Nervozni poštar

босанскохерцеговачки и југословенски хард рок / хеви метал / фолк бенд

Nervozni poštar je sarajevski bend iz druge polovine 1980-ih koji, premda u donekle izmenjenom sastavu, postoji i danas, prepoznatljiv je po specifičnom spoju hevi metala i narodnjačkog načina pevanja.

Nervozni poštar
Muzički rad
Aktivni period1985—danas (uz prekide)
Osnivanje1985 (Jugoslavija)
ŽanrFolk metal, Folk rok, Narodna muzika
Izdavačka kućaJugoton, Naraton, Intakt rekords, BN mjuzik

Ideja

uredi

Nesumnjivo prvo ime Nervoznog poštara je dr Fadil Šabović. Ovaj lekar po struci je ritam gitarista i autor gotovo svih pesama tokom čitavog postojanja grupe, po čemu je sličan Goranu Bregoviću iz Bijelog dugmeta. Novinaru Anti Batinoviću, iz tadašnjeg uglednog zagrebačkog časopisa „Start“ Šabović je izjavio kako mu je definitivno bilo jasno da ima pravu ideju, kada je radeći kao lekar u stanici hitne pomoći u Busovači, pijanom čoveku šio ranu. Pijanac je glasno pevao narodne pesme dok ga je za ruku držala pevačica iz obližnje kafane u kojoj se u tuči netom pre toga povredio. Šabović kaže da mu je „sinulo“ da je ljudima bio potreban žešći narodnjak od onoga koga su imali i rodila se ideja o Nervoznom poštaru.[1]

Nakon koncipiranja ideje, Šabović je upoznao poznatog pevača novokomponovane narodne muzike Rustema Nezirovića - Ruleta i jednog od najpoznatijih sarajevskih hevi metalaca i izrađivača gitara iz tog razdoblja, Nikolu Nidžu Mitrovića. Fadil im je rekao da treba da sviraju njegove pesme, svaki na svoj način. Rule treba da peva folk, a Nidžo da svira hard rok, u isto vreme ne respektujući previše jedan drugog.

Početak

uredi

Nakon dugog uveravanja grupa je započela sa radom i ubrzo snimila svoj prvi album "Vazda - Gazda" za zagrebački Jugoton. Ipak, svoje prvo pravo pojavljivanje u javnosti grupa je imala nedugo zatim, na festivalu narodne muzike "Ilidža", u novembru 1985. godine. Nervozni poštar sa pesmom „Sarajevo, slatki dome moj“ uverljivo osvaja prvo mesto sa 91% glasova publike, što je jedinstven slučaj u istoriji toga festivala. Zanimljivo je da su ostali takmičari festivala, redom „narodnjaci“, članove tada potpuno nepoznatog benda smatrali za nosače instrumenata. Niko nije verovao da se očigledni rokeri imaju nameru takmičiti na narodnjačkom festivalu, a još veću dilemu stvarala je prisutnost tipičnog „narodnjaka“ među tipičnim „rokerima“, odnosno pevača Ruleta u ostatku benda.

Neobičan bend bukvalno preko noći postaje poznat u čitavoj državi, rušeći sve rekorde u prodaji.

Period popularnosti u SFRJ

uredi

Odmah nakon pobede na festivalu, na krilima iznenadnog uspeha Rule napušta bend u potrazi za solo karijerom i slavom, koju mu obećavaju estradni producenti željni brze zarade na enormnom uspehu benda.[2] Fadil ubrzo nalazi zamenu za Ruleta u liku Nusreta Nukija Doličanina, takođe mladog i veoma nadarenog pevača, glasa veoma sličnog Ruletu, što je pomoglo bendu da nastavi dalje zacrtanim putem.

Sa Nukijem kao vokalom bend će za Jugoton objaviti sledeća četiri albuma: "Zapamti, ja sam gazda" (1986), "Ništa više nije kao prije" (1987), "Nervozni Poštar" (1988) i "To je samo folk’n’rol" (1989)

Pored Fadila Šabovića i pevača Nusreta Nukija Doličanina (s izuzetkom prvog albuma na kojem peva Rustem Rule Nezirović), prvu su postavu benda u to vrijeme sačinjavali i basista Dragan Đurđelija, solo gitarista Nikola Mitrović - Nidžo i bubnjar Šukrija Arslanagić.

Rat u BiH i posleratno razdoblje

uredi

Fadil Šabović ističe da je, zbog razočarenja i deprimiranosti koju je izazvao ratni sukob i događanja oko njega, u periodu od 1990. do 2000. bio totalno nezainteresovan za muziku.[3] Članovi benda pokušali su nastaviti sami: Rule snima u Nemačkoj solo projekat, takođe i Nusret Doličanin - Nuki, a nedugo zatim i basista Dragan Đurđelija sa „Poštarom i poštarkom“ u Srbiji, istovremeno svi koristeći ime originalnog benda u svojim karijerama. Sve je unelo veliku zabunu među fanove i upitnu kvalitetu te „ohladilo“ publiku. Ipak, interes za starog „Poštara“ čitavo vreme nije jenjavao. Konačno je i Fadil Šabović krajem 2002. godine ponovo okupio bend, ovoga puta sa novim, rokerskim pevačem Narcisom Lalićem i za sarajevsku izdavačku kuću „Naraton“ snimio novi album "Život, to je divna fešta" koji postiže polovičan uspeh.[4]

Na žalost benda i njegovih fanova, solo gitarista Nikola Mitrović - Nidžo umro je u Beogradu, nakon duže bolesti, 2003. godine.

Krajem 2004. godine sastaju se ponovo, nakon niza godina, Fadil Šabović i prvi pevač Rule i pod okriljem izdavačke kuće „InTakt Rekords“ postižu dogovor, pokreću staru postavu i ponovo na Ilidži, starom mestu sa kojeg su krenuli 1985. godine, snimaju album "Gas, gas".

Bend je 2017. godine, nakon 13 godina diskografske pauze, izdao album pod imenom „Nervozni poštar 2017”.[5] Na ovom albumu su se pojavili sa nekoliko novih članova, a od originalnih tu su Fadil Šabović, Dragan Đurđelija i vokal Nusret Doličanin - Nuki koji se vratio u bend prvi put nakon 1989. godine.[1]

Posle pauze od dve godine (zbog Kovid 19), od juna 2022. bend ponovo nastupa u nešto izmenjenom sastavu.

Članovi grupe

uredi
  • Goran Zafirovski - Solo gitara (2020 - sada)
  • Goran Velinov - Bubnjevi (2020 - sada)
  • Dragan Soldo - Klavijature, Harmonika (2019 - sada)
  • Enis Kočan Endži - Vokal (2022)

Bivši članovi

uredi

Diskografija

uredi

Studijski albumi

uredi

Kompilacije

uredi

Singlovi

uredi
  • Zapamti ja sam gazda / Mi smo drvosječe potaman nam sve (1986)
  • Ej maro Marice / ZZ top (1987)
  • Vojnička pjesma / Nova godina (1988)

Reference

uredi

Spoljašnje veze

uredi