Rovac

породица правокрилаца

Rovac, mrmak ili konjoštip je krupniji insekt iz porodice Gryllotalpidae, dužine 3—5 cm, sa krupnim očima i lopatastim prednjim nogama dobro razvijenim za ukopavanje i plivanje. Rovci mogu i da lete. Odrasli rovci mogu da lete i do 8 km tokom sezone parenja. Aktivni su većinom godine, ali zimu provode u zimskom snu.

Rovac
Vremenski raspon: donja kreda–sadašnjost 115–0 Ma
Gryllotalpa brachyptera, Viktorija, Australija
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Klasa: Insecta
Red: Orthoptera
Podred: Ensifera
Natporodica: Grylloidea
Porodica: Gryllotalpidae
Saussure, 1870
rodovi

Gryllotalpa
Gryllotalpella
Indioscaptor
Neocurtilla
Scapteriscus
Triamescaptor

areal rasprostranjenja Gryllotalpa, Scapteriscus, Neocurtilla
Sinonimi
  • Curtillidae Kirby, 1906
  • Gryllotalpida, Gryllotalpides, Gryllotalpina Leach, 1815

Mlađi primjerci rovca mogu da imaju kratka krila. Izgled im je promjenljiv po vrstama. Neki primjerci sa kratkim krilima su prilično slični skakavcima, veoma velikim mravima, ili tamnim termitima. U odnosu na ostale insekte, obično se procjenjuje da su „srednje veličine”. Tipska vrsta, Gryllotalpa gryllotalpa ima izduženo valjkasto telo, kratke i lopataste prednje noge, koje su prilagođene kopanju.[1]

Rovci su svaštojedi, hrane se larvama, crvima, korijenjem i travom. Uobičajeni prirodni neprijatelji rovaca su ptice, pacovi, tvorovi, oklopnjaci, rakuni i lisice.

Rovci su česti insekti, ali s obzirom da su noćne životinje i da skoro cio život provode u mnoštvu podzemnih tunela, rijetko su viđeni. Staništa su im agroekosistemi, livade i pašnjaci. Prisutni su na svim kontinentima izuzev Antarktika. Uobičajeno ih smatraju štetočinama. U istočnoj Aziji ponekad ih koriste kao hranu.

Opis uredi

 
Čeoni prikaz prednjih nogu mrmka
 
Prikaz uobičajenog životnog prostora mrmaka

Mrmci imaju tri razvojne faze: jaje, larva i odrasli. Sve se odvijaju pod zemljom, ali odrasli imaju krila i u sezoni parenja se rasprše.[2] Po ishrani se međusobno razlikuju; neke vrste su vegetarijanske i uglavnom se hrane korenjem, druge su svaštojedi, uključujući crve i larve, dok je nekoliko pretežnih grabljivaca.

Veličina i vanjština rovaca variraju, ali većina ih su (za insekta) umerene veličine, dugi obično između 3,2 i 3,5 cm. Cilindričnog su oblika i prekriveni finim, gustim dlakama, što su dobre prilagodbe za život pod zemljom. Glava, prednji udovi i protoraks su u velikoj meri sklerotinizovani, ali je trbuh prilično mek. Na glavi imaju po dve končaste antene i par perlastih očiju. Dva para krila se preklapaju preko abdomena, a kod većine vrsta, prva krila su kratka i zaobljene, a zadnja su membranozna i dostižu ili premašuju vrh abdomena. Međutim, kod nekih vrsta, zadnja krila su smanjena, pa insekt ne može da leti.[3][4]

Prednje noge su u ravni sa zemljom, prilagođene za kopanje, ali zadnje su u obliku kao noge kod skačućih insekata. Međutim, ovi udovi su više prilagođeni za guranje zemlje, a ne skakanje, što oni rade retko i loše. Larve liče na odrasle, osim što nemaju krila i genitalije, a zameci krila su sve veći, nakon svakog uzastopnog presvlačenja.[3][4][2]

 
Patuljasti rovci (Tridactyloidea) su članovi podreda pravokrilaca pod nazivom Caelifera.

Ekologija uredi

Rovac živi u podzemnim hodnicima, a hrani se glistama, insektima, mladim korenjem i pupoljcima. Naseljava lakša, dobro nakvašena tla, u kojima kopaju tunele. Relativno se često javlja u povrtnjacima, jer je u njima, zbog učestale obrade i đubrenja, tlo najčešće meko i vlažno. Pogodna su im i zbog ichrane, jer su bogata glistama, svežim biljkama i njihovim ostacima.

Životni ciklus uredi

Sezona parenja obično počinje polovinom juna i početkom jula. Pre toga, ženka mrmka kopa nešto dublji tunel od uobičajenog, a mužjak posebne šire tunele, koji omogućavaju pojačavnje treperenja njegovog oglašavanja („pesme“) u sezoni parenja. Širina tunela obično iznosi oko 1,5 cm. Da bi sunce bolje grejalo sloj tla iznad njih, ženka tu izgrize korenje biljaka, koje se osuši.

Ženka polaže od 100 do 350 jaja (po nekima i do 600), što zavisi od životnog doba. Nakon inkubacije od 10 do 20 dana, iz jaja se izlegu larve. U početku prvo se hrane humusom, a nakon toga i svežim biljkama. Ženka čuva larve tokom narednih mesec dana.

Zbog sporog razvića larvi, rovci imaju samo jednu generaciju godišnje. Nimfe se presvlače šest puta, a u zadnjem stupnju dostižu veličinu odrasle jedinke. rovca. Zato se kod mlađih uočava da su im krila nedovoljno razvijena. Nakon svakog presvlašenja postaju sve tamnije smeđi. Mrmci iz ovogodišnjih jaja, razvoj okončavaju tek s proleća naredne godine.

Klasifikacija porodice uredi

Postoji šest savremenih rodova rovaca, svrstanih u tri plemena:[5] Ime grupe potiče od latinskih reči gryllus = kriket i talpa = cvrčak.[6]

pleme Gryllotalpini

pleme Scapteriscini

izumrle vrste neodređenog položaja

Grupa rovaca
Podfamilija Odrasli Primer Napomena
Scapteriscinae   Scapteriscus vicinus Izumrli
Gryllotalpinae   Gryllotalpa africana Izumrli
Marchandiinae Maljavi rovci Donja kreda u Francuskoj

Fosili rovaca su retki. Najstariji poznati predački oblik Cratotetraspinus, poznat od donje krede u Brazilu.[7] Dva primerka Marchandia magnifica su nađena u ćilibarnoj smoli u Primorskom Šarantu, Francuska.[8] Nešto su učestaliji u tercijerskom ćilibaru baltičke i dominikanske regije; postoje naznake ih je bilo i u europskim i američkim formacijama.[9]

Distribucija uredi

Cvrčci krtice su relativno česti, ali pošto su noćne životinje i gotovo čitav život provode pod zemljom u opsežnim sistemima tunela, retko bivaju viđeni. Oni naseljavaju poljoprivredna polja i travnate površine. Prisutni su na svim kontinentima, osim na Antarktiku; do 2014. godine opisano je 107 vrsta i verovatno će biti otkriveno više vrsta, posebno u Aziji. Neoscapteriscus didactylus je vrsta štetočina poreklom iz Južne Amerike; ona se proširila na Zapadnu Indiju i Novi Južni Vels u Australiji.[10] Gryllotalpa africana je jedna od glavnih štetopina Južnoj Africi; druge vrste roda Gryllotalpa su široko rasprostranjene u Evropi, Aziji i Australiji.[11] Oni su poreklom iz Britanije (kao i iz zapadne Evrope), mada je nekadašnja populacija G. gryllotalpa sada verovatno izumrla u kopnenoj Britaniji,[12] preživevši samo na Kanalskim ostrvima.[13]

U ljudskoj kulturi uredi

 
Rovac na bakarnoj gravuri umetnika Vulfa Helmharda fon Hohberga, 1695

Folklor uredi

U Zambiji se smatra da Gryllotalpa africana donosi sreću onome ko ga vidi.[14] U Latinskoj Americi, se za rovce Scapteriscus i Neocurtilla kaže da predviđaju kišu kada kopaju u tlu.[15] U Japanu su u prošlosti oni bili povezivani sa crvima/leševima/bubama koji objavljuju grehe osobe nebu u Košin/Koušin verovanju.

Kao hrana uredi

Rovac Gryllotalpa je ponekad korišten kao hrana u Zapadnoj Javi i Vijetnamu.[16] Na Tajlandu su rovci (taj. กระชอน) cenjeni kao hrana u Isanu. Oni se obično jedu prženi zajedno sa lepljivim pirinčem.[17]

Na Filipinima ih služe kao delikates zvan kamaro u provinciji Pampanga[18][19] i predstavljaju turističku atrakciju.[20][21] Takođe se služe u delovima severnog Luzona.[16]

Galerija slika uredi

Reference uredi

  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
  2. ^ a b Potter, Daniel A. (1998). Destructive Turfgrass Insects: Biology, Diagnosis, and Control. John Wiley & Sons. str. 122. ISBN 978-1-57504-023-3. 
  3. ^ a b Capinera, John L. (2008). Encyclopedia of Entomology. Springer Science & Business Media. str. 3983—3984. ISBN 978-1-4020-6242-1. 
  4. ^ a b Thomas, William Andrew (1928). The Porto Rican mole cricket. U.S. Dept. of Agriculture. str. 1. 
  5. ^ Cadena-Castañeda O. J. (2015): The phylogeny of mole crickets (Orthoptera: Gryllotalpoidea: Gryllotalpidae). Zootaxa, 3985 (4): |doi=10.11646/zootaxa.3985.4.1}}
  6. ^ „Origin of Gryllotalpa”. Merriam-Webster. Pristupljeno 19. 9. 2015. 
  7. ^ Martins-Neto R.G. (1995): Complementos ao estudo sobre os Ensifera (Insecta, Orthopteroida) da Formacao Santana, Cretaceo Inferior do Nordeste do Brasil. Revista Brasileira de Entomologia, 39: 321–345.
  8. ^ Perrichot V. et al. (2002): A new genus and species of fossil mole cricket in the Lower Cretaceous amber of Charente-Maritime, SW France.Cretaceous Res., 23:307–314 |doi=10.1006/cres.2002.1011.
  9. ^ Ratcliffe B.C., Fagerstrom J.A. (1980): Invertebrate lebensspuren of Holocene floodplains: their morphology, origin and paleoecological significance. Journal of Paleontology, 54: 614–630.
  10. ^ Frank, J.H.; McCoy, E.D. (2014). „Zoogeography of mole crickets (Orthoptera: Gryllotalpidae) in the West Indies”. Insecta Mundi. 0331 (328–0333): 1—14. Arhivirano iz originala 07. 03. 2019. g. Pristupljeno 24. 02. 2021. 
  11. ^ „Pest mole crickets and their control”. IFAS Entomology and Nematology Department. Pristupljeno 20. 9. 2015. 
  12. ^ „Grasshoppers and Crickets (Order: Orthoptera)”. Amateur Entomologists' Society. Pristupljeno 21. 9. 2015. 
  13. ^ „Mole Crickets”. Guernsey Biological Records Centre. 29. 4. 2015. Arhivirano iz originala 25. 9. 2015. g. Pristupljeno 21. 9. 2015. 
  14. ^ Mbata 1999
  15. ^ Fowler 1994
  16. ^ a b De Foliart, Gene R. (1975—2002). „The Human Use of Insects as a Food Resource: A Bibliographic Account in Progress”. Arhivirano iz originala 2003-03-11. g. Pristupljeno 14. 5. 2015. 
  17. ^ Thai Insect Recipe: Dry Fried Crickets คั่วแมลงกระชอน
  18. ^ „'Biyahe ni Drew' Food Trip: 11 Must-Try Restaurants in Pampanga”. GMA News Online. 27. 6. 2013. Pristupljeno 12. 10. 2015. 
  19. ^ Manabat, Manabat (14. 8. 2014). „Cabalen: 28 years of serving Kapampangan cuisine”. Punto Central Luzon. Arhivirano iz originala 07. 05. 2018. g. Pristupljeno 12. 10. 2015. 
  20. ^ „Pampanga Culinary Special”. Department of Tourism (Philippines). Arhivirano iz originala 31. 12. 2018. g. Pristupljeno 12. 10. 2015. 
  21. ^ Dy-Zulueta, Dolly (5. 10. 2014). „Weekend Chef - Sisig galore at Big Bite! food fest in Pampanga, Oct. 17 to 19”. InterAksyon.com. Arhivirano iz originala 23. 5. 2015. g. Pristupljeno 12. 10. 2015. 

Spoljašnje veze uredi