Nikodije Stefanović
Nikodije Stefanović (Beograd, 16. decembar 1848 — Krf, 23. avgust 1918) bio je srpski general, koji je učestvovao u svim ratovima koje je vodila Kneževina i Kraljevina Srbija. Bio je predsednik Srpskog olimpijskog komiteta. U periodu od 1906. do 1907. bio je predsednik Centralnog komiteta Srpske odbrane nadležne za četničku akciju u Staroj Srbiji i Makedoniji.
Nikodije Stefanović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 16. decembar 1848. |
Mesto rođenja | Beograd, Kneževina Srbija |
Datum smrti | 23. jul 1918.69 god.) ( |
Mesto smrti | Krf, Kraljevina Grčka |
Vojna karijera | |
Služba | 1882 — 1918. |
Vojska | Kraljevina Srbija |
Čin | General |
Učešće u ratovima | Prvi balkanski rat Drugi balkanski rat Prvi svetski rat |
Odlikovanja | Orden belog orla Orden Takovskog krsta |
Biografija uredi
Rođen je 16. decembra 1848. godine u Beogradu. Studirao je Vojnu akademiju u Beogradu. u periodu od 1866. do 1871. i odmah nakon završetka unapređen je u potporučnika. Učestvovao je u Prvom srpsko-turskom ratu 1876. kao komandant baterije u pobedonosnoj bici za Babinu glavu. Sa svojom baterijom učestvovao je i u bici na Đunisu. Nakon okončanja rata bio je komandandir 1. baterije Dunavskog artiljerijskog puka.
Kao državni pitomac 1880. upućen je na specijalizaciju u Austriju. Unapređen je 1881. u čin kapetana. Od 1882. bio je u štabu Dunavskog artiljerijskog puka, a 1884. prekomandovan je na službu knjigovođe u artiljerijskom odeljenju ministarstva odbrane.
Godine 1885, postavljen je za upravnika kragujevačke Topolivnice i unapređen u čin majora. Učestvovao je u Srpsko bugarskom ratu 1885. u artiljerijskom odeljenju Vrhovne komande. Nakon okončanja Srpsko-bugarskog rata bio je upravnik odeljenja u Topolivnici, a 1887. postavljen je za referenta artiljerije Timočke divizije, da bi onda iste godine bio postavljen za šefa remontnog odseka artiljerijsko-tehničkog odeljenja.
Godine 1890, postavljen je za prvog komandanta Artiljerijske podoficirske škole, a 1891. unapređen u čin potpukovnika. Iste godine postavljen je za komandanta Dunavskog artiljerijskog puka. Ponovo je od 1894. do 1896. bio komandant Artiljerijske podoficirske škole. U jesen 1896. postavljen je za komandanta Timočkog poljskog artiljerijskog puka, Postavljen je 1897. Postavljen je u čin pukovnika. Od 1897. do 1900. bio je načelnik invalidskog odeljenja ministarstva odbrane. Nakon toga postavljen je za komandanta Timočke divizijske oblasti i onda za predsednika artiljerijskog komiteta. Penzionisan je 1902. godine.
Krajem 1906. srpska vlada ga je postavila za predsednika Centralnog komiteta Srpske odbrane za pomoć Srbima u četničkoj akciji u Staroj Srbiji i Makedoniji. Ponovo je aktiviran 1907. kada je unapređen u čin generala i kada je postavljen za inspektora artiljerije. 1909. je postavljen za komandanta Moravske divizijske oblasti, a onda je decembra 1909. po drugi put bio penzionisan. Srpski olimpijski komitet osnovan je 23. februara 1910, a za prvog predsednika Srpskog olimpijskog komiteta izabran je Nikodije Stefanović.
Kada je počeo Prvi balkanski rat ponovo je postavljen za komandanta Moravske divizijske oblasti. U Balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu bio je komandant Moravske divizije, sve do povlačenja na Krf. Postavljen je za komandanta svih srpskih trupa na Krfu.
Preminuo je 11/23. avgusta 1918. na Krfu.
Reference uredi
- ^ Maričić 2019, str. 74, 77.
- ^ Car & Muhić 2009, str. 273.
Literatura uredi
- Milić Milićević i Ljubodrag Popović, Generali vojske Kneževine i Kraljevine Srbije, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 2003.
- Velimir. J. Ivetić, Politička uloga ministara vojnih Kraljevine Srbije od 1903. do 1914. godine (doktorska disertacija), Fakultet političkih nauka, Beograd, 2013.
- Maričić, Dušanka (2019). Diplome i povelje XIX i XX veka : iz zbirke Vojnog muzeja. Beograd: Medija centar Odbrana, (Beograd : Vojna štamparija). ISBN 978-86-335-0670-0. COBISS.SR 277796876
- Car, Pavel; Muhić, Tomislav (2009). Odlikovanja Srbije i Jugoslavije : od 1859. do 1941. Wien: Militaria. ISBN 978-3-902526-28-1. COBISS.SR 430956