Nikola Arsenović (182318. jul 1887) bio je srpski ilustrator i dizajner narodne nošnje. Posthumno je prozvan „jugoslovenskim etnografom”. Po zanimanju krojač, počeo je da ilustruje seljačku odeću putujući zemljom. Većinu njegovih radova nabavio je Etnografski muzej u Beogradu.

Nikola Arsenović
Self-portrait
Datum rođenja(1823-00-00)1823.
Mesto rođenjaOsijek, Kraljevina SlavonijaAustrijsko carstvo
Datum smrti18. jul 1887.(1887-07-18) (63/64 god.)
Mesto smrtiBeogradKraljevina Srbija
ZanimanjeKrojač
Ilustrator
Značajni radoviJugoslovenska narodna nošnja

Biografija

uredi

Rođen je 1823. u Retfali kod Osijeka[1] na području Kraljevine Slavonije u sastavu Austrijskog carstva.

Osnovnu školu završio je u Osijeku, a potom se odlučio za zanat krojača.[2] Kao mladić putovao je u Peštu i Beč, da usavršava zanat, potom dalje u Pariz i Nemačku.[2] Nakon sedam godina se vratio u zavičaj i nastanio u Vukovaru, gde se oženio i otvorio veliku krojačku radnju sa osam radnika.[2] Osim seljačke (ili „narodne“) odeće, krojio je i za vojne starešine, sveštenstvo i građane.[2]

1868. pokušao je da osnuje umetničko-zanatske škole u Velikom Bečkereku, Rumi i Irigu. Svoju ogromnu kolekciju slikanih narodnih nošnji 1873. nudi imućnim ljudima u Beču, Zagrebu i Beogradu. Njegovu zbirku konačno je 1879. godine otkupilo Ministarstvo prosvete u Beogradu za Narodni muzej, koje objavljuje nekoliko knjiga sa njegovim crtežima: Album narodne nošnje, Atlas ornamenata i Tehnomatski kompendijum, koji se danas nalazi u Etnografskom muzeju Beograda. Njegovi crteži narodnih nošnji postali su kolekcionarski predmeti evropskih kraljevskih porodica i mogu se naći raštrkani u raznim evropskim muzejima. Akvarel sa makedonskom etničkom odećom, napravljen tokom njegove posete Makedoniji oko 1860. godine, nalazi se u kolekciji Muzeja Viktorije i Alberta.[3]

1866. Nikola odlazi iz Vukovara, ostavljajući ženu i četvoro dece, da putuje u one krajeve Austrougarske koji su bili naseljeni Južnim Slovenima. Možda je bio inspirisan romantizmom, ili rastućim Ilirskim pokretom, izdanakom panslavizma koji je nastojao da ujedini Južne Slovene u jednu zemlju.[4]

Na poziv samog kneza Milana Obrenovića, Arsenović od 1879 – 1880. putuje po nedavno nezavisnoj Kneževini Srbiji, a posebno ga pleni najjužnija nošnja. Vranje, Niš, Pirot, Gnjilane sve su uvrštene u njegovu kolekciju. U istom vremenskom periodu istražuje i Sarajevo i Brod.[4]

Preminuo je u Beogradu, 18. jula 1887.[1] Sahranjen je na beogradskom Novom groblju. Nakon proširenja i restrukturiranja groblja 1920-ih i 1930-ih, grob Nikole Arsenovića je izgubljen.[4]

Nikola Zega, nekadašnji kustos Etnografskog muzeja u Beogradu, uporedio je Arsenovića sa Vukom Karadžićem; ono što je Vuk bio jeziku i nematerijalnoj kulturi Srba, to je bio i Nikola Arsenović za srpsku materijalnu tekstilnu baštinu. Zega je 1923. napisao:

“To što nam je Vuk o narodnom odelu ostavio, dopunio je slikama Nikola Arsenović. Kad se slike Arsenovićeve uporede sa opisom Vukovim, naći će se pouduarnosti, naći će se mnogi aljetci, koje Vuk ukratko opisuje, u slikama Arsenovićevim pošto su odela na svima Arsenovićevim slikama verno i marljivo izrađena.”[4]

Reference

uredi
  1. ^ a b Gavrilović 2004, str. 37
  2. ^ a b v g Gavrilović 2004, str. 38
  3. ^ Miloševski, Vlatko (2020-04-13). „Arsenović Nikola”. Art Lexicon (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-14. 
  4. ^ a b v g „Nikola Arsenović – Nikola Arsenović”. Svilen konac Silken Thread (na jeziku: engleski). 2017-05-12. Pristupljeno 2024-05-14. 

Dodatna literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi