Miroslav Hajn (češ. Miroslav Hajn; Žamberk, 21. april 1894 - Prag, 6. septembar 1963) bio je aeronautičar, inženjer i univerzitetski profesor. Celog svog radnog veka bavio se projektovanjem aviona i opreme za avione. Ostavio je neizbrisiv trag u Čehoslovačkoj aviogradnji i vazduhoplovstvu između dva rata i nakon Drugog svetskog rata.

Miroslav Hajn
Prof.dr.inž. Miroslav Hajn konstruktor aviona
Datum rođenja(1894-04-21)21. april 1894.
Mesto rođenjaŽamberkAustrougarska
Datum smrti6. septembar 1963.(1963-09-06) (69 god.)
Mesto smrtiPrag Čehoslovačka

Miroslav Hajn je iznenada preminuo od moždanog udara u svojoj kući 6. septembra 1963. Bio je poslednji iz pleade znamenitih čehoslovačkih konstruktora aviona s početka 1920-ih godina dvadesetog veka.

Avion Avija BH-1
Avion Avija BH-3
Avion Avija BH-21
Avion Avija BH-33
Avion Praga BH-39
Avion Praga BH-44

Biografija

uredi

Miroslav Hajn je rođen u Žamberku 21. septembra 1894. Otac mu je bio dr. Antonin Hajn, istaknuti političar, novinar i izdavač. Miroslav nije pošao očevim stopama nego se opredelio za sasvim drugu oblast – tehniku. Osnovnu i srednju školu je pohađao u rodnom mestu. Kao srednjoškolac, zainteresovan za letenje, preveo je nemačku knjigu „Mladi aviatik” na češki. Knjigu je objavila izdavačka kuća njegovog oca 1911. godine kao prvu knjigu o modelarstvu na Češkom. Zahvaljujući ovoj knjizi upoznao je Pavla Beneša, još jednog budućeg velikana čehoslovačkog vazduhoplovstva i zahvaljujući toj knjizi postali su bliski i doživotni prijatelji.

Posle završene gimnazije, bilo je to 1912. godine upisuje se zajedno sa svojim prijateljem Pavelom Beneš na mašinski odsek Češkog tehničkog fakulteta univerziteta u Pragu (ČVUT). Na fakultetu se upoznaju sa još jednim studentom istog interesovanja Antoninom Husnikom (budućim vlasnikom fabrike AERO). Pošto su sva trojica prevazišla fazu modelarstva, krenuli su dalje pa su 13. oktobra 1913. i pokrenuli su inicijativu za formiranje češkog vazduhoplovnog kluba koji će kasnije prerasti u Aeroklub Republike Čehoslovačke[1].

Prvi svetski rat je prekinuo studiranje M. Hajna 1916. njegovim odlaskom u vojsku.

Radna biografija

uredi

Ubrzo posle Prvog svetskog rata u leto 1919. godine, Pavel Beneš i Vaclav Mali osnivaju kompaniju Avia – preduzeće za proizvodnju i popravku aviona. Miroslav Hajn je od početka radio u novoj kompaniji i zajedno sa Pavelom Benešom postao je njihov glavni projektant.

Početkom maja 1920. godine Beneš i Hajn su počeli da projektuju avion pod oznakom BH-1 Ekperimental. Radovi su brzo napredovali i avion je počeo postepeno da se proizvodi u radionici Avia. Posle intenzivnog rada, 13. oktobra 1920. prvi avion marke Avia je zaista poleteo. Nakon prvog uspeha i patentiranja monoplana počela je da se rađa čitava familija aviona koji su nosili slovnu oznaku BH od početnih slova prezimena projektanata Beneš i Hajn. Brojem je označen redni broj aviona u familiji[2].

Zajednički projekti aviona Beneš-Hajn u Aviji

uredi
  • Avija BH-1 (1920) - eksperimentalni, dvosed, monoplan, niskokrilac, prototip 1 kom.
  • Avija BH-3 (1921) - lovac, jednosed, monoplan, niskokrilac, serijska proizvodnja 10+2 kom.
  • Avija BH-4 (1922) - lovac, jednosed, monoplan, niskokrilac, prototip 1 kom.
  • Avija BH-6 (1923) - lovac, jednosed, dvokrilac, prototip 1 kom.
  • Avija BH-7 (1923) - lovac, jednosed, monoplan, parasol, prototip 2 kom.
  • Avija BH-8 (1923) - lovac, jednosed, dvokrilac, prototip 1 kom.
  • Avija BH-17 (1924) - lovac, jednosed, dvokrilac, serijska proizvodnja 24 kom.
  • Avija BH-19 (1924) - lovac, jednosed, monoplan, prototip 1 kom.
  • Avija BH-21 (1925) - lovac, jednosed, dvokrilac, serijska proizvodnja 139 kom.
  • Avija BH-22 (1926) - akrobatski, trenažni, jednosed, dvokrilac, serijska proizvodnja 39+1 kom.
  • Avija BH-23 (1925) - noćni lovac, jednosed, dvokrilac, prototip 2 kom.
  • Avija BH-26 (1926) - višenamenski, dvosed, dvokrilac, serijska proizvodnja 9 kom.
  • Avija BH-28 (1927) - višenamenski, dvosed, dvokrilac, prototip 1 kom.
  • Avija BH-33 (1928) - lovac, jednosed, dvokrilac, serijska proizvodnja 187 kom.

Godine 1926. Aviju je kupio koncern Škoda iz Plzena, a krajem 1929. Miroslav Hajn, Pavel Beneš i grupa kolega otišli su u ČKD - Praga. Njihovo novo odeljenje vazduhoplovstva osnovano je u proleće 1930. i odmah nastavilo sa radom na novim projektima. Za kratko vreme ovde su stvoreni trenažni avioni E-39 i E-41 i prototipovi lovaca E-44 i E-45[1]. Međutim, M.Hajn je zbog bolesti 1933. godine napustio preduzeće ČKD Praga. U Fabrici vojnih aviona Letov počinje da radi 1935. godine. 7. decembra 1937. dobija diplomu inženjera (koju nije mogao da dobije jer je morao da prekine studije 1916. zbog izbijanja Prvog svetskog rata), tom prilikom je odlikovan od Ministarstva javnih radova. U proleće 1939. otišao je na studijsko putovanje u SAD, kada se vratio njegova zemlja je bila Nemački protektorat. Fabriku vojnih aviona Letov (preimenovanu u Flugzeugwerke Letov nakon okupacije u martu 1939.) napustio je 1942. godine, a zatim radio kao glavni konstruktor fabrike aviona Mraz u Hocenju gde je nasledio svog prijatelja inž. Beneša. Tamo je do kraja rata radio na proizvodnji nekoliko tipova aviona za Lutvafe, ali je istovremeno u slobodno vreme pravio proračune za turistički avion. Avion M-1 Sokol počeo je da se proizvodi odmah po oslobođenju i postigao je veliki tehnički i komercijalni uspeh. U Prag se vratio 1945. godine[1][2].

Obrazovni i naučno istraživački rad

uredi

Inženjer M. Hajn je doktorirao 21. marta 1946. iz oblasti tehničkih nauka a 1948. godine postavljen je za profesora na ČVUT u Pragu, gde je rukovodio Institutom za konstrukciju aviona. Početkom pedesetih godina studije avionskih konstrukcija su prebačene na novoosnovanu Vojnotehničku akademiju u Brnu. M. Hajn je ostao u Pragu i nastavio da radi na Češkom tehničkom univerzitetu u Pragu (ČVUT) na novom odseku za finu mehaniku i optiku. Napisao je niz nastavnih tekstova, eseja i scenarija.

Projektovao je čitav niz instrumenata koji se koriste za merenja i ispitivanja u vazduhoplovstvu. U slobodnom vremenu, za svoju dušu, bavio se motociklima, časovnicima i proučavanjem ptica: "celog života ga je zanimalo kako je moguće da mogu da jedre mnogo bolje od najsavršenijih aviona".[1]

Vidi još

uredi

Reference

uredi

Литература

uredi
  • Nemeček, Václav. Československá letadla (1945-1984). III. vyd. Praha: Naše vojsko, 1984. 248 s. S. 28–29.
  • Pavek, František, ed. Encyklopedie tělesné kultury. 1. díl, A-O. 1. vyd. Praha: STN, 1963. 605, [1] s., [44] s. fot. příl., s. 224.
  • Tomeš, Josef aj. Československý biografický slovník. 1. vyd. Praha: Academia, 1992. 837 s. ISBN 80-200-0443-2., s. 184.
  • Veverka, Přemysl Slavné pražské vily. 2., rozš. vyd. Praha: Foibos, 2006. 204 s. ISBN 80-903661-1-2 (vila č.43)

Spoljašnje veze

uredi