Mihailo Dragomanov

украјински политички теоретичар, економиста, историчар, филозоф, етнограф

Mihailo Petrovič Dragomanov (ukr. Михайло Петрович Драгоманов; 18. septembar 1841. Gadjač – 2. jul 1895. Sofija) bio je ukrajinski politički teoretičar, ekonomista, istoričar, filozof, etnograf i javna ličnost u Kijevu.

Mihailo Dragomanov
Mihailo Dragomanov
Puno imeMihailo Petrovič Dragomanov
Datum rođenja(1841-09-18)18. septembar 1841.
Mesto rođenjaGadjačRuska Imperija
Datum smrti2. jul 1895.(1895-07-02) (53 god.)
Mesto smrtiSofijaKneževina Bugarska
SupružnikLjudmila Dragomanova
RoditeljiPetro Dragomanov
Jelisaveta Dragomanova

Biografija uredi

Rođen u plemićkoj porodici Petra Jakimoviča Dragomanova koji je bio kozačkog porekla, Mihailo Dragomanov je započeo školovanje kod kuće, a zatim je studirao u Gadjačkoj školi, Poltavskoj gimnaziji i Kijevskom nacionalnom univerzitetu „Taras Ševčenko“. Bio je stric ukrajinske pesnikinje Larise Kosač (Lesije Ukrajinke) i brat Olhe Dragomanove-Kosač (Olena Pčilka). Dragomanov stric Jakiv Dragomanov bio je član dekabrističkog pokreta i politički zatvorenik zbog učešća u tajnom Društvu ujedinjenih Slovena. [1] Njegova supruga bila je poznata glumica Ljudmila Dragomanova. Par je imao jednu ćerku, Lidiju Šišmanovu. [2]

Tokom prenosa posmrtnih ostataka Tarasa Ševčenka iz Sankt Peterburga na brdo Taras, Dragomanov je održao govor kada se povorka zaustavila u Kijevu.

Dragomanov je predavao na Kijevskom univerzitetu od 1870. do 1875. godine, ali je zbog represije protiv ukrajinskog pokreta koja je dostigla vrhunac 1876. Emskim ukazom bio primoran da napusti Rusko carstvo i emigrirao je u Ženevu. U emigraciji je nastavio političku, naučnu i izdavačku delatnost. 1885–95 bio je profesor na Sofijskom univerzitetu, i svom zetu Ivanu Šišmanovu. Dragomanov je napisao prvi sistematski politički program za ukrajinski nacionalni pokret. On je sam definisao svoja politička ubeđenja kao „etički socijalizam“, a kao tinejdžer je bio duboko impresioniran socijalističkom literaturom.

Gromada i socijalizam uredi

 
 
Bista Mihaila Dragomanova ispred univerziteta u Kijevu

Dragomanov je bio jedan od vođa kijevske Gromade (kasnije poznate kao Stara gromada), dok je nastavio da se bavi akademskom karijerom. [3] Kao član Ruskog geografskog društva, uspostavio je kontakte sa Ukrajincima Austrije (u Galiciji). [3] Pod njegovim uticajem, Akademski krug u Lembergu (Lavov) usvojio je ukrajinsku demokratsku platformu. [3] Kao žrtva anti-ukrajinskih represivnih mera ruske vlade, Dragomanov je 1875. otpušten sa Kijevskog univerziteta. [3]

Godine 1876. Dragomanov je postao portparol Gromade u inostranstvu (Zapadna Evropa) dok je stanovao u Ženevi, Švajcarska. [3] Između 1878. i 1882. izdavao je ukrajinski politički časopis Gromada i niz ruskofonskih pamfleta. [3] Dragomanov je takođe stvorio ukrajinsku socijalističku organizaciju Ženevski krug. [3] Godine 1886. njegov politički stav nije bio usklađen sa političkim stavovima Gromade, što je dovelo do raskola između njih i društva u Ukrajini koje je izgubilo finansijsku podršku. [3]

Nasleđe uredi

 
Spomen ploča posvećena Dragomanovu u Sofiji

Trajno nasleđe Dragomanova može se uočiti u čitavoj ukrajinskoj tradiciji levičarskih političkih partija i političkog aktivizma. On je lično uticao na grupu mlađih ukrajinskih intelektualaca u Habzburškoj Galiciji krajem 1870-ih, pre svega Ivana Franka i Mihaila Pavlika, koji su obojica prihvatili njegove ideje iako su ih kasnije preradili po sopstvenom modelu. Godine 1890. ovi intelektualci su osnovali prvu ukrajinsku političku stranku - Rusko-ukrajinsku radikalnu stranku. Program ove partije bio je socijalistički i stoga se partija može posmatrati kao jedna od prvih socijalističkih partija u istočnoj Evropi.

Dragomanov je pokušao da popularizuje pravopisnu reformu, nazvanu po njemu Dragomanivka.

Godine 1991. osnovan je „Kijevski državni pedagoški univerzitet po imenu Mihailo Dragomanov“ u Kijevu na osnovu nekadašnjeg „Kijevskog državnog pedagoškog univerziteta pod nazivom Maksim Gorki“. Univerzitet je 1997. godine dobio status "Nacionalnog univerziteta". [4]

Reference uredi

  1. ^ Yakiv Drahomanov at the Encyclopedia of Ukraine
  2. ^ Spasov, Spas. „Ancient Bulgarian legends - Lydia Shishmanova”. Bъlgarka. Arhivirano iz originala 07. 03. 2021. g. Pristupljeno 11. 5. 2017. 
  3. ^ a b v g d đ e ž Mykhailo Drahomanov at the Encyclopedia of Ukraine
  4. ^ „Іstorična dovіdka”. Npu.edu.ua. Pristupljeno 2013-05-11. 

Literatura uredi

  1. Hornowa E. Problemy polskie w twórczości Michala Drahomanowa. – Wroclaw, 1978.
  2. Rudnytsky Ivan L. Essays in Modern Ukrainian History / Ed. by P.L. Rudnytsky. – Edmonton: Canadian institute of Ukrainian studies, University of Alberta, 1987. – 499 p. Drahomanov as a Political Theorist – P. 203 – 253. The First Ukrainian Political Program: Mykhailo Drahomanovʼs “Introduction” to Hromada. – P. 255 – 281. Mykhailo Drahomanov and the Problem of Ukrainian-Jewish Relations. – P. 283 – 297.

Spoljašnje veze uredi