovskog književnog udruženja,
  • Želdibin, zamenik Berlioza,
  • Stepan Bogdanovič, Lihodejev, Stjopa, direktor pozorišta Varijete,
  • Grigorije Danilovič Rimski, finansijski direktor Varijetea,
  • Ivan Saveljič Varenuh, administrator Varijeta,
  • Žorž Bengalski, konferansije,
  • Aleksandar Nikolejavič Stravinski, psihijatar,
  • Majstor,
  • Margarita Nikolajevna,
  • Nataša, njena pomoćnica,

Likovi demoni:

  • Voland, satana,
  • Korovjov/Fagot,
  • Azazelo,
  • Behemot, mačak,
  • Hela, Volandova sluškinja

Likovi romana u romanu „Pontije Pilat“

  • Pontije Pilat, prokurator Judeje,
  • Ješua Ha-Nocri, iz Gamale,
  • Dismas, razbojnik
  • Hestas, razbojnik,
  • Var-Ravan, razbojnik,
  • Josif Kaifa, prvosveštenik judejski, predsednik Sinedriona,
  • Levi Matej,
  • Afranije, načelnik tajne službe u Judeji,
  • Juda iz Kiriata.

Pontije Pilat - roman u romanu uredi

Pontije Pilat, roman u romanu ima 4 poglavlja:

  • Pontije Pilat,
  • Pogubljenje,
  • Kako je prokurator pokušao da spase Judu iz Kiriata,
  • Sahrana.

Ideja uredi

  • Svetom vladaju dva principa - jedan je zasnovan na Ješui, drugi na Volandu.
  • Umetnik se nalazi između istorije, svakodnevnice i stvaralaštva.
  • „Svaka vlast je nasilje nad drugima.“
  • „Onaj ko voli, treba da deli sudbinu onog koga voli.“

Vidi još uredi

Izvori uredi

Spoljašnje veze uredi