Nabuhadnezar II[1][2] (klinopis: , hebr. נְבוּכַדְנֶאצַּר; približno 630. p. n. e. — približno 561. p. n. e.) jeste najmoćniji vladar Novovavilonskoga carstva. Započeo karijeru u vojsci kao činovnik i došao na presto posle smrti svog oca (610). Napao je Judeju i osvojio Jerusalim. Obnovio je puteve, hramove u Vavilonu. Po verovanju, za svoju ženu Semiramidu izgradio je viseće vrtove u Vavilonu koji se ubrajaju u Sedam svetskih čuda Starog sveta.

Nabuhadnezar II
Lični podaci
Datum rođenjaoko 642. p. n. e.
Mesto rođenjaUruk (?),
Datum smrti7. oktobar 562. p. n. e.
Mesto smrtiVavilon, Haldejsko carstvo
Porodica
SupružnikAmitis od Medije
PotomstvoAmel-Marduk
RoditeljiNabopalasar
DinastijaHaldejska dinastija
Periodavgust 605. p. n. e. – 7. oktobar 562. p. n. e.
PrethodnikNabopalasar
NaslednikAmel-Marduk

Ime uredi

Nabuhadnezar ime u akadskom je Nabû-kudurri-uṣur i obično se prevodi kao: „O Navu brani moje kuduru“ - Navu je vavilonski bog mudrosti i sin glavnog boga Marduka. Značenje reči “kuduru” je nejasno i kao “kuduru” je označavana kamena tabla sa natpisom koja je služila kao granični kamen i kao spomenik na značajne događaje. Ujedno se ove reči spajaju i sa izrazima „aplu“ (naslednik) i „šumu“ (potomstvo). Danas se istoričari priklanjaju prevodu koji glasi „O Navu ohranjuj moje potomstvo“.

Sumerska verzija Nabuhadnezarovog imena je na.nig.du.uri i na.nig.du.šeš.

Nabuhadnezar nije bio prvi vladar sa ovim imenom u Vavilonu. Nabuhadnezar II je vladao u Srednjovavilonskoj imperiji od 1124. do 1103. godine p. n. e. Ovaj Nabuhadnezar je svoje poreklo odvodio čak od starih sumerskih kraljeva i verovatno je kralj Nabuhadnezar II bio prozvan po svojem slavnom prethodniku.

U Bibliji se ime pojavljuje u dve varijante. Češće נְבוּכַדְנֶצַּר (N’bukadnesar), i ređe נְבוּכַדְרֶאצַּר (N’buchadresar) koje se javlja u knjigama Jeremije i Ezekije.

Septuaginta upotrebljava grčko ime Ναβουχοδονοσορ (Nabuchodonosor), a grčki pišući Vavilonjanin Berosos nazina Nabuhadnezara Ναβοκοδροσσορος (Nabokodrossoros).

Rodbina uredi

Nabuhadnezar je bio najstariji sin i naslednik Nabopolosara, prvog kralja Novovavilonske imperije poreklom verovatno haldejskog načelnika (on sam je izjavljivao da ne potiče iz vladajuće dinastije), kojemu je uspelo da iskoristi vakuum u oslabljenoj asirskoj imperiji na njeno uništenje i obnavljanje nezavisnosti Vavilonije. Na osnovu Berosa je Nabuhadnezar uzeo za ženu medijsku princezu Amitis kćerku ili unuku medijskog kralja Kijaksaresa, čime se spojio sa medijskom kraljevskom porodicom. Medijska princeza sigurno nije bila jedina supruga moćnoga kralja ali imena daljih njegovih supruga nisu poznata. U dokumentima su poznati njegovih daljih sedam potomaka.

  • Amel-Marduk = krunski princ, vladao je posle svoga oca ali kratko, zaklan je od svoga šurjaka Neriglisara
  • Eana-šara-usur = titulisan kao kraljevski princ iz dokumenta 18.-te godine vladavine Nabuhadnezar II
  • Marduk-šuma-usur = titulisan kao kraljevski princ iz dokumenta 40-te i 42-ge godine vladavine Nabuhadnezara II
  • Marduk-nadin-ahi = kraljevski princ
  • Mušezib-Marduk = kraljevski princ
  • Marduk-nadin-šumi = kraljevski princ
  • Kašaja = Navukodonoserova kćerka supruga Neriglisara (Nergal-šarra-ussura), koji je dobio tron posle ubistva Amel Marduka

Rođačke veze Nabonida (Nabu-na’ida) prema Nabuhadnezaru nije sasvom jasan. Moguće je da je tu išlo o njegovog sina. Kao verodostojnije je da se radi o mužu druge Navuhodonoserove kćerke kojoj je ime nepoznato. Na osnovu knjige Danijel bio je i Belašazar Nabuhadnezarov sin ali kako se upotrebljava izraz „maru“ mogao je da znači i kako sin tako i unuk i verovatno da se radi o sinu Nabonida što bi trebalo da znači da je bio Nabuhadnezarovom unuku.

Politički uspesi uredi

Još za vlade svoga oca Novovavilonjani su porobljavali delove egipatskih oblasti kako Palestinu i Siriju i jednim od glavnih vojskovođa bio je upravo Navukodenezor II. 605. godine p. n. e. je porobio strateški grad Karhemiš na Eufratu sa egipatskom posadom a zatim i celu Palestinu i Siriju. Ove bitke su označile kraj Asirijske imperije i gubitak uticaja egipatskog na Srednji istok.

Posle smrti svoga oca 605. p. n. e. postao je Novovavilonski kralj i vladao do 562. godine p. n. e. Već kao kralj je nastavio borbu sa Sirijom a 601. godine p. n. e. je neuspešno pokušao da porobi Egipat. 587. godine je porobio Jerusalim (kada ga je potpuno uništio) i kada je bilo mnogo stanovnika Jerusalima odvedeno u ropstvo u Vavilon. Posle 585. godine p. n. e. slično tokom 13 godina opseda Tiros. 585. godine je uspostavio mir sa susednim Medijskom i Lidskom carstvom. Tada je Novovavilonija dosegla svoj najveći maksimum po snazi i veličini imperije. Imperija je bila organizovana prema novoasirskom uzoru.

Nabuhadnezar se proslavio i prema svojem graditeljskom delu. Dao je pregraditi Vavilon i gradske zidine kao i Vavilonsku kulu odnosno zigurata u hramskom sastavu boga Marduka itd. U Vavilon je dao da se izgradi i put do Sirije koje je služila za strategijske ciljeve kao i za dovoženje luksuzne robe u Vavilon.

Izvori uredi

  1. ^ Marković, Nenad. „Zapovednici ratne mornarice u poznom saiskom periodu (570–526. pre n. e.)” (PDF). Vojno-istorijski glasnik. Beograd: Institut za strategijska istraživanja — Odeljenje za vojnu istoriju Ministarstva odbrane Republike Srbije. 2/2014: 10. ISSN 0042-8442. Arhivirano iz originala (PDF) 13. 2. 2023. g. Pristupljeno 25. 2. 2023. „[...] u nutrašnjih borbi oko vlasti u koje se umešao i vavilonski vladar Nabuhadnezar II [...] 
  2. ^ Stefanović, Danijela. „Identitet u fokusu proklamovanih ideologija: „juče Nabuhadnezar, danas Sadam Husein” (Nebuchadnasar al-ams Saddam Hussein al-yawm)”. Limes plus: geopolitički časopis. Beograd: Clio. 1/2021: 11—25. ISSN 1820-0869. Arhivirano iz originala 13. 2. 2023. g. Pristupljeno 25. 2. 2023. 

Literatura uredi

  • Priručni slovnik naučni ČS Akademia vied, Praha 1966.

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi