Reinkarnacija ili preporađanje (lat. re-incarnatio – „ponovno utelovljenje”) je filozofski ili religiozni koncept da nefizička suština živih bića započinje novi život u različitoj fizičkoj formi ili telu nakon biološke smrti. Ona se takođe naziva preporod ili transmigracija, i deo je samsarske doktrine ciklične egzistencije.[1][2]

Reinkarnacija u hindu umetnosti.

Prema ovom učenju, čovek se nakon smrti ponovo rađa, odnosno njegov duh se prenosi u neko novo biće ili osobu. Tako dolazi do kontinuiranog života, odnosno do besmrtnosti duše.[3] U varijantama ovog učenja, duša posle smrti provodi neko vreme na onom svetu, pre no što opet siđe na Zemlju da se sjedini s jednim novim ljudskim bićem.

Shvatanje o životu kao cikličnom procesu, tj. prolasku duše kroz različita tela, izvodi se kod mnogih drevnih naroda na osnovu pojava rađanja i smrti, i prenošenja porodičnih osobina kod dece. Pojam veoma sličan reinkarnaciji je i metempsihoza, s jedinom razlikom što se tu duša može useliti i u različite životinje i biljke.

U seobu duša verovali su npr. Pitagora, Empedokle i Platon,[4] a takođe sačinjava bitan element hinduizma, budizma i nekih drugih religija.[5][2][6][7][8]

Iako većina denominacija unutar hrišćanstva i islama ne veruje da se pojedinci reinkarniraju, određene grupe unutar ovih religija razmatraju reinkarnaciju; ove grupe uključuju glavne istorijske i savremene sledbenike katarizma, alavita, druza[9] i rozenkrojcera.[10] Istorijski odnosi između ovih sekti i verovanja o reinkarnaciji koja su bila karakteristična za neoplatonizam, orfizam, hermetizam, manihenstvo i gnosticizam rimskog doba, kao i za indijske religije, bili su predmet novijih naučnih istraživanja.[11] Poslednjih decenija, mnogi Evropljani i Severnoamerikanci su razvili interesovanje za reinkarnaciju,[12] i mnogi savremeni radovi to pominju.

Konceptualne definicije uredi

Reč reinkarnacija potiče od latinskog izraza koji doslovno znači „ponovo ući u telo“. Reinkarnacija se odnosi na verovanje da jedan aspekt svakog ljudskog bića (ili svih živih bića u nekim kulturama) nastavlja da postoji nakon smrti. Ovaj aspekt može biti duša ili um ili svest ili nešto transcendentno što se ponovo rađa u međusobno povezanom ciklusu postojanja; verovanje o transmigraciji varira u zavisnosti od kulture, i zamišljeno je da bude u obliku novorođenog ljudskog bića, ili životinje, ili biljke, ili duha, ili kao biće u nekom drugom ne-ljudskom carstvu postojanja.[13][14][15]

Alternativni termin je transmigracija, koja podrazumeva migraciju iz jednog života (tela) u drugi.[16] Termin su koristili moderni filozofi kao što je Kurt Gedel[17] i ušao je u svakodnevni jezik.

Grčki ekvivalent reinkarnaciji, metempsihoza (grč. μετεμψύχωσις), potiče od meta („promena“) i empsykhoun („umetnuti dušu“),[18] termina koji se pripisuje Pitagori.[19] Drugi grčki termin koji se ponekad koristi kao sinonim je palingeneza, 'nanovo rođen'.[20]

Ponovno rođenje je ključni koncept koji se nalazi u glavnim indijskim religijama i o kome se govori koristeći različite termine. Reinkarnacija, ili punardžanman (sansk. पुनर्जन्मन्, 'ponovno rođenje, transmigracija'),[21][22] je diskutovana u drevnim sanskritskim tekstovima hinduizma, budizma i džainizma, sa mnoštvom alternativnih termina kao što su punarāvṛtti (sansk. पुनरावृत्ति), punarājāti (sansk. पुनराजाति), punarjīvātu (sansk. पुनर्जीवातु), punarbhava (sansk. पुनर्भव), āgati-gati (sansk. आगति-गति uobičajen u budističkom pali tekstu), nibbattin (sansk. निब्बत्तिन्), upapatti (sansk. उपपत्ति), i uppajjana (sansk. उप्पज्जन).[21][23]

Ove religije veruju da je ova reinkarnacija ciklična i beskrajna sansara, osim ako se steku duhovni uvidi koji završavaju ovaj ciklus što vodi ka oslobođenju.[24][25] Koncept reinkarnacije se u indijskim religijama smatra korakom koji započinje svaki „ciklus besciljnog lutanja, lutanja ili zemaljskog postojanja“,[24] ali kao prilika da se traži duhovno oslobođenje kroz etički život i razne meditativne, jogijske (marga), ili druge duhovne prakse.[26] Oslobađanje iz ciklusa reinkarnacija smatraju krajnjim duhovnim ciljem, a oslobođenje nazivaju terminima kao što su mokša, nirvana, mukti i kajvalja.[27][28][29] Međutim, budistička, hinduistička i džainska tradicija su se od davnina razlikovale u svojim pretpostavkama i detaljima o tome šta se reinkarnira, kako se reinkarnacija dešava i šta vodi oslobođenju.[30][31]

Reinkarnacija u hinduizmu uredi

Učenje o reinkarnaciji se javilo u Indiji oko 800. p. n. e.[32] Ono je blisko povezano sa konceptom karme, da posledice dobrih ili loših dela čoveka stižu i u sledećem životu.

Preporađanje u budizmu uredi

Buda je usvojio ideju preporađanja iz starije indijske religije. Budizam se suočio sa teškoćom prilikom pomirenja verovanja u preporađanje sa doktrinom anatte (nepostojanja sopstva).[33] Međutim, u budizmu nema selidbe duša iz jednog života u drugi. Kada čovek umire, njegovo telo, osnova njegove psihe, raspada se, i tako psihički život se završava. Nema nikakve duše koja bi se mogla preseljavati. Nakon smrti produžuje da postoji samo karmička energija njegovih dela, pa jedino zaista besmrtno u čoveku jesu njegova dela. Stoga je moguća vera u preporađanje i bez vere u večni identitet sopstva ili individualnost duše.

Ideja preporađanja se putem budizma raširila po velikom delu Azije. Kada je budizam dospeo u Kinu, Koreju i Japan, doktrine o karmi i preporađanju, i shvatanje da zaslužni postupci mogu da budu posvećeni pomoći dušama iz nižih ishodišta preporađanja kako bi napredovale do boljih ishodišta, naišle su na širok prijem.

Sve dok je duša sputana karmičkim procesom i nije u potpunosti oslobođena od mržnje, pohlepe i neznanja, nužno mora da podlegne ponovnom rođenju. U budizmu su se razvile različite modifikacije shvatanja preporađanja, ali je suštinska ideja ostala ista. Točak preporađanja (samsara) predstavlja šest vidova postojanja: bogove, polubogove (asure), ljudska bića, životinje, gladne duhove i demone. Duše izuzetno čestitih ljudi ponovo se rađaju kao bogovi; oni koji su živeli dobrim životom vraćaju se na zemlju kao muškarci ili žene, a neki se zbog svojih grehova ponovo rađaju kao životinje, gladni duhovi ili stanovnici pakla.[33]

Sva osećajna bića se smatraju okovanim za Točak preporađanja sve dok ne postignu oslobađanje od karmičkog procesa ulaskom u nirvanu.[33]

Metempsihoza u grčkoj filozofiji uredi

Stari Grci su takođe imali svoje shvatanje reinkarnacije. Metempsihoza je izraz grčkog porekla sa značenjem „prenos duše” (psihe) iz jednog tela u drugo. Za razliku od reinkarnacije, u metempsihozi se duša može useliti i u različite životinje i biljke, a ne samo u drugo ljudsko telo. Učenje o seobi duše su zastupali mnogi antički filozofi, između ostalih Pitagora, Empedokle, Platon i orfičari. Empedokle smatra da reinkarnacija obuhvata i bogove, koji su pali za svoje grehe na zemlju i osuđeni na kružna preovaploćenja. On u stihu opisuje svoja prethodna postojanja:

„Sad sam i ja takav begunac od bogova, koji je zabludeo,
Ja sam pak nekada bio mladić, i devojka i ptica, i žbun,
i nema riba koja u vodi obitava.’’

Shvatanje slično seobi duša su imali i grčki pesnik Pindar, kao i tragičari Eshil i Sofokle. Po njima, sila jednom učinjenog greha, produžava ponovo da živi u sudbama potomaka i kažnjava se u njima sve novim zločinima i nesrećama.[34]

Kasniji grčki filozofi nisu prihvatali veru u seljenje duša iz jednog materijalnog tela u drugo. Već je Aristotel smatrao neprihvatljivom ovu ideju pošto svako telo ima svoju sopstvenu dušu, svoj „oblik” („formu”). Nekoliko vekova kasnije, ovo učenje se ponovo pojavilo kod čuvenog novoplatoničara Plotina.

