Narodna Republika Bugarska

Narodna Republika Bugarska je bila socijalistička republika u jugoistočnoj Evropi, koja je trajala od 15. septembra 1946. do 15. novembra 1990. godine.

Narodna Republika Bugarska
Narodna republika Bъlgariя
Krilatica: У слози је снага
(bug.
Съединението прави силата)
Himna
Mila rodino

Položaj države na karti Evrope 1956-1990. godine
Geografija
Kontinent Evropa
Regija Balkansko poluostrvo
Glavni grad Sofija
Društvo
Službeni jezik Bugarski
Religija Ateizam
Politika
Oblik države
 — Generalni sekretar Centralnog komiteta Bugarske komunističke partije
Zakonodavna vlast
Istorija
Istorijsko doba Novi vek
 — Osnivanje 15. septembra 1946.
 — Ukidanje 15. novembra 1990.
 — Status bivša država
Geografske i druge karakteristike
Površina  
 — ukupno 110.910 km²
Stanovništvo  
 — 1985. 8.948.649
Valuta Bugarski lev
 — kod valute BGN
Zemlje prethodnice i naslednice
Bugarske
Prethodnice: Naslednice:
Kraljevina Bugarska Bugarska
Sovjetska poštanska marka koja promoviše sovjetsko-bugarsko prijateljstvo
Sedište KP Bugarske u Sofiji, 1984.

Istorija uredi

Prve godine republike uredi

Kraljevina Bugarska je 7. septembra 1944. napustila savez sa silama Osovine i proglasila im rat, ali su bugarski komunisti 9. septembra izvršili državni udar uz pomoć Crvene armije. Nakon toga je na vlast došao prosovjetski Otadžbinski front.

Premijer Bugarske je 1946. postao Georgi Dimitrov, istaknuti komunista i prijatelj Josifa Staljina. Iste godine održan je referendum na kojem se 96% birača izjasnilo za ukidanje monarhije i uspostavu republike. Tako je 15. septembra Bugarska proglašena narodnom republikom. Vladajuća partija postala je Bugarska radnička partija (komunista) i Bugarski zemljoradnički naroden savez. Nakon toga je mladi kralj Simeon II napustio zemlju. Vođa države bio je Vasil Kolarov, sve do donošenja novog ustava 1947. godine. Od 1945. godine postojali su planovi da Jugoslavija i Bugarska formiraju Balkansku federaciju, ali je nakon Rezolucije Informbiroa 1948. taj plan propao.

Nakon smrti Dimitrova 1949. i Kolarova 1950. godine, premijer Bugarske postao je Vulko Červenkov. Červenkov je započeo proces industrijalizacije zemlje. Nakon Staljinove smrti 1953, Červenkov je smenjen sa mesta sekretara, a na njegovo mesto postavljen Todor Živkov. Červenkov je ostao premijer do aprila 1956, kada ga je zamenio Anton Jugov.

Era Živkova uredi

Tokom 1950ih i 1960ih, sa vlasti su uklonjeni „titoisti“, poput Trajča Kostova i ostalih. Bugarska je s vremenom uspostavila diplomatske odnose sa Jugoslavijom i Grčkom, sledeći primer Sovjetskog Saveza. Godine 1955, Bugarska je postala članica Varšavskog pakta. Hruščovljevim odbacivanjem staljinizma i postepena liberalizacija uticali su i na stanje u Bugarskoj. Dopuštene su veće slobode izražavanja i završeno obračunavanje s Crkvom. Bugarska je postala najpopularnije turističko odredište u zemljama Istočnog bloka.

Kada je Jugov 1962. penzionisan, Živkov je postao novi premijer Bugarske. Novim ustavom iz 1971. godine, vlada je potvrdila izgradnju socijalizma u Bugarskoj. Iste je godine Živkova na mestu premijera nasledio Stanko Todorov.

Kraj narodne republike uredi

Tokom 1980ih, bugarsku je privredu potresao odlazak oko 300.000 Turaka iz zemlje, što je uzrokovalo smanjenje poljoprivredne proizvodnje u južnim regionima. Oni koji su ostali, bivali su podvrgnuti bugarizaciji. Uticaj Gorbačovljevih reformi osetio se i u Bugarskoj krajem 1980-ih. Reformske grupe unutar KPB-a su 10. novembra 1989. smenile Živkova, a na njegovo je mesto došao Petar Mladenov.

Iako je Mladenov obećao promene u zemlji, širenje demonstracija podstaklo ga je da 11. decembra preko Televizije objavi da je KP Bugarske sišla s vlasti. Dana 15. januara 1990. godine, zvanično je napuštena uloga KPB kao „vodeće snage u društvu“.

Vlada i politika uredi

Narodna Republika Bugarska bila je jednopartijska socijalistička republika. Vladajuća partija bila je Komunistička partija Bugarske. Najviši predstavnički organ vlasti bilo je Narodno sobranje. Sobranje je imalo 400 narodnih poslanika, od kojih je svakome mandat trajao pet godina. Temelj lokalne vlasti bili su narodni komiteti. Njihova uloga bila je provođenje odluka Partije, ali i oslanjanje na mišljenje javnosti u sprovođenju odluka. Procenjuje se da je do kraja 1980-ih KP Bugarske imala oko 1.000.000 članova, što je tada bilo 10% stanovništva.

Vojska uredi

Pošto je Bugarska proglašena narodnom republikom 1946. godine, njena armija utemeljena je po uzoru na praksu i ustrojstvo Sovjetske armije. Prvobitno je Sovjetski Savez opskrbljivao bugarsku armiju oružjem, dok u zemlji nije razvijena vojna industrija. Do 1988. godine u Bugarskoj narodnoj armiji služilo je 152.000 lica.[1]

Privreda uredi

Bugarska privreda temeljila se na planskoj privredi. Sredinom 1940-ih Bugarska je pretežno bila agrarna zemlja. Preko 80% stanovništva živelo je na selu. S vremenom su sve fabrike i firme bile nacionalizovane. Produktivnost bugarske poljoprivrede povećala se nakon kolektivizacije. Za vreme vladavine Červenkova, pokrenuta je masovna industrijalizacija i razvoj energetskog sektora. Izgrađen je velik broj brana, hidroelektrana, hemijskih fabrika i ostalo. Kupovanje na bonove je ukinuto, a zdravstvo i obrazovanje su postali besplatni za sve.

Tokom 1960-ih, Živkov je potakao razvoj lake industrije, poljoprivrede, turizma i informatičke tehnologije u '70-ima i '80-ima.[2]

Bugarsko je tržište ograničavala trgovina isključivo sa Sovjetskim Savezom (60% trgovine), što je uzrokovalo višak određene robe ili manjak nekih drugih namirnica. Osim SSSR-a, ostali glavni trgovački partneri Bugarske bili su Istočna Nemačka, Čehoslovačka, ali i Mongolija i neke afričke zemlje. Bugarska je održavala trgovačke veze i sa zapadnim zemljama, poput Zapadne Nemačke i Italije.

Izvori uredi

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi