Simone Perota
Simone Perota (ital. Simone Perotta; 17. septembar 1977, Ešton ander Lin, Engleska) je bivši profesionalni italijanski fudbaler sredine terena. Najpoznatiji je po tome što je veliki deo svoje karijere proveo u Romi i što je bio italijanski reprezentativac.
Simone Perota | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Puno ime | Simone Perota | ||
Datum rođenja | 17. septembar 1977. | ||
Mesto rođenja | Ešton ander Lin, Engleska | ||
Visina | 1,78 m | ||
Pozicija | centralni vezni | ||
Seniorska karijera | |||
Godine | Klub | Nast. | (Gol) |
1995—1998 1998—1999 1999—2001 2001—2004 2004—2013 |
Ređina Juventus Bari Kjevo Roma |
77 5 56 95 246 |
(1) (0) (1) (6) (36) |
Reprezentativna karijera | |||
1998—2000 2002—2009 |
Italija do 21 Italija |
6 48 |
(1) (2) |
Perota je počeo profesionalnu karijeru u Ređini, da bi potom nastupao i za Juventus, Bari i Kjevo, dok 2004. godine nije postao član Rome, u kojoj je proveo najveći deo karijere i sa kojom je osvojio je dva kupa (2007. i 2008. godine), kao i Superkup Italije 2007. godine.
Perota, rođen u Engleskoj, bio je italijanski reprezentativac. Sa reprezentacijom do 21 godine osvojio je Evropsko prvenstvo u fudbalu 2000. godine. Od debija za nacionalnu selekciju 2002. godine do povlačenja 2009. godine odigrao je 48 utakmica i postigao je 2 gola za reprezentaciju.[1] Bio je član reprezentacije na 1 svetskom prvenstvu (2006) i 2 evropska prvenstva (2004 i 2008). Kao član nacionalne selekcije postao je šampion sveta 2006. godine.[1]
Klupska karijera
urediReđina
urediPrve fudbalske korake napravio je u lokalnim klubovima Čerizanu i Kastroliberu, da bi sa 1990. godine, kada je imao 13 godina, prešao je u Ređinu, gde je igrao za sve kategorije.[2]
10. septembra 1995. godine debitovao je za prvi tim Ređine, na utakmici protiv Kjeva u Seriji B.[2]
U sezoni 1996/97 odigrao je 26 utakmica za Ređinu, a postigao je i prvi gol za klub, na utakmici protiv Ankone.[2]
Juventus
urediNa kraju sezone 1997/98 Perota je prešao Juventus, koji je tada trenirao Lipi.[3] Perota nije dobijao mnogo prilika da igra u Juventusu, s obzirom da je za konkurenciju na svojoj poziciji imao neka svetska imena poput Zidana, Dešana, Di Livia, Kontea, Davidsa i Takinardija.[2]
U novembru Perota je debitovao u Ligi šampiona, kada je ušao kao zamena za Di Livia, na utakmici protiv Atletika.[2][4] U januaru 1999. godine u prvoj utakmici četvrtfinala kupa protiv Bolonje Perota je postigao jedini gol za Juventus, u porazu od 2:1,[2][5] a igrao je i u Intertoto kupu 1999. godine.[2][6]
Bari
urediU julu 1999. godine Perota je prešao u Bari, koji je od Juventusa otkupio udeo u njegovom ugovoru.[7]
U Bariju Perota je više igrao po krilu, što je, kako se kasnije ispostavilo, imalo uticaja na njegov učinak na terenu. U pojedinim utakmicama igrao je na svojoj prirodnoj poziciji, u sredini terena, kao na utakmici protiv Venecije 9. januara 2000. godine, kada je postigao i svoj jedini gol u sezoni.[8][9]
2001. godine, nakon promene trenera i dolaska Skjanmanika, Perota je igrao sve manje, a pred kraj sezone nije čak bio ni na klupi.[9][10][11] U julu 2001. godine, Bari koji više nije računao na Perotu, otkupio je Juventusov udeo u njegovom ugovoru i prodao ga Kjevu, koji se izborio za debitantski nastup u Seriji A sledeće sezone.[11]
Kjevo
urediU Kjevu Perota je igrao centralnog ili zadnjeg veznog, umesto krila, što je i uticalo na njegove partije u novom klubu.[9][12] Već 26. avgusta 2001. godine, Kjevo je igrao svoju prvu utakmicu u ligi, u gostima protiv Fjorentine, a već u 6. minutu utakmice Perota je postao prvi strelac kluba iz Verone u Seriji A.[13] Perota je zajedno sa Koradijem, Maracinom, Eribertom, Manfredinijem, Lupatelijem i Korinijem činio okosnicu sastava Kjeva, koji je u prvoj sezoni u seriji A, predvođen Delnerijem sa klupe, igrajući uglavnom u napadački orijentisanoj 4-4-2 formaciji, osvojio 5. mesto i obezbedio plasman u Kup UEFA, sa bodom manje od četrtoplasiranog Milana.[14]
Sledeće sezone Perota je sa Kjevom debitovao u Kupu UEFA, gde su u prvom kolu ispali od Crvene zvezde.[2][15] Sezonu 2002/03 Perota je sa Kjevom završio na 7. mestu u ligi, na koje su pali sa 5. koje su držali pre zadnjeg kola sezone.[2]
Sezonu 2003/04, koja je bila Perotina treća u klubu, obeležili su odlasci nekih od najvažnijih igrača, što je i bio jedan od razloga osvajanja 9. mesta na kraju sezone.[2]
Roma
urediU avgustu 2004. Perota je za 7.2 miliona evra prešao iz Kjeva u Romu, sa kojom je potpisao četvorogodišnji ugovor.[16] Roma je dovela Perotu sa namerom da zameni Emersona, koji je prešao u Juventus.[16] Perotina prva sezona u Romi bila je turbulentna, Prandeli koji ga je doveo, napustio je klub dve nedelje pre početka sezone, zbog privatnih razloga, a njegova zamena Feler, je dao otkaz sledećeg meseca.[2] Treći trener Rome u sezoni bio je Delneri, koji je Perotu trenirao u Kjevu.[2] Kao podršku ofanzivnom triju Toti-Kasano-Montela, Delneri je žrtvovao Perotu stavljajući ga u ulogu zadnjeg veznog.[2] Sa još jednom promenom trenera do kraja sezone, Roma je završila na 8. mestu.[2] Perota je ponovo zaigrao u Ligi šampiona, ali ispadanje u prvom krugu i poraz od Intera u finalu kupa, su još više doprineli lošem utisku očajne sezone.[2]
Na Perotijevu karijeru važan uticaj je imao Lučano Spaleti, koji je postavljen za trenera Rome pred početak sezone 2005/06. U decembru 2005. godine, pred utakmicu sa Sampdorijom, kada su mu svi napadači su bili povređeni (Kasano, Montela i Nonda), Spaleti, koji je forsirao formaciju 4-2-3-1, odlučio je da Totija stavi u vrh napada, a odmah iza njega Perotija kao ofanzivnog veznog.[2][17][18] Iako u početku Perota nije bio ubeđen da će to funkcionisati, kasnije se ispostavilo da je taj Spaletijev potez obeležio njegovu karijeru.[18] Perota je na novoj poziciji bio jedan od najzaslužnijih za Romin niz od 11 vezanih pobeda,[2] u sezoni koju je Roma završila na drugom mestu.[19]
U septembru 2006. Perota je produžio ugovor sa Romom do 2010. godine.[20] 18. oktobra 2006. Perota je svojim golom doneo pobedu Romi u gostima nad Olimpijakosom, u grupnoj fazi Lige šampiona.[21] 18. aprila 2007. Perota je postigao prvi gol za Romu na gostovanju Interu, koja je na kraju i trijumfovala sa 3:1.[22] 9. maja 2007. Perota je postigao treći gol za Romu protiv Intera u prvoj utakmici finala Kupa u sezoni 2006/07, koju je Roma pobedila sa 6:2, a postigao je i počasni gol u revanšu, 8 dana kasnije.[23][24] Kao i prethodne sezone Roma je završila kao drugoplasirana u prvenstvu.[19]
19. avgusta osvojio je i Superkup sa Romom, koja je pobedila Inter.[2][25] Na toj utakmici Perota je, pre nego što je ušao u igru u 72. minutu utakmice, dobio crveni karton, zbog protesta, na intervenciju četvrtog sudije.[2][25] 31. oktobra 2007. Perota je postigao treći gol za Romu u pobedi u derbiju na Laciom od 3:2.[26] U finalu kupa 24. maja 2008. Roma se ponovo sastala sa Interom, a Perota je postigao drugi gol za Romu, koja je na kraju i trijumfovala sa rezultatom 2:1,[23][27] dok je u prvenstvu Roma ponovo bila druga.[19]
14. decembra 2008. godine, Perota je postigao drugi gol za Romu, na utakmici protiv Kaljarija, koju je Roma, nakon preokreta, dobila sa 3:2.[28]
U oktobru 2009. godine Perota je produžio ugovor sa Romom do kraja sezone 2010/11.[29]
U januaru 2011. godine Perota je bio strelac drugog gola za Romu, u pobedi nad Katanijom od 3:0.[30] U martu 2011. godine produžio je ugovor sa Romom na godinu dana, sa opcijom produženja, pod istim uslovima, do kraja sezone 2012/13.[31] 23. aprila 2011. postigao je jedini gol na utakmici protiv bivšeg kluba, kada je Roma pobedila Kjevo.[32] Zbog šamaranja Andrea Mazijela, 1. maja 2011. godine, na utakmici protiv Barija, dobio je 3 utakmice suspenzije, koja je nakon žalbe smanjena na 2 utakmice.[33]
U martu 2013. bio je strelac drugog gola u pobedi nad Đenovom.[34] Kada mu je istekao ugovor sa Romom, na kraju sezone 2012/13. Perota je objavio kraj profesionalne karijere.[35]
Reprezentativna karijera
urediZa reprezentaciju Italije debitovao je 2002. godine. Do povlačenja iz reprezentacije sakupio je 48 nastupa, postigao je 2 gola, učestvovao je na 3 turnira (1 svetsko prvenstvo i 2 evropska prvenstva) i bio je šampion sveta 2006. godine.
Početak karijere
urediPerota je 6 puta nastupao za Italijansku reprezentaciju do 21 godine, a kao standardni član reprezentacije osvojio je Evropsko prvenstvo u fudbalu do 21 godine 2000. godine.[2][18]
U novembru 2002. Perota je debitovao za seniorsku reprezentaciju na utakmici protiv Turske.[16][36]
Evropsko prvenstvo 2004
urediPerota je igrao na sve tri utakmice prvenstva za Italiju.[16] Takođe, bio strelac na utakmici protiv Bugarske, koju je Italija dobila sa 2:1 i kada je, iako neporažena, ispala sa prvenstva.[16][37][38]
Svetsko prvenstvo 2006
urediSelektor Lipi uvrstio je Perotu u sastav reprezentacije za svetsko prvenstvo 2006. godine.[39] Igrao je na svih sedam utakmica na prvenstvu.[18] Na utakmici protiv SAD, Perota se povredio, ali je ostao u igri, jer je Italija već izvršila sve tri izmene.[40] Ipak, oporavio se za nastup na finalnoj utakmici grupne faze protiv Češke.[40]
Evropsko prvenstvo 2008
urediPerotin nastup na evropskom prvenstvu je bio doveden u pitanje zbog povrede koju je pretrpeo u maju na utakmici finala kupa protiv Intera.[41] Ipak. povreda nije bila teže prirode i Perota je ostao na spisku reprezentativaca koje je selektor Donadoni poveo na evropsko prvenstvo 2008.[42][43]
Privatni život
urediSimone Perota je rođen u Ešton ander Linu, gde se njegova porodica preselila sedamdesetih. Rođen je 17. septembra 1977. godine od oca Frančeska i majke Ana Marije. Nakon 5 godina porodica se vratila nazad u Italiju, u Čerizano, u okrugu Kozenca regije Kalabrija, gde je i odrastao.[2][44] Ima dva brata Đanluku i Maksa, koji su stariji od njega.[45]
Ima dva sina.[46]
Zanimljivosti
urediPerota je, kao osvajač svetskog prvenstva, dobio statuu u svom rodnom gradu, Ešton ander Linu, zajedno sa Džefom Herstom i Džimijem Armfildom, koji su takođe rođeni u istom gradu i koji su osvojili svetsko zlato, ali sa Engleskom.[47]
U Romi je nosio broj 20.[48]
Statistika karijere
urediKlub
urediPodaci od 15. marta 2021. godine
Klub | Sezona | Liga | Kup | Evropa | Ukupno | |||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Takmičenje | Nastupa | Golova | Nastupa | Golova | Nastupa | Golova | Nastupa | Golova | ||
Ređina | 1995–96 | Serija B | 22 | 0 | — | — | 22 | 0 | ||
1996–97 | 29 | 0 | — | — | 29 | 0 | ||||
1997–98 | 26 | 1 | — | — | 26 | 1 | ||||
Juventus | 1998–99 | Serija A | 7 | 0 | 6 | 1 | 1 | 0 | 14 | 1 |
1999–2000 | 0 | 0 | 0 | 0 | 1 | 0 | 1 | 0 | ||
Bari | 1999–2000 | Serija A | 31 | 1 | — | — | 31 | 1 | ||
2000–01 | 25 | 0 | 0 | 0 | — | 25 | 0 | |||
Kjevo | 2001–02 | Serija A | 32 | 4 | 3 | 1 | — | 35 | 5 | |
2002–03 | 32 | 1 | 0 | 0 | 2 | 0 | 34 | 1 | ||
2003–04 | 31 | 1 | 0 | 0 | — | 31 | 1 | |||
Roma | 2004–05 | Serija A | 30 | 3 | 5 | 0 | 4 | 0 | 39 | 3 |
2005–06 | 35 | 5 | 5 | 2 | 7 | 1 | 47 | 8 | ||
2006–07 | 34 | 8 | 7 | 4 | 9 | 1 | 50 | 13 | ||
2007–08 | 29 | 5 | 6 | 1 | 6 | 1 | 41 | 7 | ||
2008–09 | 25 | 5 | 2 | 0 | 6 | 0 | 33 | 5 | ||
2009–10 | 32 | 5 | 3 | 0 | 5 | 1 | 40 | 5 | ||
2010–11 | 26 | 3 | 3 | 0 | 6 | 1 | 34 | 4 | ||
2011–12 | 19 | 0 | 2 | 0 | 2 | 1 | 23 | 1 | ||
2012–13 | 16 | 2 | 1 | 0 | 0 | 0 | 17 | 2 | ||
Ukupno | 246 | 36 | 33 | 7 | 44 | 6 | 326 | 49 | ||
Ukupno u karijeri | 479 | 44 | 43 | 9 | 48 | 6 | 573 | 59 |
Reprezentacija
urediPodaci od 15. marta 2021. godine
Italija | ||
---|---|---|
Godina | Nastupa | Ukupno |
2002 | 1 | 0 |
2003 | 11 | 0 |
2004 | 9 | 1 |
2005 | 0 | 0 |
2006 | 12 | 1 |
2007 | 5 | 0 |
2008 | 8 | 0 |
2009 | 2 | 0 |
Ukupno | 48 | 2 |
Trofeji
urediRoma
uredi- Kup Italije (2) : 2006/07, 2007/08.
- Superkup Italije (1) : 2007.
Reprezentacija
uredi- Svetsko prvenstvo (1) : 2006.
Mlada reprezentacija
urediReference
uredi- ^ a b „Top 10: Players to have represented Italy and Roma”. www.asroma.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s „Simone Perrotta”. Europei 2008. Pristupljeno 2021-03-20.
- ^ „Che novità: è la vecchia Juventus - la Repubblica.it”. Archivio - la Repubblica.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-03-16.
- ^ UEFA.com. „Juventus-Athletic Club 1998 History | UEFA Champions League”. UEFA.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-16.
- ^ „Povera Juve, sempre più giù - la Repubblica.it”. Archivio - la Repubblica.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-03-16.
- ^ „Ritorno all' Europa, ma da ultimi - la Repubblica.it”. Archivio - la Repubblica.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-03-16.
- ^ „Anelka e Peruzzi, oggi si decide - la Repubblica.it”. Archivio - la Repubblica.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-03-16.
- ^ „Match Report | 1999-00 | 16ª Match Day | Lega Serie A”. www.legaseriea.it (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 25. 01. 2022. g. Pristupljeno 2021-03-16.
- ^ a b v „La rivincita del Grande Centro - la Repubblica.it”. Archivio - la Repubblica.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-03-16.
- ^ „Perrotta, buste al veleno 'Io, licenziato dal Bari' - la Repubblica.it”. Archivio - la Repubblica.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-03-16.
- ^ a b „Regalia vola all' Inter”. la Repubblica.it. Pristupljeno 2021-03-16.
- ^ „Spalletti: 'My Roma touched by the light' | Football Italia”. www.football-italia.net. Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ „la Repubblica/calcio_partite: Chievo, debutto perfetto la Fiorentina va ko”. www.repubblica.it. Pristupljeno 2021-03-16.
