Ratomir Dujković
Ratomir Dujković (24. februar 1946, Borovo) je fudbalski trener i bivši fudbalski golman.
Ratomir Dujković | |||
---|---|---|---|
![]() | |||
Lični podaci | |||
Datum rođenja | 24. februar 1946. | ||
Mesto rođenja | Borovo, FNRJ | ||
Pozicija | trener | ||
Juniorska karijera | |||
—1962 1962—1964 |
Borovo Osijek Crvena zvezda | ||
Seniorska karijera | |||
Godine | Klub | Nast. | (Gol) |
1966—1974 1974—1977 1977—1980 1980—1983 |
Crvena zvezda Real Ovijedo Osijek Galenika Zemun |
201 100 84 62 |
(0) (0) (0) (0) |
Reprezentativna karijera | |||
1971 | Jugoslavija | 4 | (0) |
Trenerska karijera | |||
1983—1986 1987—1992 1992—1995 1996—1997 1997—1998 1998—1999 2001 2001—2004 2004—2006 2006—2008 2009—2010 2010 |
Galenika Zemun Crvena zvezda (tr. golmana) Venecuela Mjanmar Atletiko Zulija Univerzidad Los Andes Estudijantes Merida Ruanda Gana Kina do 23 Srbija do 21 Sirija |
Karijera
urediIgračka karijera
urediOdrastao je i detinjstvo proveo u Borovu selu, gde ga je kao vrlo talentovanog dečaka koji je branio za OŠ "Ivan Goran Kovačić" zapazio Josip Kezdi, nekadašnji golman NK Borovo. U tom klubu je i započeo fudbalsku karijeru, da bi vrlo brzo nastavio u NK Osijek.
Do 1962. bio je u Osijeku, a zatim odlazi u Beograd, u redove Crvene zvezde. U Zvezdi je proveo osam godina (1966–1974), branio na 442 utakmice (201 u prvenstvu, 37 u evro-takmičenjima). Branio je u čuvenoj ekipi Miljana Miljanića, u kojoj su, između ostalog, bili i Dragan Džajić, Kule Aćimović, Karasi i koja je 1971. godine stigla do polufinala Kupa evropskih šampiona. Nalazi se na 8. mestu večne liste kluba po broju mečeva u Evropi i na 12. po ukupnom broju utakmica. Sa Zvezdom je osvojio 4 prvenstva i 3 kupa.
Nakon Zvezde prelazi u Real Ovijedo (1974), gde provodi tri godine. Nakon toga, vraća se u Osijek, gde je branio pune tri sezone (1977–1980), da bi poslednje dve sezone proveo u Galenici (1980–1982), gde je i završio karijeru.
Za reprezentaciju Jugoslavije je nastupao 4 puta. Debitovao je 21. aprila 1971. godine protiv Rumunije (0:1), a poslednji meč odigrao je 27. oktobra iste godine protiv Luksemburga (0:0).
Trenerska karijera
urediTrenersku karijeru je počeo tamo gde je i završio igračku, u ekipi Galenike. Nekoliko sezona je pokušavao da Galeniku, sa trenerske klupe, vrati među prvoligaše nakon ispadanja 1983. ali u izuzetno jakom takmičenju, kakvo je tada bila Druga savezna liga, nije u tome uspevao.
Godine 1987. prihvata poziv Crvene zvezde i obavlja dužnost trenera golmana punih 5 sezona, izuzimajući jednu kada je asistirao Gojku Zecu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Bio je član stručnog štaba "crveno-belih" koji je 1991. osvojio Kup evropskih šampiona.
Od 1992. do 1995. je bio selektor reprezentacije Venecuele. Od 1996. do 1997. je vodio reprezentaciju Mjanmara, a nakon toga se vratio u Venecuelu i vodio Atletiko Zuliju, Univerzidad Los Andes i Estudijantes Meridu.
Bio je član stručnog štaba reprezentacije SR Jugoslavije na Evropskom prvenstvu 2000. u Belgiji i Holandiji.
Od 2001. do 2004. je bio selektor Ruande. Sa ovom malom zemljom ostvaruje sjajan rezultat plasmanom na Kup afričkih nacija 2004. godine, što je i prvo učešće Ruande na ovom kontinentalnom takmičenju.
Od 2004. do 2006. je bio selektor Gane. Odveo je Ganu po prvi put u istoriji na Svetsko prvenstvo. Sa njima je na Mundijalu 2006. stigao do osmine finala gde su eliminisani od Brazila (0:3). Od 2006. do 2008. je bio trener olimpijske reprezentacije Kine.
U leto 2009. postavljen je za selektora mlade reprezentacije Srbije.[1] Nakon što mlada selekcija nije uspela da se plasira na završni turnir šampionata Evrope 2011. u Danskoj, podneo je neopozivu ostavku.[2]
Reference
uredi- ^ „IO FSS: Dujković novi selektor "orlića"!”. mondo.rs. Pristupljeno 12. 5. 2016.
- ^ „Dujković podnosi ostavku”. novosti.rs. Pristupljeno 12. 5. 2016.
Spoljašnje veze
uredi- Ratomir Dujković na sajtu reprezentacija.rs