Rijeka Crnojevića (Cetinje)

Rijeka Crnojevića je gradsko naselje u prijestonici Cetinje u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2011. bilo je 175 stanovnika.

Rijeka Crnojevića
Rijeka Crnojevića, Pavlova strana
Administrativni podaci
DržavaCrna Gora
PrijestonicaCetinje
Stanovništvo
 — (2011)175
Geografske karakteristike
Koordinate42° 21′ 14″ S; 19° 01′ 19″ I / 42.353833° S; 19.021833° I / 42.353833; 19.021833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Rijeka Crnojevića na karti Crne Gore
Rijeka Crnojevića
Rijeka Crnojevića
Rijeka Crnojevića na karti Crne Gore
Ostali podaci
Pozivni broj041
Registarska oznakaCT

Geografija i istorija uredi

 
Most preko Rijeke Crnojevića

Mali grad na istoj reci je jedan od najlepših manjih gradova u Crnoj Gori. Rijeka Crnojevića je lako dostupna sa magistralnog puta Podgorica-Cetinje. Početak priče o gradu se vezuje za vladara Zete, Ivana Crnojevića (1465-1490), koji je da bi izbjegao Tursku vojsku na Obod podigao utvrđenje i manastir, čija je crkva posvećena Svetom Nikoli. Tu je prenio svoju prijestonicu sa tvrđave Žabljak, a manastir je postao sjedište zetske Mitropolije. U samom mjestu očuvani su ostaci istorijskih građevina iz vremena Ivana Crnojevića kao što su podrumska prostorija jedne davno porušene zgrade, koja se vezuje za rad tzv. Obodske štamparije, gdje je štampana prva ćirilična knjiga i prva knjiga na srpskoslovenskom "Oktoih prvoglasnik" 1494. godine. Sem toga, na ovom području je otvorena prva apoteka u Crnoj Gori, kao i prva radionica oružja. Početkom 20 vijeka u fabrici "Marica" proizvodio se sedef-biser od riblje krljušti. Rijeka Crnojevića je tokom 19. i početkom 20. vijeka bila najveća crnogorska luka i vodeći trgovački centar. Posebno cijenjen proizvod ovog kraja bila je suva ukljeva zbog svoje unikatnosti i izuzetnog ukusa, veoma tražena i na italijanskim trpezama. Na ulazu u Rijeku Crnojevića je kameni Danilov most.[1] Podigao ga je knjaz Danilo 1853. godine u spomen svoga oca Stanka Petrovića. Uz most je na lijevoj obali rijeke podigao jednospratnu kuću poznatu pod imenom "Mostina", očuvanu do danas. Najstariji sačuvani objekat u Rijeci Crnojevića je kuća Svetog Petra. Uživanje u posjeti ovom mjestu upotpunjavanju bogata gastronomska ponuda autentičnih ribiljih specijaliteta, tematske šetnje, vožnja kajakom. Na ulazu u naselje knjaz Danilo I Petrović je 1855. godine podigao most, u slavu svom ocu Stanku. Most je služio kao veza između varoši i Riječkog grada i dio starog karavanskog puta Rijeka Crnojevića - Virpazar. Kralj Nikola I Petrović je na Rijeci podigao zimski dvorac "Ljeskovac" i sagradio veliki most koji povezuje Rijeku sa Virapazarom.Ovaj most je dugačak 120 metara i zove se "Novi most".

Demografija uredi

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Crnogorcima (prema popisu iz 2011. godine), a u poslednja četiri popisa, primećen je blagi pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. i 21. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 596
1953. 632
1961. 804
1971. 587
1981. 484
1991. 340 327
2003. 216
2011. 175
Etnički sastav prema popisu iz 2003.[3]
Crnogorci
  
166 76,85%
Srbi
  
34 15,74%
nepoznato
  
9 4,16%
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[4]
Crnogorci
  
119 68,00%
Srbi
  
35 20,00%
Crnogorci Srbi
  
6 3,43%
neizjašnjeni
  
13 7,43%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ "Danilov most
  2. ^ Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2005. COBISS-ID 8764176. 
  3. ^ Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2004. ISBN 978-86-84433-00-0. 
  4. ^ Stanovništvo prema nacionalno etničkoj pripadnosti po naseljima, Popis stanovništva, domaćinstva i stanova u Crnoj gori 2011. godine monstat.org
  5. ^ Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. oktobar 2004. COBISS.CG-ID 8489488. 

Spoljašnje veze uredi