Severin (opština)

општина у Хрватској

Severin je naseljeno mesto i sedište opštine u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Republika Hrvatska.

Severin
Severin, pravoslavna crkva
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaBjelovarsko-bilogorska
OpštinaSeverin (opština)
Stanovništvo
 — 2011.536
Geografske karakteristike
Koordinate45° 50′ 25″ S; 16° 58′ 05″ I / 45.84040557278754° S; 16.967982480473857° I / 45.84040557278754; 16.967982480473857
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina125 m
Severin na karti Hrvatske
Severin
Severin
Severin na karti Hrvatske
Severin na karti Bjelovarsko-bilogorske županije
Severin
Severin
Severin na karti Bjelovarsko-bilogorske županije
Ostali podaci
Poštanski broj43274 Severin
Pozivni broj+385 43
Veb-sajtseverin.hr

Istorija uredi

Severin je bio srednjevekovni grad. Mesto se do 1650. godine zvalo Polična, a zatim nova naseobina na tom mestu nazvala Severin.

U Severinu je nakon pretimanja manastira Marče vladičansku stolicu preneo pravoslavni episkop Simeon Filipović. Osnovana je 1734. godine "Lepavinsko-severinska eparhija" sa dvorom u Severinu. Vladika je odmah kupio kuću (drvenu) za dvor, i dosta zemlje i vinograda od meštana. Skupio je pre smrti i 4000 cigli za gradnju nove crkve.[1] Pre spaljivanja manastira Marče 1739. godine, iznete su sve dragocenosti i privilegije srpske. Čuvane su do 1848. godine u staroj severinskoj pravoslavnoj crkvi, u zvonari "pod gvozdenim vratima, a dva šilboka (vojnika krajišnika) su pred crkvom neprestano stražarila". Na početku mađarske revolucije 1848. godine episkopska stolica je odatle preneta u Kostajnicu.[2]

U mestu je postojala pravoslavna crkva posvećena Sv. Petru i Pavlu, građena 1750. godine. Budući episkop Vićentije Popović je 29. juna 1734. godine u starom hramu u Severinu, rukopoložen za đakona. Hram je oslikan posle 1750. godine. Poznato je onovremeno prisustvo Joakima Markovića molera i knjižara iz Novog Sada. Tu su prenete dragocenosti i stare privilegije iz srušenog starog hrama.[3]

Episkop Simeon je 1735. godine tu doveo poznatog učitelja Rusa, Maksima Suvorova. A zatim i Emanuila Kozačinskog, kojeg je i rukopoložio za sveštenika. U Severinu je radila tada Srpsko-latinska škola, u kojoj je radio nastavnik Pavle Klasović. Ta varošica sredinom 18. veka postala obrazovni i kulturni centar pravoslavlja. Postoji 1882. godine u Severinu narodna škola čije je učitelj Petar Berić,[4] a 1905-1913. godine javlja se kao ravnatelj (upravitelj) Vaso Vitojević, stalno namešten učitelj. Učitelj Vaso je 1908. godine radio na tome da se objave objedinjeni svi radovi poznatog srpskog pedagoga Mite Neškovića.[5] Uređivanje pedagoškog lista "Novi vaspitač", koji je do smrti radio osnivač Nešković, preuzeo je 1907. godine njegov zet, severinski učitelj Vitojević. Godine 1905. škola je komunalna, sa školskim vrtom, koju pohađa 94 đaka. Radi i poftorna škola za decu starijeg uzrasta u koju ide njih 31.[6]

U mestu je 1847. godine zapisano 946 pravoslavnih Srba, a dve decenije kasnije, 1867. godine ih je 995 duša.[7] Pravoslavni paroh u mestu bio je 1841. godine Samuel Dragojević.

Godine 1904. Severin je protoprezvirat u Pakračkoj dijecezi, u kojoj ima 10 pravoslavnih parohija i 44 parohijske filijale.[8]

Severin je početkom 20. veka selo sa drugim, manjim selima: Kašljavac, Orovac, Pupelica, Ravneš, Stara Rača i Ciglena. Tu je sedište istoimene političke opštine za još četiri od navedenih sela. Viša vlast sreska i županijska je u Bjelovaru, kao i pošta i brzojav. U mestu ima 941 dom u kojima živi 7712 duša; Srba pravoslavaca ima 1227 duša sa 186 kuća. Od javnih zdanja postoje pravoslavna crkva i narodna škola. Crkvena opština je uređena pod predsedništvom Alekse Solara. Pravoslavna parohija je pete platežne klase, ima dom za sveštenika i dva srpska pravoslavna groblja. Paroh je 1905. godine stari pop Marko Liščić rodom iz Plavšinca.

Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazio se u sastavu bivše velike opštine Bjelovar.

Stanovništvo uredi

Na popisu stanovništva 2011. godine, opština Severin je imala 877 stanovnika, od čega u samom Severinu 536.[9]

Popis 1991. uredi

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Severin je imalo 673 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Hrvati
  
482 71,61%
Srbi
  
83 12,33%
Jugosloveni
  
57 8,46%
Albanci
  
9 1,33%
Mađari
  
6 0,89%
Česi
  
4 0,59%
Italijani
  
1 0,14%
Nemci
  
1 0,14%
ostali
  
1 0,14%
neopredeljeni
  
16 2,37%
region. opr.
  
1 0,14%
nepoznato
  
12 1,78%
ukupno: 673

Reference uredi

  1. ^ "Srpski sion", Karlovci 1905. godine
  2. ^ Nikola Begović: "Istorija Srbske crkve...", Novi Sad 1877. godine
  3. ^ Johan Kristof Bartenštajn: "Kratak izveštaj o rasejanoga monogobrojnoga Ilirskoga naroda", prevod, Beč 1866. godine, str. 55
  4. ^ "Školski list", Sombor 1882. godine
  5. ^ "Školski glasnik", Novi Sad 1908. godine
  6. ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Karlovci 1910. godine
  7. ^ "Glasnik društva srpske slovesnosti", Beograd 1872. godine
  8. ^ "Srpski sion", Karlovci 1904. godine
  9. ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. Pristupljeno 23. 11. 2015. 

Spoljašnje veze uredi