- ^ „'I Mussi volano': il Chievo di Delneri | Goal.com”. www.goal.com. Pristupljeno 2021-03-18.
- ^ UEFA.com (2002-10-03). „Zvezda end Chievo's adventure”. UEFA.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-20.
- ^ a b v g d UEFA.com (2004-08-03). „Azzurri pair join Roma”. UEFA.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ Andrew Murray 03 May 2017. „Francesco Totti – Rome's greatest son who never got the love he deserved”. fourfourtwo.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ a b v g Sport, Sky. „Perrotta e i dubbi sulla scelta di Spalletti: 'E Francesco?'”. sport.sky.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ a b v „5 Reasons why Luciano Spalletti is the right man for Roma”. www.asroma.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-20.
- ^ „Perrotta signs until 2010”. Eurosport (na jeziku: engleski). 2006-09-11. Pristupljeno 2021-03-18.
- ^ UEFA.com (2006-10-18). „Perrotta earns Roma prize”. UEFA.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ „Roma spoil Inter's party”. Eurosport (na jeziku: engleski). 2007-04-18. Pristupljeno 2021-03-18.
- ^ a b „Spalletti's three trophies with Roma”. www.asroma.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ „Matchday Revisited: Thumping Coppa Italia final win over Inter”. www.asroma.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ a b „Roma, un colpo di qualità L'Inter le passa la Supercoppa - Calcio - Sport - Repubblica.it”. www.repubblica.it. Pristupljeno 2021-03-20.
- ^ UEFA.com (2007-10-31). „Milan strike five as Roma edge derby | Inside UEFA”. UEFA.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ „Matchday Revisted: The 2008 Coppa victory over Inter!”. www.asroma.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ Meadows, Mark (2008-12-14). „Ibrahimovic gives Inter 4-2 win over Chievo”. Reuters (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-20.
- ^ „Roma duo sign new deals”. Eurosport (na jeziku: engleski). 2009-10-29. Pristupljeno 2021-03-18.
- ^ Meadows, Mark (2011-01-22). „UPDATE 1-Soccer-Roma overwhelm Cagliari, Simeone's Catania lose”. Reuters (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-20.
- ^ „Official: Simone Perrotta & Marco Cassetti Sign New Deals With Roma | Goal.com”. www.goal.com. Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ Allen, Richard (2011-04-23). „Sparkling Roma stay in Champions League hunt”. Reuters (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-20.
- ^ Sport, Sky. „Roma, ridotta squalifica Perrotta. De Rossi, stop confermato”. sport.sky.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ Staff, Reuters (2013-03-03). „Inter come from two down to beat Catania”. Reuters (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-20.
- ^ „Roma veteran Perrotta announces retirement | Goal.com”. www.goal.com. Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ UEFA.com (2002-11-17). „Trapattoni looks to newcomers”. UEFA.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ UEFA.com. „Italy-Bulgaria | UEFA EURO”. UEFA.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ UEFA.com (2004-06-22). „Unbeaten Italy out despite Bulgaria win in EURO 2004 Group C”. UEFA.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ FIFA.com. „2006 FIFA World Cup™ - News - Totti to wear ten for Azzurri - FIFA.com”. www.fifa.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-15.[mrtva veza]
- ^ a b „Perrotta fit to play”. Sky Sports (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-20.
- ^ „Injured Perrotta A Doubt For Euro 2008 | Goal.com”. www.goal.com. Pristupljeno 2021-03-20.
- ^ UEFA.com (2008-06-06). „Perrotta ready to play his part”. UEFA.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ Staff, Reuters (2008-05-28). „Montolivo cut from Italy's Euro 2008 squad”. Reuters (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-20.
- ^ FIFA.com. „2006 FIFA World Cup™ - News - Perrotta follows in England hero's footsteps - FIFA.com”. www.fifa.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-15.[mrtva veza]
- ^ „BBC - Manchester - Sport - Forza Perrotta!”. www.bbc.co.uk. Pristupljeno 2021-03-20.
- ^ Dio, Marcello Di (2017-09-17). „Perrotta, 40 anni e un monumento. "Ora che ho smesso capisco i tifosi"”. ilGiornale.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-03-18.
- ^ „World Cup hero's home town statue in Greater Manchester”. BBC News (na jeziku: engleski). 2011-02-07. Pristupljeno 2021-03-15.
- ^ „Federico Fazio indosserà la maglia numero 20”. www.asroma.com (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2021-03-20.