Mošo Odalović
Momčilo Mošo Odalović (Staro Gracko, 1. april 1947) srpski je pesnik za decu i mlade.
Mošo Odalović | |
---|---|
![]() | |
Puno ime | Momčilo Odalović |
Datum rođenja | 1. april 1947. |
Mesto rođenja | Staro Gracko, kod Lipljana, FNR Jugoslavija |
Biografija
urediRođen je u Starom Grackom (opština Lipljan),[1] na obali reke Sitnice.
Osnovnu školu završio je u Lipljanu, gimnaziju u Kosovskoj Mitrovici, a na Filološkom fakultetu studirao je književnost.
U „Jedinstvu“ je radio kao novinar, urednik „Jedinstva za decu“ i glavni urednik „Đurđevka“.
Od 1994. godine živi u Smederevu, „u svojih 7,5 ari konačne otadžbine“, kao slobodan umetnik.
Mošo Odalović je napisao pesmu Jezi li znao Crnjanskog, na temu svog izbeglištva iz zavičaja, koju je posvetio Ljubivoju Ršumoviću.[2]
Pisac je, slikar, ilustrator i kaligraf. Imao je više samostalnih izložbi. Oblasti umetničkog rada i interesovanja su mu: slike, ilustracije, skulpture, umetnička stolarija, umetnička fotografija.
Manifestacije
uredi- Festival jugoslovenske poezije mladih[3]
- Smederevska pesnička jesen[4]
- Izložbe „Mošove zanimacije“- slike, ilustracije, umetnička stolarija, fotografija...
- Književni susreti na Kozari[5]
- Književni festival „Borina nedelja“
- Zmajeve dečje igre
Nagrade
uredi- Goranova plaketa
- Nagrada „Princ dečjeg carstva”, Republika Srpska
- Nagrade Sajma knjiga u Banja Luci i Sajma knjiga u Herceg Novom
- Novosadsko Zvonce popularnosti
- Nagrada „Zmajev štap”, (počasna nagrada domaćinu Igara)
- Nagrada „Zlatno Gašino pero”, 2001.
- Nagrada „Zlatni ključić”, 2002.
- Nagrada „Srebrno Gašino pero”, za knjigu Baba je tu, ja sam u Japanu, 2003.
- Nagrada „Rade Obrenović”, za knjigu Baba je tu, ja sam u Japanu, 2003.
- Nagrada „Gordana Brajović”, za knjigu Popravljanje nizbrdice, 2007.
- Književna nagrada „Neven”, za knjigu Gde je lampino dete, 2008.
- Književna nagrada „Politikinog Zabavnika”, za knjigu Gde je lampino dete, 2008.
- Nagrada „Gračanička povelja”, 2009.
- Vukova nagrada, 2013.
- Povelja Zmajevih dečjih igara, 2016.
- Nagrada „Žička hrisovulja”, 2017.
Dela
urediPesme za odrasle
uredi- Tako i toliko, 1973.
- Lirski poker, epistolarna lirika,1994 (sa Trifunovićem, Ršumovićem i Radulovićem)
Pesme za decu
uredi- Vrlo važno, 1975,
- Da ti kažem nešto, 1977,
- Pegavi generali, 1981,
- Od amebe do bebe, 1982,
- Neko je ukrao lastu, 1987,
- Mama je glagol od glagola raditi, 1986,
- Druže tata, kućni komandante, 1986,
- Ovde nešto nije u redu, 1988,
- Vetar mi odneo pantalone, 1991,
- Tom Sojer u Crnoj Gori, 1991,
- Tako je bilo, pčele mi, 1995,
- Baba je tu , ja sam u Japanu,1996,
- Reče mi jedno dijete, 1997,
- Kosovčice, 1998,
- Brza knjiga, 1999,
- Petorica iz srpskog, 1999,
- Bukvar, zavičajni pojmovnik, 2001,
- Jabuko mirisna
- Zavičajni bukvar (mešavina poezije, pričanja, aforizama, dosetki, kalambura, pošalica i ćaskanja, duhovitih i mudrovragolastih pouka i uputstava za igru i odrastanje). U ovom delu pojavljuje se kao kompletan autor, pisac, ilustrator i kaligraf.
- Popravljamo nizbrdice, 2006
- Crtalište igralište za predškolce i osnovce, 2007 (U ovom delu takođe se pojavljuje kao kompletan autor, pisac, ilustrator i kaligraf).
- Gde je lampino dete, 2008
- Žiča pčelino čedo, 2009
Romani
uredi- Baba je tu, ja sam u Japanu, 2003
- Evo seckam vodu za hrčka, 2008
Reference
uredi- ^ „Glas-Javnosti - ARHIVA”. Arhivirano iz originala 22. 04. 2009. g. Pristupljeno 13. 4. 2013.
- ^ Grujičić, Nenad, ur. (2015). Prognani Orfeji. Sremski Karlovci: Brankovo Kolo. str. 134.
- ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 29. 11. 2007. g. Pristupljeno 06. 12. 2007.
- ^ „Metafora - Poezija”. Arhivirano iz originala 18. 12. 2007. g. Pristupljeno 13. 4. 2013.
- ^ „Skd Prosvjeta”. Pristupljeno 13. 4. 2013.
Literatura
uredi- Milisav Savić: Ko je ko, pisci iz Jugoslavije, Ošišani jež, 1994.
- Danica Andrejević: Savremeni pisci Kosova i Metohije, leksikon, Književno društvo Kosova i Metohije, Kosovska Mitrovica, 2005,