Nikola Delić (Simijova kod Bileće, 14. decembar 1948) je general-potpukovnik Vojske Republike Srpske u penziji.

Nikola Delić
Lični podaci
Datum rođenja(1948-12-14)14. decembar 1948.(75 god.)
Mjesto rođenjaSimijova kod Bileće, SR BiH
FNRJ
ObrazovanjeVojna akademija Kopnene vojske
Vojna karijera
SlužbaSFRJ
Republika Srpska
Jugoslovenska narodna armija (?—1992)
Vojska Republike Srpske (1992—2002)
VojskaJugoslovenska narodna armija
Vojska Republike Srpske
Čingeneral-potpukovnik
Učešće u ratovimaRat u Hrvatskoj
Rat u Bosni i Hercegovini

Odlikovanja Karađorđeva zvijezda Karađorđeva zvijezda Karađorđeva zvijezda

Biografija

uredi

Rođen je 1948. u selu Simijova od oca Vidaka, po zanimanju radnika i majke Ilinke, domaćice po zanimanju. Pored njega roditelji su imali još četvoro djece. Oženjen je i ima dvije kćeri. Po nacionalnosti je Srbin. Porodična krsna slava je Sveti Nikola – Nikoljdan (19. decembar).

Završio je osnovnu školu u selu Simijova i selu Vranjska. Poslije osmogodišnje škole upisao je Podoficirsku školu Kopnene vojske – smjer artiljerija u Zadru, nakon čega upisuje Vojnu akademiju Kopnene vojske – smjer artiljerija u Zadru, kurs komandira baterije, kurs komandanata diviziona, kurs načelnika Štaba puka, kurs pomoćnika komandanata za moralno-političko vaspitanje u bataljonu, Komandno-štabnu školu taktike Kopnene vojske u Beogradu (1987) i Školu nacionalne odbrane u Beogradu (1997). Sve škole i kurseve završio je odličnim uspehom.[1]

Proizveden je u čin potporučnika artiljerije 1973, a unapređen u čin poručnika 1977, kapetana 1981, kapetana prve klase 1985, majora 1988. (prevremeno), potpukovnika 1992, pukovnika 1995. (prevremeno), general-majora 12. maja 1998. (vanredno) i general-potpukovnika 20. marta 2001. (vanredno).

Obavljao je dužnosti: komandira baterije 1973-1981; zamjenika komandanta diviziona 1981-1982; komandanta diviziona 1982-1984; pomoćnika načelnika štaba puka za operativno-nastavne poslove i vršioca dužnosti načelnika štaba puka 1984-1988; referenta u organu artiljerije vojne oblasti 1988-1991; načelnika štaba puka 1991 -1992; komandanta puka 1992-1994; komandanta pješadijske brigade 1994-1997; načelnika štaba 7. korpusa Vojske Republike Srpske i ujedno zamjenika komandanta korpusa 1997-1998; komandanta 7. korpusa Vojske Republike Srpske 1998-2001; zamjenika ministra odbrane Republike Srpske 2001-2003; vršilac dužnosti ministra odbrane u Vladi Republike Srpske 2002-2003.[1]

Službovao je u garnizonima: Karlovac, Križevci, Zagreb, Ptuj, Valjevo, Bileća i Banja Luka.

Penzionisan je 7. marta 2002. godine. Sa porodicom živi u Beogradu.

Učestvovao je u ratu u oružanim snagama SFR Jugoslavije od 6. maja 1991. do 12. maja 1992. Na posljednjoj dužnosti u JNA bio je načelnik štaba komande mješovitog artiljerijskog puka (MAP), a ujedno i zamjenik komandanta puka, u činu potpukovnika. Početak oružanih sukoba u SFRJ zatekao ga je u garnizon u Ptuj. U Vojsci Republike Srpske od 12. maja 1992. do 14. decembra 1995. na dužnosti komandanta puka, načelnika Operativnog odsjeka u komandi korpusa i komandant 15. xercegovačke motorizovane brigade. O svom učešću u ratu kaže:

Bilo je to vrijeme u kome si pognute glave morao prihvatati laži i nepravde, ili si se, sa patriotskim osjećanjima i djelom, mogao izdići do moralnih visina koje čine najljepšu stranu čovjekovog življenja. Nijednog trenutka nisam bio u dilemi. U ratnom vihoru, kada je trebalo i "na strašnom mjestu postojati", u ulozi komandanta brigade osnovnim zadatkom smatrao sam sačuvati položaje, povjerenu mi zonu odgovornosti, sačuvati i borce i narod. Ocjećao sam da je to moja lična odgovornost. Bio sam svjestan da bi u slučaju neuspjeha bio žigosan, pala bi anatema na mene, moju užu i širu porodicu, na potomstvo, na moj kraj, istorija bi osudila, a neuništivi duh moga naroda mogao bi da sačini i pogrdnu pjesmu koju niko ne zaustavi. E pa, moj najveći uspjeh u ratu i životu uopšte jeste potpuno sačuvana zona odgovornosti, kao i odgovorno i hrabro izvršavanje svih zadataka od strane mojih jedinica koje su učestvovale u odbrani i drugih prostora. Zbog takvog odnosa u ratu, a kasnije i u miru, brigada je proglašena najboljom jedinicom taktičkog nivoa u Vojsci Republike Srpske.[2]

Autor je dva diplomska rada: u Komandno-štabnoj školi taktike na temu "Pešadijska divizija u napadu" i u Školi nacionalne odbrane na temu "Organizacija i funkcionisanje odbrane i zaštite na prostorima Republike Srpske 1992-1996". Autor je knjiga „Letopis o izgradnji hrama Sv. Nikola u selu Simijova” u izdanju Eparhije zahumsko-hercegovačke 2006. godine i „Sedmi Korpus Vojske Republike Srpske u miru”. Sarađivao je u listovima „Vojska”, „Za domovinu” i „Srpska Vojska”.[3]

Bio je predsednik Saveta za izgradnju Spomen-hramova Sveti car Lazar u kasarni Trebinje, Sveti Vasilije Ostroški u kasarni Bileća i Sabornog hrama Sveti Nikola u selu Simijova. Aktivan je član Društva srpskih domaćina svesrpskih zemalja (dugogodišnji član Upravnog odbora) i član Kluba generala i admirala Srbije. Bio je predsednik i član Poslovnog saveta RICO CENTRE Beograd u više saziva, zamjenik predsjednika Skupštine privrednog društva RICO TRAINING CENTRE DOO Beograd i član Poslovnog saveta Društva. Predavač je na IRU AKADEMIJI Ženeva, akreditovani RICO TRAINING CENTRE u Beogradu.[3]

Odlikovanja i priznanja

uredi

Odlikovan u JNA:

Odlikovan u VRS:

Tokom službe ocjenjivan je trinaest puta, tri puta ocjenom ističe se i deset puta ocjenom naročito se ističe.[2] Dobitnik je priznanja Eparhije zahumsko-hercegovačke i Primorske, opština Ljubinje, Bileća, Gacko i Nevesinje i Srpskog prosvetnog društva „Prosveta”, opštinski odbor Bileća.

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b Generali Republike Srpske 1992-2017 : biografski rječnik / Savo Sokanović i dr, Banja Luka : Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske : Boračka organizacija Republike Srpske, 2017.
  2. ^ a b Blažanović Jovo, Generali Vojske Republike Srpske, Banja Luka : Boračka organizacija Republike Srpske, 2005
  3. ^ a b Antić, Boško (2017). Škola nacionalne odbrane četrdeseta klasa 1996/1997. Beograd. str. 148.