Reference uredi

  1. ^ Norman C. McClelland 2010, str. 24–29, 171.
  2. ^ a b Mark Juergensmeyer & Wade Clark Roof 2011, str. 271–272.
  3. ^ Ivan Vidanović, Rečnik socijalnog rada
  4. ^ see Charles Taliaferro, Paul Draper, Philip L. Quinn, A Companion to Philosophy of Religion. John Wiley and Sons, 2010, page 640, Taliaferro, Charles; Draper, Paul; Quinn, Philip L. (19. 1. 2010). A Companion to Philosophy of Religion. John Wiley & Sons. str. 640. ISBN 9781444320169. 
  5. ^ Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.
  6. ^ Stephen J. Laumakis 2008, str. 90–99.
  7. ^ Gross, Rita M. (1993). Buddhism After Patriarchy: A Feminist History, Analysis, and Reconstruction of Buddhism. State University of New York Press. str. 148. ISBN 978-1-4384-0513-1. 
  8. ^ Flood, Gavin D. (1996). An Introduction to Hinduism. Cambridge University Press. 
  9. ^ Hitti, Philip K (2007) [1924]. Origins of the Druze People and Religion, with Extracts from their Sacred Writings (New Edition). Columbia University Oriental Studies. 28. London: Saqi. pp. 13–14. ISBN 0-86356-690-1
  10. ^ Heindel, Max (1985) [1939, 1908] The Rosicrucian Christianity Lectures (Collected Works): The Riddle of Life and Death Arhivirano 2010-06-29 na sajtu Wayback Machine. Oceanside, California. 4th edition. ISBN 0-911274-84-7
  11. ^ An important recent work discussing the mutual influence of ancient Greek and Indian philosophy regarding these matters is The Shape of Ancient Thought by Thomas McEvilley
  12. ^ Haraldsson, Erlendur (januar 2006). „Popular psychology, belief in life after death and reincarnation in the Nordic countries, Western and Eastern Europe”. Nordic Psychology. 58 (2): 171—180. S2CID 143453837. doi:10.1027/1901-2276.58.2.171. 
  13. ^ „Encyclopædia Britannica”. Concise.britannica.com. Pristupljeno 25. 6. 2016. 
  14. ^ Keown 2013, str. 35–40.
  15. ^ Christopher Key Chapple (2006). Jainism and Ecology: Nonviolence in the Web of Life. Motilal Banarsidass. str. 39. ISBN 978-81-208-2045-6. 
  16. ^ Oxford Dictionaries (2016). „Transmigration”. Oxford University Press. Arhivirano iz originala 5. 1. 2014. g. 
  17. ^ Karl Sigmund. „Gödel Exhibition: Gödel's Century”. Goedelexhibition.at. Arhivirano iz originala 21. 10. 2016. g. Pristupljeno 6. 12. 2011. 
  18. ^ metempsychosis Arhivirano 2016-08-18 na sajtu Wayback Machine, Etymology Dictionary, Douglas Harper (2015)
  19. ^ Carl A. Huffman (2014), Pythagoras, 4.1 The Fate of the Soul–Metempsychosis Arhivirano 2008-10-07 na sajtu Wayback Machine Stanford Encyclopedia of Philosophy, Stanford University
  20. ^ „Heart of Hinduism: Reincarnation and Samsara”. Hinduism.iskcon.com. Arhivirano iz originala 19. 4. 2011. g. Pristupljeno 6. 12. 2011. 
  21. ^ a b Monier Monier-Williams (1872). A Sanskrit-English Dictionary. Oxford University Press. str. 582. 
  22. ^ Ronald Wesley Neufeldt (1986). Karma and Rebirth: Post Classical Developments. State University of New York Press. str. 88—89. ISBN 978-0-87395-990-2. 
  23. ^ Thomas William Rhys Davids; William Stede (1921). Pali-English Dictionary. Motilal Banarsidass. str. 95, 144, 151, 361, 475. ISBN 978-81-208-1144-7. 
  24. ^ a b Juergensmeyer & Roof 2011, str. 271–272.
  25. ^ Laumakis 2008, str. 90–99.
  26. ^ John Bowker 2014, str. 84–85 Gavin Flood (2010), Brill's Encyclopedia of Hinduism (Editor: Knut Jacobsen), Volume II, Brill, ISBN 978-90-04-17893-9, pp. 881–884
  27. ^ Klostermaier, Klaus (1985). „Mokṣa and Critical Theory”. Philosophy East and West. 35 (1): 61—71. JSTOR 1398681. doi:10.2307/1398681. ProQuest 1301471616. 
  28. ^ Thomas, Norman E. (april 1988). „Liberation for Life: A Hindu Liberation Philosophy”. Missiology: An International Review. 16 (2): 149—162. S2CID 170870237. doi:10.1177/009182968801600202. 
  29. ^ Gerhard Oberhammer (1994), La Délivrance dès cette vie: Jivanmukti, Collège de France, Publications de l'Institut de Civilisation Indienne. Série in-8°, Fasc. 61, Édition-Diffusion de Boccard (Paris), ISBN 978-2-86803-061-0, pp. 1–9
  30. ^ Obeyesekere, Gananath (2005). Wendy Doniger, ur. Karma and Rebirth: A Cross Cultural Study. Motilal Banarsidass. str. 1–2, 108, 126–128. ISBN 978-81-208-2609-0. 
  31. ^ Juergensmeyer & Roof 2011, str. 272–273.
  32. ^ Vidi Śvetāśvatara Upanishad 5.11 and Kauśītāki Upanishad 1.2.
  33. ^ a b v Reinkarnacija, Trevor O. Ling, Rečnik budizma, Geopoetika, Beograd 1998.
  34. ^ Artemije Radosavljević, Učenje o metempsihozi i reinkarnaciji sa hrišćanskog gledišta, Pristupljeno 24. 4. 2013.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi