Mehmed VI
Mehmed VI (tur. VI. Mehmed; Istanbul, 14. januar 1861 — Sanremo, 16. maj 1926) je bio poslednji sultan Osmanskog carstva, čija je vladavina trajala od 1918. do 1922. godine. Rođen je 14. januara 1861. godine u Dolmabahče palati. Na presto je došao kao najstariji pretendent na osmanski presto, budući da se njegov brat od strica, Jusuf Izetin efendija (sin sultana Abdulaziza) samoubio 1916. godine. Njegov otac bio je sultan Abdulmedžid I, a majka Guluštu sultanija. Mehmed VI uklonjen je sa prestola 1922. godine, kada je zvanično ukinut osmanski sultanat.[1]
Mehmed VI | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Mehmed od Abdul Medžida |
Datum rođenja | 14. januar 1861. |
Mesto rođenja | Istanbul, Osmansko carstvo |
Datum smrti | 16. maj 1926.65 god.) ( |
Mesto smrti | Sanremo, Kraljevina Italija |
Grob | Damask |
Porodica | |
Supružnik | Emine Nazikeda, Müveddet Kadınefendi |
Potomstvo | Münire Sultan, Sabiha Sultan |
Roditelji | Abdulmedžid I Sultanija Guluštu |
Dinastija | Osmanska dinastija |
36. Sultan Osmanskog carstva | |
Period | 3. jun 1918 — 17. novembar 1922. |
Prethodnik | Mehmed V |
Naslednik | Abdulmedžid II |
Vladavina
urediPrvi svetski rat bio je katastrofalan po Osmanlije. Britanci su zajedno sa saveznicima osvojili Bagdad, Damask i Jerusalim, a dobar deo carstva bio je podeljen između saveznika. Na konferenciji u San Remu, aprila 1920. godine, Britaniji je odobrena kontrola nad Palestinom i Mesopotamijom, a Francuskoj kontrola nad Sirijom. Desetog avgusta iste godine, Mehmedovi zvaničnici potpisali su Sevrski sporazum, po kome je Hedžaz priznat kao nezavisna država.[2]
Turski nacionalisti nisu priznavali sporazum koji je potpisan od strane četvorice sultanovih zvaničnika. Nova vlada, veliko tursko nacionalno veće, pod vođstvom Mustafe Kemala Ataturka formirana je 23. aprila 1920. godine u Ankari (poznatoj i pod imenom Angora). Ta vlada nije priznavala vladavinu sultana Mehmeda, te je uveden privremeni ustav.
Grčko-osmanski rat (1919-1922)
urediBio je to niz vojnih pohoda tokom komadanja Osmanskog carstva, nakon Prvog svetskog rata. Rat je vođen između grčke vojske i osmanske regularne vojske i turskih nacionalista, koji su kasnije osnovali Republiku Tursku.
Grčka kampanja otpočela je zato što su saveznici iz Antante, posebno britanski premijer Dejvid Lojd Džordž, obećali Grčkoj, za savezništvo u ratu, teritorijalno proširenje na račun protivničkog Osmanskog carstva. Završio je tako da su se Grci morali povući na granice od pre početka rata i velikom razmenom stanovništva, s novo ustanovljenom Republikom Turskom, i mirovnim ugovorom iz Lozane.
Propast vojne kampanje Grčke, neuspesi u tursko-jermenskom ratu, kao i neuspesi u francusko-turskom ratu protiv Turskog nacionalističkog pokreta, prisilili su Saveznike, da napuste Mir iz Sevra i pregovaraju u Lozani o novom mirovnom sporazumu. Na kraju su morali priznati nezavisnost Turske Republike i turski suverenitet nad Istočnom Trakijom i Anadolijom.
Progonstvo i smrt
urediVeliko tursko nacionalno veće ukinulo je sultanat 1. novembra 1922. godine, a sultan Mehmed VI bio je uklonjen iz Istanbula. On je britanskim ratnim brodom ,, Malaja" 17. novembra 1922. godine odveden na Maltu, a kasnije je živeo u Rivijeri, u Italiji.
Devetnaestog decembra 1922. godine, Mehmedov brat od strica, a ujedno i naslednik, Abdulmedžid II izabran je za kalifa. Time je postao i poglavar dinastije Osmanlija, takođe. Njegova vladavina nije trajala dugo, s obzirom da je kalifat ukinut od strane turskog nacionalnog veća 1924. godine.
Star i umoran, sultan Mehmed VI preminuo je 16. maja 1926. godine u Sanremu, u Italiji. Sahranjen je u Tekija džamiji, zadužbini sultana Sulejmana Veličanstvenog u Damasku.
Porodično stablo
uredi2. Abdulmedžid I | ||||||||||||||||
1. Mehmed VI | ||||||||||||||||
3. Sultanija Guluštu | ||||||||||||||||
Reference
uredi- ^ „Mehmed VI Ottoman sultan”. Britannica. Pristupljeno 28. 1. 2021.(jezik: engleski)
- ^ „Sultan Mehmed VI”. Library of Congress. Pristupljeno 28. 1. 2021.(jezik: engleski)