Praindoevropljani su bili hipotetska preistorijska etnolingvistička skupina Evroazije koja je govorila praindoevropskim jezikom, pretkom indoevropskih jezika prema jezičkoj rekonstrukciji.

Saznanja o njima uglavnom dolaze iz te jezičke rekonstrukcije, zajedno sa materijalnim dokazima iz arheologije i arheogenetike. Praindoevropljani su vjerovatno živjeli tokom kasnog neolita, odnosno otprilike u 4. milenijumu prije n. e. Današnja nauka ih smješta u Pontsko-kaspijsku stepu u istočnoj Evropi (današnja Ukrajina i južna Rusija).[1][2] Pojedini arheolozi proširuje vrijeme postojanja praindoevropskog jezika na srednji neolit (5500 do 4500. godina prije n. e.) ili čak u rani neolit (7500 do 5500. godina prije n. e.) i predlažu hipoteze o alternativnim lokacijama.

Početkom 2. milenijuma prije n. e. potomci Praindoevropljana raširili su se širom Evroazije, uključujući Anadoliju (Hetiti), Egej (preci mikenske Grčke), sjever Evrope (Kultura linearne keramike), obode srednje Azije (Jamna kultura) i južni Sibir (Afanasjevska kultura).[3]

Kultura i religija uredi

Koristeći se jezičkom rekonstrukcijom od starih indoevropskih jezika kao što su latinski i sanskrt, utvrđene su hipotetske karakteristike praindoevropskog jezika. Pretpostavljajući da ove jezičke karakteristike održavaju kulturu i okruženje Praindoevropljana, sljedeće osobine kulture i životne sredine su naširoko predložene:

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Anthony, David W.; Ringe, Don (januar 2015). „The Indo-European Homeland from Linguistic and Archaeological Perspectives”. Annual Review of Linguistics (na jeziku: engleski). 1 (1): 199—219. doi:10.1146/annurev-linguist-030514-124812. Arhivirano iz originala 27. 03. 2019. g. Pristupljeno 2. 4. 2020. 
  2. ^ Anthony, David W. (2010). The Horse, the Wheel, and Language: How Bronze-Age Riders from the Eurasian Steppes Shaped the Modern World (na jeziku: engleski). Princeton University Press. ISBN 978-1-4008-3110-4. Pristupljeno 2. 4. 2020. 
  3. ^ Mallory, J. P.; Adams, Douglas Q. (1997). Encyclopedia of Indo-European Culture (na jeziku: engleski). Taylor & Francis. str. 4 and 6 (Afanasevo), 13 and 16 (Anatolia), 243 (Greece), 127—128 (Corded Ware), and 653 (Yamna). ISBN 978-1-884964-98-5. Pristupljeno 2. 4. 2020. 
  4. ^ a b v Watkins 2000.
  5. ^ a b Fagan, Brian M.; Beck, Charlotte; Michaels, George; Scarre, Christopher; Silberman, Neil Asher (1996). The Oxford Companion to Archaeology (na jeziku: engleski). Oxford University Press. str. 347. ISBN 978-0-19-507618-9. Pristupljeno 2. 4. 2020. 
  6. ^ Watkins 2000, "The Indo-Europeans knew snow in their homeland; the word sneigwh- is nearly ubiquitous.".
  7. ^ Holm, Hans J. (2020). The Earliest Wheel Finds, Their Archeology and Indo-European Terminology in Time and Space, and Early Migrations around the Caucasus | Archaeolingua (na jeziku: engleski). Series Minor no. 43, Archaeolingua Alapítvány. ISBN 978-615-5766-29-9. Pristupljeno 2. 4. 2020. 
  8. ^ Mallory, J. P.; Adams, D. Q. (2006). The Oxford Introduction to Proto-Indo-European and the Proto-Indo-European World (na jeziku: engleski). Oxford: Oxford University Press. str. 249. ISBN 978-0-19-928791-8. Pristupljeno 2. 4. 2020. 
  9. ^ Watkins 2000, "Yet, for the Indo-European-speaking society, we can reconstruct with certainty the word for “god,” *deiw-os, and the two-word name of the chief deity of the pantheon, *dyeu-pəter- (Latin Iūpiter, Greek Zeus patēr, Sanskrit Dyauṣ pitar, and Luvian Tatis Tiwaz).".
  10. ^ Barfield, Owen (1967). History in English Words (na jeziku: engleski). SteinerBooks. ISBN 978-0-940262-11-9. Pristupljeno 2. 4. 2020. 
  11. ^ Watkins, Calvert (1995). How to Kill a Dragon: Aspects of Indo-European Poetics (na jeziku: engleski). Oxford University Press. str. 173. ISBN 978-0-19-802471-2. Pristupljeno 2. 4. 2020. 
  12. ^ Beekes, Robert Stephen Paul (2011). Comparative Indo-European Linguistics: An Introduction (na jeziku: engleski). John Benjamins Publishing. str. 42. ISBN 978-90-272-1185-9. Pristupljeno 2. 4. 2020. 
  13. ^ Watkins 2000, "A large number of kinship terms have been reconstructed. They are agreed in pointing to a society that was patriarchal, patrilocal (the bride leaving her household to join that of her husband’s family), and patrilineal (descent reckoned by the male line). “Father” and “head of the household” are one: pǝter-, with his spouse, the māter-.".

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi