Odeljenje hemijskih i bioloških nauka SANU

Odeljenje hemijskih i bioloških nauka SANU jedna je od organizacionih jedinica Srpske akademije nauka i umetnosti, koja pokriva dve naučne oblasti: hemiju i biologiju.[1]

Istorijat

uredi

Utemeljenje prirodnih nauka u Srbiji vezuje se za Josifa Pančića i njegovo delo iz oblasti botanike, zoologije i geologije sa mineralogijom. Pančić je bio član Društva srpske slovesnosti (DSS, 1853), kasnije Srpskog učenog društva (SUD, 1864) i prvi predsednik Srpske kraljevske akademije (SKA, 1887). Prvi hemičar u Srbiji bio je Mihajlo Rašković, član DSS i SUD, ali pravi razvoj hemije počinje radovima članova SUD Sime Lozanića i Marka Leka. U radu SUD u okviru Odseka prirodoslovnih i matematičkih nauka učestvuje pet hemičara: Mihajlo Rašković, Stevan Pantelić, Sima Lozanić, Mita Petrović i Marko Leko; tri biologa: Josif Pančić, Sava Petrović i Stefan Šulcer Mugenburg; i dva agronoma: Đorđe Radić i Kosta Crnogorac. Većina članova SUD je kasnije izabrana u Srpsku kraljevsku akademiju, gde rade u okviru njene Akademije prirodnih nauka.

Period između dva svetska rata karakteriše razvoj novih hemijskih i bioloških disciplina u Akademiji prirodnih nauka, čiji su članovi u to vreme bili šest hemičara: Sima Lozanić, Marko Leko, Stevan Pantelić, Milorad Jovičić, i kasnije Pavle Savić i Nikola Pušin; i sedam biologa: Živojin Đorđević, Nedeljko Košanin, Ivan Ćaja, Siniša Stanković, Jovan Hadži i Stevan Đelineo. U biologiji, zahvaljujući akademiju Ivanu Đaji, i kasnije njegovim učenicima Stefanu Đelineu i Radoslavu Anđusu, ubrzo se razvija disciplina animalne fiziologije i postižu se zavidni, u svetu priznati, rezultati na polju hipotermije, termičke adaptacije i kribiologije. Posle skoro 20 godina zatišja nakon smrti Josifa Pančića, zahvaljujući akademicima Živojinu Đorđeviću i Nedeljku Košaninu, zoologija i botanika doživljavaju procvat, posebno oblasti morfologije i taksonomije beskičmenjaka, kao i fitogeografija. Dolaskom akademika Siniše Stankovića uspostavlja se ekologija kao biološka disciplina i na fakultetu i na Akademijinom institutu, a vredne rezultate u sistematici beskičmenjaka i biogeografiji postiže Jovan Hadži.

U periodu nakon Drugog svetskog rata i preimenovanja Srpske kraljevske akademije u Srpsku akademiju nauka, u Odeljenju prirodno matematičkih nauka SAN svoju delatnost od akademika hemičara nastavljaju Pavle Savić i novoprimljeni članovi: Miloš Mladenović, Vukić Mićović i Đorđe Stefanović, dok od biologa nastavljaju rad Ivan Đaja, Siniša Stanković, Stefan Đelineo i novoprimljeni članovi: Jovan Hadži, Mladen Josifović, Petar Martinović, Jovan Belić, Milutin Radovanović i Radoslav Anđus. Zahvaljujući akademiku Pavlu Saviću i kasnije njegovim učenicima, akademicima Milenku Šušiću, Slobodanu Ribnikaru i drugima, posle Drugog svetskog rata dolazi do intenzivnog razvoja nuklearne i radiohemije i uopšte fizičke hemije. Taj period značajan je i po razvoju istraživanja u organskoj hemiji i hemiji prirodnih proizvoda, fiziologiji, embriologiji i ekologiji, i poklapa se sa osnivanjem i radom tri instituta SAN: 1947. godine sa Institutom za ekologiju i biogeografiju i sa Institutom za fiziologiju (koji će razviti genetiku i selekciju) i 1948. godine sa Hemijskim institutom, kao i saveznim Institutom za nuklearna istraživanja „Vinča”.

Preimenovanjem Srpske akademije nauka u Srpsku akademiju nauka i umetnosti 1960. godine, postepeno se menja organizaciona struktura Akademije, tako da akademici hemičari, biolozi i agronomi ostaju u okviru Odeljenja prirodno-matematičkih nauka, iz kojeg se 1998. godine izdvaja Odeljenje hemijskih i bioloških nauka. U periodu između 1961. i 1979. godine, u Odeljenju prirodno-matematičkih nauka radi sedam hemičara: Vukić Mićović, Đorđe Stefanović, Mihajlo Mihajlović, Aleksandar Despić, Milutin Stefanović, Milenko Šušić, Slobodan Ribnikar; i deset biologa, uključujući i agronome-biotehnologe: Živojin Tešić, Dušan Kanazir, Vladimir Pantić, Svetislav Živojinović, Pavle Vuksanović, Vojislav Petrović, Miloje Sarić, Slavko Borojević, Dušan Čamprag i Dragoslav Marinković.

Hemijska istraživanja akademika u Prirodno-matematičkom odeljenju SANU bila su svestrana i obuhvatila su širok spektar fundamentalne i primenjene organske hemije i biohemije (hemija pesticida, alkaloida, flavonoida, heterocikličkih jedinjenja, transformacije organskih molekula pomoću novih reagenasa, strukture prirodnih proizvoda, intramolekulske ciklizacije, hemija i biohemija sterioida, terpenoida, fitohemijska istraživanja domaće flore, organska geohemija, prirodni proizvodi iz biljnih i morskih organizama...), elektrohemije i elektrohemijskog inženjerstva, kinetike i mehanizama hemijskih i elektrohemijskih reakcija, katalizu, fizičku hemiju materijala, konverziju energije, hemiju izotopa, molekulsku spektroskopiju. Krajem osamdesetih godina 20. veka započinju teorijska istraživanja u matematičkoj hemiji, sa rezultatima priznatim u svetu.

U tom periodu osniva se molekularna biologija, radijaciona biologija postaje sve prisutnija, biohemija, genetika divergira na populacionu, evolucionu, humanu i ekološku genetiku, fiziologija se postepeno orijentiše prema endokrinim mehanizmima termoregulacije; ekologija i biogeografija pokrivaju široko polje limnoloških, fitocenoloških, faunističkih istraživanja, dok su biotehnološka istraživanja bila usmerena ka štetnoj entomofauni u šumarstvu, poljoprivredi i humanoj parazitologiji, mikroorganizmima zemljišta i genetici oplemenjivanja kulturnih biljaka i domaćih životinja.

Noviji period, od osnivanja Odeljenja hemijskih i bioloških nauka do danas, karakteriše raznovrsna problematika koju je ostvarivalo, ili ostvaruje, u okviru naučnih projekata SANU trinaest hemičara: Dragomir Vitorović, Miroslav Gašić, Ivan Gutman (takođe član Odeljenja za matematiku, fiziku i geo-nauke), Paula Putanov, Bela Ribar, Živorad Čeković, Miljenko Perić, Bogdan Šolaja, Slobodan Milosavljević, Slavko Mentus, Radomir Saičić, Miloš Đuran i Velimir Popsavin; šest biologa: Marko Anđelković, Nikola Tucić, Vladimir Stevanović, Milena Stevanović, Radmila Petanović; i dva agronoma: Dušan Čamprag i Dragan Škorić.

Posebno značajna aktivnost akademika hemičara i biologa u SANU vezana je za rad Odbora, koji se sukcesivno obrazuju posle 1960. godine. Ti odbori okupljali su, kako akademike, tako i viđene naučnike sa fakulteta i instituta. Rad svakog Odbora SANU ostvarivan je kroz naučne skupove i brojne publikacije i bio je dobro osmišljen, tako da su neki od njih i danas aktivni i uspešni. Svi hemičari, biolozi i agronomi članovi SANU ili institucija preteča (DSS, SUD, SKA) svoja naučna istraživanja pretežno su ostvarivali na fakultetima ili institutima koje je osnovala SANU ili država. Kao nosioci ideja, oni su na matičnim i srodnim fakultetima i institutima osnivali katedre i laboratorije i bili su uzori i pokretači dalekosežno osmišljenog naučnoistraživačkog rada i stvaranja naučnih i fakultetskih kadrova.[2]

Hemija

uredi

Naučna delatnost u oblasti hemijskih nauka obavlja se u različitim oblastima čiste i primenjene hemije i fizičke hemije i više interdisciplinarnih i multidisciplinarnih naučnih oblasti, kao što su: teorijska hemija, matematička hemija, hemijska teorija grafova, kinetika i termodinamika, elektrohemija, organska hemija, hemija prirodnih proizvoda, medicinska hemija antitumorskih agenasa i antimalarika, bioorganska i bioneorganska hemija, organske sinteze, fizička organska hemija, razvoj sintetičke metodologije, fizička hemija materijala, hemija steroida, alkaloida i seskviterpenskih laktona.[3]

Biologija

uredi

U okviru bioloških nauka obavljaju se istraživanja iz oblasti biohemije, molekularne biologije, genetike, fiziologije razvića, ekologije, populacione i evolucione biologije. Posebno su zastupljena istraživanja iz humane molekularne genetike, antropogenetike, gensko-enzimske polimorfnosti organizama, genetike populacija, ekogenetike, konzervacione genetike, genotoksikologije, ekofiziologije, zaštite životne sredine, uporedne morfologije, sistematike i filogenije izabranih grupa životinja i biljaka, biogeografije, genetike i oplemenjivanja gajenih biljaka, biotehnologije, fitomedicine, otpornosti prema biotičkim i abiotičkim stresovima, biologije prehrambenih proizvoda i dr.[3]

Odbori

uredi

Pored istraživanja u okviru 16 individualnih projekata iz oblasti hemije i biologije, posebno kompleksne aktivnosti se odvijaju u okviru pet akademijskih odbora, čiji se rad koordinira u okviru Odeljenja hemijskih i bioloških nauka. To su:

  • Akademijski odbor za izučavanje flore i vegetacije Srbije,
  • Akademijski odbor za proučavanje faune Srbije,
  • Akademijski odbor „Čovek i životna sredina“,
  • Akademijski odbor za selo i
  • Akademijski odbor za proučavanje života i rada naučnika u Srbiji i naučnika srpskog porekla.

Pod nadzorom Odeljenja aktivan je Nacionalni komitet za bioetiku Uneskove komisije Republike Srbije, sa sedištem u SANU.

Reference

uredi
  1. ^ „Odeljenje hemijskih i bioloških nauka SANU”. Srpska akademija nauka i umetnosti. Pristupljeno 14. april 2022. 
  2. ^ Istorijati odeljenja SANU 1841-2016. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti. 2016. 
  3. ^ a b „Odeljenje hemijskih i bioloških nauka SANU”. Srpska akademija nauka i umetnosti. Pristupljeno 18. april 2022.