Mihajlo Kosovljanin

Mihajlo Kosovljanin (Jagodina, 12. mart 1862. — Jagodina, 8. oktobar 1925), bio je jagodinski industrijalac, vlasnik fabrike za proizvodnju piva, današnje Jagodinske pivare i narodni poslanik.

Mihajlo Kosovljanin
Datum rođenja(1862-03-12)12. mart 1862.
Mesto rođenjaJagodinaKneževina Srbija
Datum smrti8. oktobar 1925.(1925-10-08) (63 god.)
Mesto smrtiJagodinaKraljevina SHS

Školovanje uredi

Rođen je 1862. godine u Jagodini, od oca Jovana i majke Katarine, poreklom sa Kosova, po čemu im je i prezime. Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u rodnom mestu. Dalje školovanje nastavlja u Pešti, gde je završio Trgovačku školu, a potom i Pivarsku akademiju u Medlingu i Hemijsku tehnologiju na Politehnici u Pragu. Izborom studija vidi se njegovovo opredeljenje za upravljanje Pivarom.

Pivara uredi

Od 1891. godine, nakon smrti brata Svetozara, postao je jedini vlasnik pivare koju je, koristeći se stečenim znanjem, unapredio u modernu industriju. Osavremenjivanju pivare doprineo je prolazak železnice kroz Jagodinu 1884. godine čime je omogućen uvoz mašina i izvoz pića. „Pivara Mihaila J. Kosovljanina“, kako je glasio tadašnji naziv, je prvi srpski izvoznik piva u Bugarsku, Grčku, Tursku, pa i Egipat. Proces rada je dodatno unapređen nabavkom parne mašine. Proizvodile su se tri vrste piva: belo - „Moravac pivo“, crno - „Kosovo pivo“ i „Salvator pivo“ - sa većim procentom alkohola. Godine 1912. kao treća po proizvodnji u Srbiji, usled jake konkurencije, pivara je postala akcionarsko društvo, pod nazivom „Parna pivara i fabrika slada Mih. Kosovljanina A. D. u Jagodini“.

Porodične prilike uredi

Mihailo Kosovljanin je bio oženjen Kaliopom Armenuli, koju je upoznao tokom studiranja u Pešti. Imali su troje dece: sina Jovana i kćerke Danicu i Jelenu. Porodica Mihaila Kosovljanina važila je za jednu od najuglednijih porodica tadašnje Jagodine.

Društvene aktivnosti uredi

Mihailo je bio blizak prijatelj kralja Petra I Karađorđevića i Nikole Pašića, predsednika Narodne radikalne stranke, čiji je bio član. Tri puta je biran za narodnog poslanika varoši Jagodine. Dugogodišnji je predsednik Crvenog krsta.

Odlikovanja uredi

Odlikovan je:

Ratne i poratne godine uredi

Prvi svetski rat porodica Mihajla Kosovljanina provela je u izbeglištvu. Od posledica španske groznice umrli su njegov sin Jovan i ćerka Danica. Nakon rata Mihailo pokušava da obnovi rad Pivare, u čemu ga ometa loše zdravstveno stanje. Umire 12. oktobra 1925. godine.

Jagodinska pivara uredi

Parna pivara i fabrika slada i kvasca Mihajla Kosovljanina je posle Prvog svetskog rata obnovljena, pod upravom direktora Josipa Bekerusa, zahvaljujući ulaganjima češkog kapitala, a nakon Drugog svetskog rata, po izvršenoj nacionalizaciji, od 1948. godine, postala državno-društveno vlasništv, o pod nazivom Parna livara - fabrika kvasca i slada – Svetozarevo, dok je današnji naziv Jagodinska pivara d.o.o.

Zanimljivosti uredi

Prva poznata javna skulptura u Jagodini je bronzano poprsje Jovana Kosovljanina (18181882), koje je sin Mihajlo, kao naslednik postavio u krugu pivare 1904. godine. Pri povlačenju austrougarskih trupa 1918. godine, portret je oštećen i uklonjen sa javnog mesta. Autor spomenika je vajar Simeon Roksandić, i bista predstavlja jedan od njegovih ranih radova. Spomenik se sastoji od bronzanog poprsja veličine (67 h 55,5 h 17 cm) i pravougaone bronzane ploče velične (117,5 h 79,5 h 3,7 cm), koja nosi poprsje. Na ploči je krupnim ćiriličnim slovima, u reljefu iznad upisano: Osnivalac pivare, a ispod: Jovan N. Kosovljanin + aprila 1882. Pretpostavlja se da je portret bio zamišljen i ostvaren kao instrument porodične i političke propagande Mihaila Kosovljanina, s obzirom da spomenik izgrađen gotovo dvadeset godina nakon očeve smrti i da je prvi osnivač fabrike bio Filip Stanković, kao i zbog činjenice da je porodica bila vatreni pobornik Karađorđevića, a da je u to vreme došlo do smene kraljevskih dinastija u Srbiji.[1]

Izvori uredi

  1. ^ Istorijski arhiv Jagodine, časopis „Koreni“ VI: „Srpska kultura novijeg doba i javni spomenici u Jagodini“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. avgust 2011), mr Branislav Cvetković, 2008, str. 55-56, UDK: 730(497.11)"18/19" ; 725.94(497.11)"18/19", format pdf, pristup 11.5.2013

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi