Rjepino (rus. Ре́пино) je oblast u Sankt Peterburgu, od čijeg centra je udaljen 30 km i smeještena u Finskom zalivu. Oblast je do 1948. nosila finski naziv Kuokala, dok nije preimenovana po ruskom slikaru Ilje Rjepina.

Rjepino
rus. Ре́пино

Administrativni podaci
Država Rusija
Grad federalnog značajaSankt Peterburg
Stara imenado 1948. Kuokala
Stanovništvo
Geografske karakteristike
Aps. visina23 m
Površina15,88 km2
Rjepino na karti Rusije
Rjepino
Rjepino
Rjepino na karti Rusije

Istorija

uredi

Kuokala se prvi put pominje u mirovnom ugovoru između Novgorodske republike i Švedske iz 1323. godine. Teritorija na kojoj se selo nalazi bila ja predmet borbe između Rusa i Šveđana u 16. i 17. veku i došla je pod rusku kontrolu nakon Velikog severnog rata početkom 18. veka. Selo su naseljavali ribari finskog i ruskog etniciteta.

Oblast se dalje razvijala nakon 1870. godine kada je kroz grad prošla železnička pruga koja povezuje Sankt Peterburg i Helsinki. Imućniji stanovnici Sankt Peterburga izgradili su vile za odmor u okolini, a nova železnička stanica je izgrađena 1889. Kuokkala se nalazila u Velikom finskom vojvodstv, samoupravnom delu Ruskog carstva, koje je imalo liberalnije okruženje, što je privlačilo umetnike i intelektualce, uključujući slikara Ilju Rjepina. Boljševičke vođe, Bogdanov i Lenjin, proveli su neko vreme u Kuokali od 1905. do 1907. godine, boraveći u vili Vasa, koja je služila kao štab boljševika.[1]

Ubrzo nakon Oktobarske revolucije 1917. godine, Finska je proglasila nezavisnost od Sovjetskog Saveza i Kuokkala je postala deo nove nezavisne države uz zadržavanje značajnog etničkog ruskog stanovništva. Došlo je do okršaja između belih i crvenih Finaca u Kuokali tokom finskog građanskog rata 28. aprila 1918. Kuokalu su preuzeli Sovjeti kada je Karelsku prevlaku Finska ustupila Sovjetskom Savezu posle Zimskog rata (1939–1940) i Nastavak rata (1941–1944). Kuokala je postala deo Lenjingradske oblasti 1948. godine i preimenovana je u Rjepino u znak sećanja na slikara Ilju Rjepina.

Posle rata, ovo područje je razvijeno kao turističko područje sa nekoliko hotela i lečilišta i prebačeno je u nadležnost grada Sankt Peterburga kao deo okruga Kurotnji.

Penati

uredi

Godine 1899. Rjepin je ovdje kupio imanje i nazvao ga „Penati”, po rimskom kućnom božanstvu. On je dizajnirao kuću i preselio u Kuokkalu. Tu će živeti do smrti 1930. godine. Kuća je okružena velikim parkom.

Imanje je deo svetske baštine UNESKO „Sankt Peterburg i srodne grupe spomenika“.[2] Rjepinovo imanje ima status muzeja od 1940. godine.[3]

Poznati stanovnici

uredi

Galerija

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Biggart, John; White, James. „A Memoir of Natalia Bogdanovna Korsak (Malinovskaia)”. Academia.edu. Pristupljeno 6. 2. 2021. 
  2. ^ Unesco World Heritage Site Saint Petersburg and Related Groups of Monuments, retrieved 25 May 2007.
  3. ^ Info on the museum "Penates", retrieved 25 May 2007.
  4. ^ Tych, Feliks (2018). „Przedmowa”. Ur.: Wielgosz, Przemysław. O rewolucji: 1905, 1917. Instytut Wydawniczy „Książka i Prasa”. str. 17. ISBN 9788365304599. 
  5. ^ Pachmuss, Temira (1992), A moving river of tears: Russia's experience in Finland, American university studies: Slavic languages and literature, 15, P. Lang, str. 173, ISBN 9780820419565, „Elena Lukinichna Mrozovskaya, an artistic photographer in St. Petersburg, had a house in Vammelsuu in the 1920s; in 1941 she died in Kuokkala, after the Soviet-Finnish War of 1939-40. 
  6. ^ „Shostakovich Gallery – Katya Chiligiri Photography”. www.katyachilingiri.com.