Paklenac
Paklenac[1] (lat. Lycaena helle) vrsta je dnevnog leptira iz porodice plavaca.
Paklenac | |
---|---|
Mužjak | |
Ženka | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | L. helle
|
Binomno ime | |
Lycaena helle Denis & Schiffermüller, 1775
| |
Rasprostranjenost paklenca u Srbiji prisutan
|
Opis i rasprostranjenje uredi
Dominantna boja na krilima paklenca je tamnobraon, sa nešto narandžaste. Mužjake odlikuje upadljiv ljubičasti odsjaj, koji se vidi kada svetlost pada pod određenim uglom. Ženke su manje upadljive, sa plavo-ljubičastim tačkicama umesto izraženog ljubičastog odsjaja. Leptir je relativno mali u poređenju sa najbližim srodnicima, a veličina raširenih krila se kreće od 21 do 27 mm[2].
Paklenac naseljava palearktik i može se naći od Pirineja preko severne Norveške i Belgije na zapadu pa sve do srednje Azije na istoku. Evropske populacije ovog leptira su uglavnom koncentrisane na severu kontinenta, dok se u centralnoj i južnoj Evropi leptir beleži samo u vidu izolovanih populacija na visokim planinama.[3]
Naseljava vlažne i tresetne livade koje se obično razvijaju na kiseloj podlozi. U Srbiji je vezan isključivo za visokoplaninske potoke uz koje se razvija tresavska vegetacija i vegetacija visokih zeleni. Njegova biljka hraniteljka na ovim prostorima je srčenik (Polygonum bistorta) koja se sreće nedaleko od potoka.[4]
Leptir predstavlja reliktnu vrstu koja se zadržala iz perioda boreala koji je nastupio ubrzo nakon glacijacije.
Ekologija uredi
Paklenac najčešće obrazuje jednu generaciju od maja do početka jula, ali se na jugu i na manjim nadmorskim visinama javlja druga generacije tokom avgusta[2]. U Srbiji obrazuje samo jednu generaciju koja leti tokom maja i juna.[4] Prezimljava u stadijumu lutke.
Prisustvo u Srbiji uredi
Sve do 2011. godine paklenac nije bio zabeležen na prostoru Balkanskog poluostrva, kada je otkriven na području Stare planine u Srbiji i Bugarskoj.[4] U Srbiji najpre potvrđen za malo područje koje se pruža od lokaliteta Ponor iznad sela Dojkinci, preko Stražne čuke, do Koprena. Tokom istraživanja 2020. godine pronađena je stabilna populacija na lokalitetu Žarkov dol, u blizini Babinog zuba[5]. Zanimljivo je sa populacije na lokalitetu Ponor nisu nalažene nekoliko godina, nakon čega je leptir ponovo naselio ova staništa.
Ugroženost i zaštita uredi
Leptir nije uvršten u globalnu crvenu listu, ali je označen kao ugrožen (EN) na području Evrope[6], U Srbiji je najpre označen kao ugrožena (EN)[4], a potom kao kritično ugrožena vrsta (CR)[7]. Nalazi se na spisku Bernske konvencije, kao i na Prilozima 1 i 4 evropske Direktive o staništima. U Srbiji nije zaštićen, pre svega zato što je kasno otkriven.
Reference uredi
- ^ Popović, Miloš; Verovnik, Rudi (2018-06-22). „Revised checklist of the butterflies of Serbia (Lepidoptera: Papilionoidea)”. Zootaxa (na jeziku: engleski). 4438 (3): 501—527. ISSN 1175-5334. doi:10.11646/zootaxa.4438.3.5.
- ^ a b Tshikolovets, Vadim V (2011). Butterflies of Europe & the Mediterranean area. Pardubice: Tshikolovets Publications. str. 544. ISBN 978-80-904900-0-0.
- ^ Tolman, T. & Lewington, R. 2011. Collins Butterfly Guide: The most complete guide to the Butterflies of Britain and Europe. Harper Collins Piblishers, 384 str.
- ^ a b v g Popović, Miloš; Durić, Milan; Franeta, Filip; Van Deijk, Jurrien; Vermeer, Ruben (2014). „First records of Lycaena helle ([Denis & Schiffermüller], 1775) for the Balkan Peninsula (Lepidoptera: Lycaenidae)”. SHILAP Revista de lepidopterología. 42 (166): 287—294. Pristupljeno 24. 1. 2015.
- ^ Biologer zajednica u Srbiji (2018). „Biologer: slobodan softver za prikupljanje podataka o biološkoj raznovrsnosti”. Biologer.org. Pristupljeno 4. 10. 2020.
- ^ Van Swaay, Chris; Cuttelod, Annabelle; Collins, Sue; Maes, Dirk; Munguira, Miguel López; Šašić, Martina; Settele, Josef; Verovnik, Rudi; Verstrael, Theo; Warren, Martin; Wiemers, Martin; Wynhoff, Irma (2010). European Eed List of Butterflies. Luxembourg: Publications Office of the European Union. ISBN 9789279141515.
- ^ Maes, Dirk; Verovnik, Rudi; Wiemers, Martin; Brosens, Dimitri; Beshkov, Stoyan; Bonelli, Simona; Buszko, Jaroslaw; Cantú-Salazar, Lisette; Cassar, Louis-Francis (2019). „Integrating national Red Lists for prioritising conservation actions for European butterflies”. Journal of Insect Conservation (na jeziku: engleski). 23 (2): 301—330. ISSN 1366-638X. doi:10.1007/s10841-019-00127-z.
Spoljašnje veze uredi
- Biologer — slobodan softver za prikupljanje podataka o biološkoj raznovrsnosti[mrtva veza]
- http://www.habiprot.org.rs/Alciphron/pregled.php?grupa=8&vrsta=441188 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. april 2015)
- BioRaS — Biološka raznovrsnost Srbije (jezik: srpski) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. фебруар 2015)