Mišjakinje
Mišjakinje (lat. Coliiformes) su red ptica koji nema bliže srodnike među ostalim ptičijim redovima.[2] Jedina živuća porodica iz ovog reda je istoimena porodica (lat. Coliidae), koja sadrži samo 6 živih vrsta iz dve potporodice. Naseljavaju podsaharsku Afriku i nema ih na drugim kontinentima. U dalekoj istoriji mišjakinje su imale mnogo veći areal, a evoluirale su u Evropi.
| Mišjakinje | |
|---|---|
| |
| Plavoleđa mišjakinja (Urocolius macrourus) | |
.jpg)
| |
| Плаволеђа мишјакиња (Urocolius macrourus) | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Aves |
| Kladus: | Coraciimorphae |
| Red: | Coliiformes Murie, 1872 |
| Porodica: | Coliidae Swainson, 1837 |
| Rodovi | |
|
Colius | |
Ova grupa je sada ograničena na podsaharsku Afriku, i to je jedini red ptica koji je u potpunosti ograničen na taj kontinent, sa mogućim izuzetkom turakosa koje neki smatraju posebnim redom Musophagiformes, i kukavičije modrovrane, koji je jedini pripadnik reda Leptosomiformes. Mišjakinje su imale širi raspon u paleogenu, sa široko rasprostranjenom distribucijom u Evropi i Severnoj Americi tokom paleocena.[3][4]
Opis
urediMišjakinje su male sivkaste ili braonkaste ptice sa mekim perjem koji podseća na vlasi. Tipično su dugačke 10 santimetara, sa dugim i tankim repom koji je dug 20'24 santimetra. Masa im je oko 45-55 grama.[5]. Žive u krošnjama u kojima se kreću poput gloadara tražeći bobice, voće i pupoljke. Ime su dobile po sličnosti sa miševima u izgledu i ponašanju. Sve vrste imaju jak stisak i spoljne kandže koje mogu biti u opoziciji. Na glavi imaju krestu. All species have strong claws and reversible outer toes (pamprodactyl feet).[6]
Ponašanje i ekologija
urediMišjakinje su društvene ptice, što opet potkrepljuje analogiju sa miševima, a nalaze se u grupama od oko 20 u blago šumovitim područjima. Ove ptice grade gnezda od grančica u obliku čaše na drveću, koja su obložena travom. Obično se polažu dva do tri jaja.[7]
Sistematika i evolucija
urediMišjakinje bi se mogle smatrati „živim fosilima“, jer su današnjih 6 vrsta samo preživeli ostaci loze koja je bila mnogo raznovrsnija u ranom paleogenu i miocenu. Postoji relativno mnogo fosila Coliiformes, ali nije bilo lako sastaviti robusnu filogeniju. Dokumentovano je da porodica postoji od ranog paleocena pa nadalje; barem do kasnog eocena, poznato je da su postojale dve porodice, postojeće Coliidae i dugokljune praistorijski izumrle Sandcoleidae.[3]
Potonje su ranije bile zaseban red,[8] ali se na kraju shvatilo da njegovi pripadnici mogu biti grupisani kao prastari Coraciiformes, stvarnih peščanih koleida i oblika poput Neanis zajedno u parafiletskom skupu. Iako se sada pretpostavlja da su sandkoleidi monofiletski nakon uklanjanja ovih taksona, mnogi oblici se ne mogu u potpunosti pripisati jednoj ili drugoj porodici.[9] Rod Selmes, na primer, verovatno je kolid, ali je u samo u daljem srodstrvu sa modernim rodovima.[10]
Izumrle koliforme zauzimale su širok spektar ekologija. Sandkoleidi posebno često prezerviraju nezgnječeno seme na stomaku, dok nose kandže slične onima kod savremenih ptica grabljivica.[11]
Taksonomija
uredi- Rod †Botauroides Shufeldt 1915 (eocen Vajominga, SAD)
- †B. parvus Shufeldt 1915
- Rod †Eobucco Feduccia & Martin 1976 - sandkoleid?
- †E. brodkorbi Feduccia & Martin 1976
- Rod †Eocolius Dyke & Waterhouse 2001 (londondka glina ranog eocena kod Volton na Nejzu Walton-on-the-Naze, Engleska) - sandkoleid ili kolid
- †E. walkeri Dyke & Waterhouse 2001
- Rod †Limnatornis Milne-Edwards 1871 [Palaeopicus Lambrecht 1933 ex Brodkorb 1952] (rani miocen kod Sen-Žeran-le-Pjia, francuska) - kolid? (Urocolius?)
- †L. consobrinus (Milne-Edwards 1871) [Picus consobrinus Milne-Edwards 1871; Palaeopicus consobrinus (Milne-Edwards 1871) Lambrecht 1933 nomen nudum; Urocolius consobrinus (Milne-Edwards 1871)]
- †L. paludicola Milne-Edwards 1871 [Colius paludicola (Milne-Edwards 1871) Ballmann 1969a; Urocolius paludicola (Milne-Edwards 1871)]
- †L. archiaci (Milne-Edwards 1871) [Picus archiaci Milne-Edwards 1871; Colius archiaci (Milne-Edwards 1871) Ballmann 1969a; Urocolius archiaci (Milne-Edwards 1871) Mlíkovský 2002] (rani miocen Sen-Žeran-le-Pjia, Francuska)
- Coliiformes gen. et sp. indet. (Late Miocene of Kohfidisch, Austria)[14]
- Rod †Uintornis Marsh 1872 - sadnkoleid
- †U. lucaris Brodkorb 1971
- †U. marionae Feduccia & Martin 1976
- Familija †Chascacocoliidae Zelenkov & Dyke 2008
- Rod †Chascacocolius Houde & Olson 1992 (kasni paleocen ?- rani eocen) - bazal? sandkoleid?
- †C. oscitans Houde & Olson 1992
- †C. cacicirostris Mayr 2005
- Rod †Chascacocolius Houde & Olson 1992 (kasni paleocen ?- rani eocen) - bazal? sandkoleid?
- Familija †Selmeidae Zelenkov & Dyke 2008
- Rod †Selmes Mayr 1998 ex Peters 1999 (srednji eocen ?-kasni oligocen centralne Evrope) - kolid? (sinonim za Primocolius?)
- †S. absurdipes Mayr 1998 ex Peters 1999
- Rod †Selmes Mayr 1998 ex Peters 1999 (srednji eocen ?-kasni oligocen centralne Evrope) - kolid? (sinonim za Primocolius?)
- Familija †Sandcoleidae Houde & Olson 1992 sensu Mayr & Mourer-Chauviré 2004[12][15]
- Rod †Sandcoleus Houde & Olson 1992 (paleocen)
- †S. copiosus Houde & Olson 1992
- Rod †Anneavis Houde & Olson 1992
- †A. anneae Houde & Olson 1992
- Rod †Eoglaucidium Fischer 1987
- †E. pallas Fischer 1987
- Rod †Tsidiiyazhi Ksepka, Stidham & Williamson 2017 (paleocen Novog Meksika)
- †T. abini Ksepka, Stidham & Williamson 2017
- Rod †Sandcoleus Houde & Olson 1992 (paleocen)
- Familija Coliidae Swainson 1837 sensu Mayr & Mourer-Chauviré 2004
- Rod †Celericolius Ksepka & Clarke 2010
- †C. acriala Ksepka & Clarke 2010
- Rod †Masillacolius Mayr & Peters 1998 (srednji eocen Mesela, Nemačka)
- †M. brevidactylus Mayr & Peters 1998
- Rod †Oligocolius Mayr 2000 (rani oligoden Frauenvajlar, Nemačka)
- †O. brevitarsus Mayr 2000
- †O. psittacocephalon Mayr 2013
- Rod †Palaeospiza Allen 1878
- †Palaeospiza bella Allen 1878
- Rod †Primocolius Mourer-Chauviré 1988 (kasni eocen/oligocen u Kersiju, Francuska)
- Rod †Celericolius Ksepka & Clarke 2010
- Podfamilija Coliinae
- Rod Urocolius (2 vrste)[16][17]
- U. indicus (Latham 1790) (crvenolica mišjakinja)
- U. macrourus (Linnaeus 1766) (plavoleđa mišjakinja)
- Rod Colius [Necrornis Milne-Edwards 1871] (4 vrste)
- †C. hendeyi Vickers-Rich & Haarhoff 1985
- †C. palustris (Milne-Edwards 1871) Ballmann 1969 [Necrornis palustris Milne-Edwards 1871][18][19]
- C. castanotus Verreaux & Verreaux 1855 (crvenoleđa mišjakinja)
- C. colius (Linnaeus 1766) (beloleđa mišjakinja)
- C. leucocephalus Reichenow 1879 (beloglava mišjakinja)
- C. striatus Gmelin 1789 (pegava mišjakinja)
- Rod Urocolius (2 vrste)[16][17]
- Podfamilija Coliinae
Izvori
uredi- ^ Daniel T. Ksepka; Thomas A. Stidham; Thomas E. Williamson (2017). „Early Paleocene landbird supports rapid phylogenetic and morphological diversification of crown birds after the K–Pg mass extinction”. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 114 (30): 8047—8052. Bibcode:2017PNAS..114.8047K. PMC 5544281
. PMID 28696285. doi:10.1073/pnas.1700188114 .
- ^ Jarvis, E. D.; Mirarab, S.; Aberer, A. J.; et al. (2014). „Whole-genome analyses resolve early branches in the tree of life of modern birds”. Science. 346 (6215): 1320—1331. Bibcode:2014Sci...346.1320J. PMC 4405904 . PMID 25504713. doi:10.1126/science.1253451.
- ^ a b Ksepka, D.T.; Stidham, T.A.; Williamson, T.E. (2017). „Early Paleocene landbird supports rapid phylogenetic and morphological diversification of crown birds after the K–Pg mass extinction”. Proceedings of the National Academy of Sciences. 114 (30): 8047—8052. Bibcode:2017PNAS..114.8047K. PMC 5544281 . PMID 28696285. doi:10.1073/pnas.1700188114 .
- ^ Zelenkov, Nikita V.; Dyke, Gareth J. (2008). „The Fossil Record and Evolution of Mousebirds (Aves: Coliiformes)”. Palaeontology. 51 (6): 1403—1418. doi:10.1111/j.1475-4983.2008.00814.x .
- ^ Cunningham-Van Someren, G.R. (1991). Forshaw, Joseph, ur. Encyclopaedia of Animals: Birds. London: Merehurst Press. str. 138—139. ISBN 978-1-85391-186-6.
- ^ Stephen Jay Gould. „Stephen Jay Gould "Eight (or Fewer) Little Piggies" 1991”. Pristupljeno 2015-10-02.
- ^ Winkler, David W.; Billerman, Shawn M.; Lovette, Irby J. (2020). „Mousebirds (Coliidae)”. Ur.: Billerman, Shawn M.; Keeney, Brooke K.; Rodewald, Paul G.; Schulenberg, Thomas S. Birds of the World. doi:10.2173/bow.coliid1.01.
- ^ Houde, Peter; Olson, Storrs L. (1992). „A radiation of coly-like birds from the Eocene of North America (Aves: Sandcoleiformes, new order)” (PDF). Natural History Museum of Los Angeles County Science Series. 36: 137—160. Arhivirano iz originala (PDF) 2006-09-05. g. Pristupljeno 2006-09-05.
- ^ Mayr, Gerald; Mourer-Chauviré, Cécile (1999). „Unusual tarsometatarsus of a mousebird from the Paleogene of France and the relationships of Selmes Peters, 1999” (PDF). J. Vertebr. Paleontol. 24 (2): 366—372. S2CID 59146377. doi:10.1671/1970.
- ^ It has a peculiar foot morphology not found in any other bird, with very stubby toes. The specific name absurdipes ("absurd foot") refers to this. The genus name is an anagram of "Messel", where it was first found.
- ^ Mayr, Gerald (2018). „New data on the anatomy and palaeobiology of sandcoleid mousebirds (Aves, Coliiformes) from the early Eocene of Messel”. Palaeobiodiversity and Palaeoenvironments. 98 (4): 639—651. doi:10.1007/s12549-018-0328-1.
- ^ a b Mikko's Phylogeny Archive [1] Haaramo, Mikko (2007). „COLIIFORMES – mousebirds”. Pristupljeno 19. 11. 2020.
- ^ Paleofile.com [2]. „Aves”. Pristupljeno 30. 12. 2015.
- ^ sličan sa Urocolius i Limnatornis (ako postoje razlike): Mlíkovský (2002)
- ^ „Fossilworks: Sandcoleidae”. Arhivirano iz originala 27. 05. 2022. g. Pristupljeno 27. 05. 2022.
- ^ Maclean, Gordon Lindsay. Roberts' Birds of Southern Africa Publisher: New Holland (1993) ISBN 978-0620175838
- ^ Mlíkovský, Jirí (2002): Cenozoic Birds of the World, Part 1: Europe. Ninox Press, Prague. ISBN 80-901105-3-8 PDF fulltext Arhivirano 2011-05-20 na sajtu Wayback Machine
- ^ Peter Ballmann (1969): Les oiseaux miocènes de La Grive-Saint-Alban (Isère). – Géobios 2: p 157-204.
- ^ Storrs Olson (1985): The Fossil Record of Birds In: Avian Biology, No. 8: p. 79–238
Literatura
uredi- Cunningham-Van Someren, G.R. (1991). Forshaw, Joseph, ur. Encyclopaedia of Animals: Birds. London: Merehurst Press. str. 138—139. ISBN 978-1-85391-186-6.
- Hackett, S.; et al. (2008). „A Phylogenomic Study of Birds Reveals Their Evolutionary History”. Science. 320 (5884): 1763—1768. Bibcode:2008Sci...320.1763H. PMID 18583609. S2CID 6472805. doi:10.1126/science.1157704.
- McCormack, J.E. et al. „A phylogeny of birds based on over 1,500 loci collected by target enrichment and high-throughput sequencing”. 2012. arXiv:abs/1210.1604 Proverite vrednost parametra
|arxiv=(pomoć). - Mlíkovský, Jirí (2002): Cenozoic Birds of the World, Part 1: Europe. Ninox Press, Prague. ISBN 80-901105-3-8 PDF fulltext
- Daniel T. Ksepka; Thomas A. Stidham; Thomas E. Williamson (2017). „Early Paleocene landbird supports rapid phylogenetic and morphological diversification of crown birds after the K–Pg mass extinction”. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 114 (30): 8047—8052. Bibcode:2017PNAS..114.8047K. PMC 5544281 . PMID 28696285. doi:10.1073/pnas.1700188114 .
Spoljašnje veze
uredi
- Mousebird videos on the Internet Bird Collection
- Picture of a mousebird atop a tree