Нилски монитор

Nilski monitor (Varanus niloticus) pripada porodici monitora (Varanidae) i rasprostrnjen je u većem delu Afrike, sa izuzetkom zapadne Afrike, gde ga zamenjuje Varanus stellatus. Druga uobičajena imena su i afrički sitnozrni gušter, vodeni leguan ili rečni leguan (od južnoafričkog engleskog leguan, leguaan, likkewaan = gušter monitor). Ime roda dao je Blasius Merrem (1761-1824) nemački prirodnjak, zoolog, ornitolog, matematičar i herpentolog 1820. godine, a izvedeno je iz arapske reči varal/varan ورن/ورل, zajedničkog semitskog korena ouran, varan ili varal, što znači „zmaj“ ili „gušterolika zver“. Naziv vrste dao je Line 1766. godine.[1][2]

Nilski monitor
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Binomno ime
Varanus niloticus
Prirodni areal.
Sinonimi
  • Lacerta monitor Linnaeus, 1758
  • Lacertus tupinambis Lacépède, 1788
  • Lacerta capensis Sparrman, 1783
  • Lacerta nilotica Linnaeus, 1766
  • Tupinambis elegans Daudin, 1802
  • Tupinambus ornatus Daudin, 1803
  • Monitor niloticus Lichtenstein, 1818
  • Monitor pulcher Leach, 1819
  • Stellio saurus Laurenti, 1768
  • Varanus niloticus Mertens, 1942
  • Varanus (Polydaedalus) niloticus ornatus Mertens, 1942
  • Varanus (Polydaedalus) ornatus Böhme et Ziegler, 1997

Opis vrste uredi

 
Nilski monitor u Beogradskom zoološkom vrtu.

Nilski monitor je prosečno dug 200 cm, a najveći primerci dostižu skoro 250 cm. Uzorak prosečne veličine, od njuške do anusa ima oko 50 cm. Variranja nastaju zbog starosti ili uslova sredine. Masa odrasle jedinke je 6 do 15 kg. Izuzetno veliki primerci mogu težiti i do 20 kg. Najmasivniji je i treći po veličini i u rodu koji broji 80 vrsta.[3]

Telo je mišićavo, jakih nogu sa oštrim kandžama koje služe za penjanje, kopanje, odbranu ili kidanje plena i moćne vilice. Zubi su oštri i zašiljeni kod mladih životinja, a kod odraslih postaju tupi, nalik klinovima[4]. Kao i svi monitori, ima račvast jezik, sa visoko razvijenim čulom mirisa. Nozdrve su im postavljene visoko, što ukazuje da su vodene životinje. Takođe su izvrsni penjači i brzi trkači na kopnu.

Nilski monitor ima prepoznatljive, ali promenljive šare na koži, dorzalno sivosmeđe sa zelenkastožutim pregradama na repu i velikim, zelenkastožutim mrljama u obliku rozete sa crnkastom malom pegom u sredini, na leđima. Ventralno su oker- do kremžuti.

Hrane se ribom, puževima, žabama, jajima i mladuncima krokodila, zmijama, pticama, malim sisarima, insektima i strvinom[5]. Oni su drugi najveći gmizavci u reci Nil.

Razmnožavanje uredi

Ženka položi 20-60 jaja u rupe koje iskopa ili u termitnjake. Inkubacija traje oko 10 meseci. Masa mladunaca po piljenju je oko 20 grama. Polnu zrelost stiču treće godine. Životni vek je 10-20 godina.[6]

Rasprostranjenost i stanište uredi

Nilski monitor je poreklom iz Afrike, a vrsta je rasprostranjena u čitavim centralnim i južnim regionima kontinenta, uključujući Sudan i deo centralnog Egipta duž reke Nil. Nema ih, međutim, ni u jednom pustinjskom delu Afrike, jer uspevaju oko reka. Živeli su i u reci Jordan, Mrtvom moru i Vadiima Judejske pustinje u Izraelu, do kraja XIX veka, ali su u tom regionu izumrli. Takođe su introdukovani u Kaliforniju, gde se ne čine invazivnim i nemaju negativan uticaj na biodiverzitet. Njegovo širenje, s druge strane, na Floridi predstavlja opasnost za vodene ptice morske kornjače.[7]

U zatočeništvu uredi

Nilski monitor je relativno čest u trgovini kućnim ljubimcima uprkos izrazito agresivnom držanju i otporu pripitomljavanju. Mladunče monitora šiba repom braneći se, a kao odrasli mogu da nanesu umerene, a često i ozbiljne rane ujedom ili kandžama. Nilski monitor zahteva veliki kavez, jer mladunci brzo rastu kada se hrane raznovrsnom hranom, a krupnim odraslim jedinkama potreban je znatan prostor.

Reference uredi

  1. ^ Böhme, W., and T. Ziegler (1997). A taxonomic review of the Varanus (Polydaedalus) niloticus (Linnaeus, 1766) species complex. The Herpetological Journal 7: 155-162.
  2. ^ Ananьeva N. B., Borkin L. Я., Darevskiй I. S., Orlov N. L. Pяtiяzыčnый slovarь nazvaniй životnыh. Amfibii i reptilii. Latinskiй, russkiй, angliйskiй, nemeckiй, francuzskiй. / pod obщeй redakcieй akad. V. E. Sokolova. — M.: Rus. яz., 1988. — S. 269. — 10 500 эkz. — ISBN 5-200-00232-X
  3. ^ Buffrénil, V.de, Hémery G. (2002): Variation in Longevity, Growth, and Morphology in Exploited Nile Monitors (Varanus niloticus) from Sahelian Africa. Journal of Herpetology, 36(3):419-426.
  4. ^ Rieppel, O. and Labhardt, L.(1979): Mandibular Mechanics in Varanus niloticus (Reptilia: Lacertilia). Herpetologica Vol. 35, No. 2, pp. 158-163
  5. ^ K. Dalhuijsen, William R. Branch & Graham J. Alexander (2014): A comparative analysis of the diets of Varanus albigularis and Varanus niloticus in South Africa, African Zoology, 49:1, 83-93, . doi:10.1080/15627020.2014.11407621.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  6. ^ Buffrénil, V. de and Castanet J. (2000): Age Estimation by Skeletochronology in the Nile Monitor (Varanus niloticus), a Highly Exploited Species. Journal of Herpetology Vol. 34, No. 3, pp. 414-424
  7. ^ Enge, K.M., Krysko, K.L. Hankins, K.R., Campbell, T.S., King F.W. (2004): Status of the Nile Monitor (Varanus niloticus) in Southwestern Florida. Southeastern Naturalist, 3(4):571-582.