Рубаије Омара Хајама

збирка поезије персијског песника, астронома и математичара из 11. века Омара Хајама

Rubaije Omara Hajama je zbirka poezije persijskog pesnika, astronoma i matematičara iz 11. veka Omara Hajama. Ovaj naslov zbirci dao je engleski pesnik (zapravo Irac)[1] i orijentalista Edvard Ficdžerald, koji je 1859. godine Hajamove stihove preveo na engleski jezik. Poezija Omara Hajama prožeta je misticizmom i skepticizmom i kroz ove stihove on izražava svu širinu svojih ideja i kritički odnos prema svetu koji ga okružuje, što nije bilo uobičajeno za stvaraoce ovog perioda koji se često naziva i „mračni srednji vek”.[2] Hajamove rubaije su prevedene na mnoge jezike širom sveta,[3] a on se smatra najpoznatijim pesnikom Istoka na Zapadu.[4] O Hajamu i njegovoj poeziji napisana je čitava literatura, a u Evropi se čak razvila i grana nauke – hajjamologija, koja proučava njegovo pesništvo.[5]

Rubaije Omara Hajama
Naslovna korica Ficdžeraldovog izdanja iz 1905.
Nastanak i sadržaj
Jezikpersijski
Žanr / vrsta delapoezija
Izdavanje
Datum1859. (srpsko izdanje 1964)
Prevod
PrevodilacEdvard Ficdžerald (prvo izdanje na engleskom jeziku)
Fehim Bajraktarević (prvo izdanje na srpskom jeziku)

Omar Hajam uredi

Omar Hajam bio je čuveni astronom, fizičar i matematičar. Takođe je vladao tradicionalnim granama islamske filozofije i mogao sa jednakim autoritetom da govori o kuranskoj egzegezi i delima velikih pesnika i mislilaca.[2] Na Istoku se proslavio matematičkim i astronomskim radovima, a na Zapadu u 19. veku upravo svojim rubaijama, prožetim misticizmom i skepticizmom.[3]

Rubaija uredi

U persijskoj poeziji rubaija je jedna od najkarakterističnijih i najomiljenijih pesničkih formi. U Persiji skoro da nije bilo pesnika koji se nije ogledao u njihovom stvaranju. Rubaija je katren, pesma od četiri stiha u kojoj se po pravilu rimuju prvi, drugi i četvrti stih, dok treći obično nema zajedničku rimu. Pesnik kroz ovupesničku formu najčešće izražava svoja osećanja — prema prirodi, bogu i veri, nauci, ljubavi, čoveku i svetu. Svaka je rubaija pesma za sebe. Zahvaljujući kratkoj formi pogodne su za izražavanje suštinskih misli, što ih čini bliskim grčkim epigramima.[2]

O Rubaijama Omara Hajama uredi

Jedna rubaija Omara Hajama u prevodu Fehima Bajraktarevića
Kada umrem vinom mene okupajte
S peharom i vinom meni talkin dajte
A na sudnjem danu ako me tražite
Ispod praga krčme zemlju raskopajte!
 
Ispis iz vremena otomanske ere jedne rubaije Omara Hajama u Morića Hanu u Sarajevu

U vreme kada je Evropom vladala duboka tama na polju filozofije i umetnosti, Hajamove rubaije predstavljaju izraz neverovatnog slobodoumlja i ironije prema shvatanjima sredine koja ga je okruživala. Svoj agnosticizam i bunt protiv svakog nametnutog poretka Hajam je uspeo da prevede u poetsku formu najviše vrednosti. Nije se ustručavao da sa humorom i parodijom govori i o samom tvorcu sveta. Senzualizam, hedonizam i pohvala fizičkoj lepoti karakteristični su otkloni njegove poezije od uobičajenih konvencija tog vremena.[3] Hajam je u svojoj domovini bio cenjen kao astronom i matematičar, ali zbog stavova koje je izražavao u svojoj poeziji može se reći da je bio čak i omražen, izuzev u najobrazovanijim krugovima. Nasuprot tome, na Zapadu se smatra najpoznatijim pesnikom Istoka na Zapadu,[4] nazivan često i „anglosaksonskim klasikom persijskog porekla”[6] i „persijskim Volterom”.[7]

Rubaija je tipično persijska pesnička forma koju su negovali pesnici i pre i posle Hajama. Međutim, visinu do koje je Hajam podigao svoje rubaije niko nije prevazišao.[8]

Poezija Omara Hajama u Evropi i na Zapadu uredi

 
Ilustrovana strana u američkom izdanju Rubaija Omara Hajama iz 1900. godine

Mada je književno stvaralaštvo Omara Hajama bilo poznato Evropi još na početku 19. veka, pravo interesovanje za njegovu poeziju u svetu javilo se posle objavljivanja slobodnog prepeva engleskog pesnika Edvarda Ficdžeralda 1859. godine.[2] U Evropi je Hajam bio poznat i pre Ficdžeralda, ali je upravo njegov slobodni prevod učinio da Hajam zvuči moderno[9] i postane toliko popularan i preveden na mnoge svetske jezike.

U svom prevodu Ficdžerald je poštovao formu rubaije, ali se nije držao originalne metrike, nego ih je prepevao u metru Šekspirovih soneta, u desetercu. Osim toga, u persijskoj književnosti svaka rubaija je zasebna celina i ne mora imati nikakve veze sa prethodnom i sledećom, a Ficdžerald je uspostavio izvesnu logičku vezu. Upravo tu leži deo njegovog uspeha, kako književnog, tako i knjižarskog.

Četrdesetih godina 20. veka u Kembridžskoj biblioteci pojavila su se dva rukopisa, jedan iz 1207. i drugi iz 1259. koja su na pravi način afirmisala Hajama kao pesnika. Ovi kembridžski rukopisi jedini se danas smatraju merodavnim i bazom za nove studije i prevode.[10]

Poezija Omara Hajama na Istoku uredi

Kao pesnik u Persiji je Omar Hajam bio malo poznat, a i ono što je bilo poznato propalo je ili zagubljeno tokom provala Mongola. Pominju ga samo pojedini pisci iz 12. i 13. veka. Tek je Hajamova popularnost u Evropi potstakla Persijance da se zainteresuju za svog najvećeg rubaistu. Prve objavljene zbirke njegovih rubaija u Persiji (današnji Iran) potiču iz 1926. i 1942. godine.[11]

Poezija Omara Hajama u Srbiji uredi

Rubaija kao pesnička forma na našim prostorima nije zaživela i retko se upotrebljava. Razlog tome leži u animozitetu prema nekadašnjim političkim neprijateljima, odnosno viševekovnoj turskoj vladavini na ovim prostorima. Taj animozitet iskazivao se ne samo prema istorijskim delima, već i prema lepoj književnosti. To se unekoliko promenilo pod uticajem nemačkih orijentalističkih pesnika, a poznato je da i Gete spadao u zanesene poštovaoce istočnih, a posebno persijskih pesnika. O ovoj pojavi Skerlić je pisao: „Omladinski pesnici, kanibalski raspoloženi prema Turcima” i nešto kasnije „naši pesnici turkofobi, kako se samo može zamisliti, paradoksalno su postali zaneti poklonici muslimanske poezije”.[12]

Na Balkanu se Hajam prvi put pominje tek polovinom 19. veka, i to samo jednom jedinom rubaijom. Prvi ozbiljniji prevod objavio je Jovan Jovanović Zmaj u zbirci „Istočni biser“ iz 1861. godine. U ovoj zbirci Zmaj je preveo pesme više istočnjačkih pesnika, a među njima i dve Hajamove rubaije.[13] Pišući prevode ovih pesama Zmaj se rukovodio manirom i duhom istočnjačkih autora. Zmajeve Rubaije govore o ljubavi, strasti, vinu, životu — ideje koje su vodile i Omara Hajama dok je stvarao svoje rubaije. Poštovao je formu originala, pa je poslednji stih zaključak koji prozilazi iz prva tri, ali je metriku pesme i način rimovanja prilagodio domaćim metričkim navikama.[4]

Jedan od najboljih i najpopularnijih prevoda kod nas objavio je Fehim Bajraktarević, pionir balkanske naučne orijentalistike, 1964. godine.[14] Njegov filološki precizan i nadahnut stihovani prevod 300 reprezentativnih Hajamovih rubaija rađen je prema relevantnim kembričkim rukopisima. Pored ovog prevoda Barjaktarević je napisao i nekoliko studija o ovom persijskom naučniku i pesniku[15]

Reference uredi

  1. ^ Barjaktarević 2017, str. 121
  2. ^ a b v g „Rubaije”. Zlatno runo. Arhivirano iz originala 27. 08. 2016. g. Pristupljeno 6. 8. 2022. 
  3. ^ a b v „Hajjam”. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 6. 8. 2022. 
  4. ^ a b v Trivković 2019
  5. ^ „Knjiga „Rubaije Omera Hajama. Kulturni centar I. R. Irana u Beogradu. Pristupljeno 24. 8. 2022. 
  6. ^ Barjaktarević 2017, str. 189
  7. ^ Barjaktarević 2017, str. 125
  8. ^ „Rubaije”. Pravac Knjige. Pristupljeno 24. 8. 2022. 
  9. ^ Barjaktarević 2017, str. 118
  10. ^ Barjaktarević 2017, str. 120-121
  11. ^ Barjaktarević 2017, str. 120
  12. ^ Barjaktarević 2017, str. 167-168
  13. ^ Barjaktarević 2017, str. 167
  14. ^ Hajjam, Omar (1964). Rubaije. Beograd: Rad. Pristupljeno 24. 8. 2022. 
  15. ^ Mitrović 2017, str. 196

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi