Ruski kosmizam
Ruski kosmizam je pokret ruske filozofske misli zasnovan na holističkom pogledu na svet, predstavljajući jednu od originalnih verzija svetskog kosmizma.[1][2] Karakteriše ga svest o univerzalnoj međuzavisnosti i jedinstvu, traženje mesta čoveka u Svemiru, odnos Svemira i zemaljskih procesa, prepoznavanje proporcionalnosti mikrokosmosa (čoveka) i makrokosmosa (Vaseljene) i potrebe merenja ljudske delatnosti principima celovitosti ovog sveta. Uključuje elemente nauke, filozofije, religije, umetnosti, kao i pseudonauke, okultizma i ezoterizma.[2] Ovaj trend je opisan u značajnom broju ruskih publikacija o antropokozmizmu, sociokosmizmu, biokosmizmu, astrokosmizmu, sofiokosmizmu, svetokosmizmu, kosmoestetici, kosmoekologiji i drugim srodnim temama, ali praktično nema primetan uticaj u zapadnim zemljama.[2]
Poreklo pojma
urediInteresovanje za kosmizam pojavilo se u SSSR-u u vezi sa razvojem astronautike i aktualizacijom društvenih i ekoloških problema.
Termin „ruski kosmizam“ kao karakteristika nacionalne misaone tradicije nastao je 1970-ih godina.
- Prema jednoj verziji, autor pojma „ruski kosmizam“ je Julija Šišina, službenica Aleksandra Čiževskog u poslednjim godinama njegove delatnosti;[3]
- Prema drugim izvorima, termin je predložio Nikolaj Gavrjušin septembra 1970. kako bi označio pravac kome je pripadao Konstantin Ciolkovski;[4]
- Prema trećoj verziji, termin „filozofija ruskog kosmizma“ je u naučni opticaj uveo Fjodor Girenok 80-ih godina 20. veka, iako su se izrazi „kosmičko mišljenje“, „kosmička svest“, „kosmička istorija“ i „kosmička filozofija” (fr. philosophie cosmique ) nalazili u okultnoj i mističnoj literaturi 19. veka (Karl Duprel, Maks Teon, Helena Blavacki, Eni Bezant, Petar Uspenski), kao i u evolucionoj filozofiji.[2]
Termin „kosmička filozofija“ koristio je Ciolkovski.[5] Osamdesetih i devedesetih godina 20. veka, u ruskoj književnosti je dominiralo usko shvatanje ruskog kosmizma kao prirodoslovne škole (Nikolaj Fjodorov, Nikolaj Umov, Nikolaj Holodni, Konstantin Ciolkovski, Vladimir Vernadski, Aleksandar Čiževski i drugi).[6] Međutim, kasnije, široko tumačenje ruskog kosmizma kao sociokulturnog fenomena počinje da dobija sve veći značaj, uključujući i naznačeno „usko“ shvatanje kao svoj poseban slučaj, zajedno sa drugim pravcima ruskog kosmizma, kao što su religiozno-filozofski,[7] poetsko-umetnički, estetski, muzičko-mistični,[8] egzistencijalno-eshatološki, projektivni i drugi.[6] Istovremeno, istraživači primećuju raznolikost i konvencionalnost klasifikacija ovog fenomena iz dva razloga: svi „kosmisti“ su bili obdareni talentima u različitim sferama kulture i bili su originalni mislioci koji su stvorili prilično nezavisne sisteme koji su zahtevali individualnu analizu.
Prirodno-naučni i religiozno-mistični ruski kosmizam
urediEvolucija kosmističkog pogleda na svet istorijski je prošla kroz nekoliko faza. Njegovim glavnim pravcima treba smatrati religiozne, filozofske i prirodne nauke.[9][10]
Religiozno-mističko krilo ruskog kosmizma povezano je sa idejom jedinstva duhovnog, kosmičkog i ljudskog, kosmičkog i moralnog. Osnova ovog oblika kosmizma bila su dva metodološka koncepta - teološki i evolucioni, uzeti u njihovoj kombinaciji. Jednu od varijanti religiozno-mističkog kosmizma predstavlja Vladimir Solovjov u okviru filozofije jedinstva; njegova suština je sofizam univerzuma, preobražaj kosmosa usled preobražaja čovečanstva u bogočovečanstvo, etika univerzuma. Glavni predstavnici su Fedorov, Solovjov, Rerih i Berđajev.[11]
Prirodnonaučno krilo ruskog kosmizma obično uključuje Ciolkovskog, Umova, Čiževskog i Vernadskog. Zajednički izvor misli za njih je bila ideja da su prirodni predlozi prirode nedovoljni za život čovečanstva i da treba stvoriti novu prirodu na osnovu razuma i nauke. Sam proces stvaranja novog kvaliteta je globalne evolutivne prirode. Vernadski je smatrao evoluciju biosfere kao jedinstvo kosmičkih, geoloških, biogenih i antropogenih procesa. Čovečanstvo postaje moćna geološka sila. Pod ovim uslovima, on se suočava sa pitanjem restrukturiranja biosfere u interesu slobodoumnog čovečanstva u celini. Novo stanje, kome se čovečanstvo približava, a da to ne primećuje, Vernadski je okarakterisao kao „noosferu“ (sferu uma), gde prirodni i društveni zakoni čine neraskidivo jedinstvo. Evolucioni proces poprima novi pravac – nookosgenetski, i time kosmička i planetarna realnost postaje nova vrsta integriteta.[12]
Principi
urediNeki filozofi nalaze saglasje između glavnih principa filozofije kosmizma i mnogih fundamentalnih ideja savremene naučne slike sveta i njihovog pozitivnog potencijala za razvoj nove metafizike kao filozofskog temelja nove etape u razvoju nauke. Pristalice[2] vide relevantnost ideja kosmizma u rešavanju izazova našeg vremena, kao što su problem pronalaženja moralnih smernica, ujedinjenja čovečanstva pred krizom životne sredine i prevazilaženja fenomena kulturne krize. Pristalice smatraju kosmizam izvornim plodom ruskog uma, suštinskim delom „ruske ideje“, čiji specifično nacionalni karakter treba da ima korene u jedinstvenom ruskom arhetipu „svejedinstva“.[2]
S druge strane, ruski kosmizam je usko povezan sa pseudonaučnim, okultnim i ezoterijskim tokovima filozofske misli[2] i neki istraživači ga prepoznaju kao spekulativni koncept formulisan u veoma nejasnim terminima.[2]
Reference
uredi- ^ A.G. Gačeva, S.G. Semёnova. „Russkiй kosmizm”. http://nffedorov.ru. Arhivirano iz originala 2019-11-23. g. Pristupljeno 2019-11-16. Spoljašnja veza u
|website=
(pomoć) - ^ a b v g d đ e ž Hagemeister M. „Russian cosmism in the 1920s and today”. books.google.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2019-11-16. / Rosenthal B. G. (ed.) The occult in Russian and Soviet culture.— Cornell University Press, 1997.— 468 p.— p.185—202.— ISBN 0-8014-8331-X, ISBN 978-0-8014-8331-8. (Information and Interdisciplinary Subjects Series)
- ^ sm. Budkov V. A. „Filosofskie aspektы эkologii čeloveka v svete vozzreniй russkogo kosmizma”. Trudы Moskovskogo filiala SibNICAЯ, vыp. 1, M., 1994. Arhivirano iz originala 2012-02-12. g. Pristupljeno 2011-12-14.[nepouzdan izvor?]
- ^ sm. Ogurcov A. P. „Russkiй kosmizm (Obzor literaturы i navigator po saйtam Interneta)” (PDF). Filosofskiй žurnal Vox, vыp. 4, maй 2008. Arhivirano iz originala (PDF) 2012-02-12. g. Pristupljeno 2011-12-14.
- ^ Kazюtinskiй V. V. „Mirovozzrenčeskie orientacii sovremennogo kosmizma”. readings.gmik.ru (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 2019-09-05. g. Pristupljeno 2019-11-16. // Čteniя pamяti K. Э. Ciolkovskogo. Kaluga, 2007.
- ^ a b Kurakina O. D. „Sofiйnaя эstetika russkogo kosmizma”. IF RAN. Arhivirano iz originala 2012-02-12. g. Pristupljeno 2011-12-07.
- ^ K religiozno-filosofskomu napravleniю russkogo kosmizma issledovateli otnosяt Vladimira Solovьёva, Nikolaя Berdяeva, Sergeя Bulgakova, Pavla Florenskogo, Elenu Blavatskuю, Nikolaя i Elenu Rerih i drugih.
- ^ K predstavitelяm эstetičeskogo, poэtičeski-hudožestvennogo i muzыkalьno-mističeskogo napravleniй russkogo kosmizma issledovateli otnosяt Vladimira Odoevskogo, Aleksandra Suhovo-Kobыlina, Velimira Hlebnikova, Aleksandra Bloka, Andreя Belogo, Mihaila Vrubelя, Aleksandra Skrяbina i drugih.
- ^ „Kosmičeskaя filosofiя. Estestvennonaučnый i religiozno-mističeskiй kosmizm — KiberPediя”. Arhivirano iz originala 2020-07-23. g. Pristupljeno 2020-07-23.
- ^ Russkiй kosmizm kak fenomen mirovoй filosofii. Religioznый i estestvennonaučnый kosmizm - Istoriя rossiйskoй filosofii
- ^ „Russkiй religioznый kosmizm. Kratko - YouTube”. Arhivirano iz originala 2020-02-16. g. Pristupljeno 2020-07-23.
- ^ „Russkiй estestvennonaučnый kosmizm. Kratko - YouTube”. Arhivirano iz originala 2020-08-11. g. Pristupljeno 2020-07-23.
Literatura
urediOvaj odeljak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: Koristiti šablone {{cite book}}, dodati identifikatore (ISBN, COBISS.SR, itd). |
Spisak literature na ruskom jeziku |
---|
|
Spoljašnje veze
uredi- Ruski kosmizam: Filozof Aleksej Kozirjev o idealu besmrtnosti, uticaju kosmizma na astronautiku i problemima heliofizike // PostNauka
- Ruski kosmizam kao perspektiva za čovečanstvo // Radio Sloboda
- O pitanju ruskog kosmizma // Communiti Arts (časopis) br. 1, 2020. P.23-58.