Skupština SR Bosne i Hercegovine

Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine je bila najviše predstavničko i zakonodavno telo u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini tokom njenog postojanja od 1945. do 1992. godine. Prema Ustavu iz 1974. definisana je kao organ društvenog samoupravljanja i najviši organ vlasti u okviru prava i dužnosti društveno-političke zajednice.

Skupština SR Bosne i Hercegovine
Zastava SR Bosne i Hercegovine
Tipzakonodavno telo
Statusukinuto
SedišteTrg Đure Pucara bb[a]
Sarajevo, SR Bosna i Hercegovina
Dužina mandatačetiri godine
FunkcijaSkupština
Osnovano28. april 1945.
Prvi zvaničnikĆazim Ugljen
Poslednji zvaničnikMomčilo Krajišnik
Ukinuto8. april 1992.
NasleđeSkupština Republike Bosne i Hercegovine
Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini

Konstituisana je 28. aprila 1945. na Trećem zasedanju Zemaljskog antifašističkog veća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBIH) kada je ono preimenovano u Narodnu skupštinu Bosne i Hercegovine. Posle izbora za Ustavotvornu skupštinu, održanih 13. oktobra 1946, Narodna skupština je 31. decembra 1947. donela Ustav NR Bosne i Hercegovine kojim je skupština dobila naziv Narodna skupština Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Ovaj naziv nosila je do donošenja novog Ustava, aprila 1963. kada je preimenovana u Skupštinu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. U skladu sa odlukom „krnjeg” Predsedništva BiH, Skupština je 8. aprila 1992. preimenovana u Skupštinu Republike Bosne i Hercegovine.

U periodu od 1945. do 1953. bila je jednodomna, a od 1953. do 1990. imala je više veća. Od 1953. do 1963. postojali su Republičko veće i Veće proizvođača, od 1963. do 1974. pet veća — Republičko veće, Privredno veće, Prosvetno-kulturno veće, Socijalno-zdravstveno veće i Organizaciono-političko veće, a od 1974. do 1990. tri veća — Veće udruženog rada, Veće opština i Društveno političko veće. Neposredno pred održavanje prvih višestranačkih izbora, Skupština je usvajanjem izmena Ustava, jula 1990. ponovo imala dva veća — Veće građana i Veće opština. Izvršni organ Skupštine predstavljalo je Izvršno veće Skupštine SR Bosne i Hercegovine, a pre toga Vlada NR Bosne i Hercegovine.

U periodu od aprila 1945. do januara 1953. postojao je Prezidijum Narodne skupštine NR Bosne i Hercegovine, koji je bio kolektivni šef države u NR Bosni i Hercegovini. Nakon njegovog ukidanja, funkciju šefa države obavljao je predsednik Narodne skupštine sve do aprila 1974. kada je ustanovljeno Predsedništvo SR Bosne i Hercegovine, čije je članove i predsednika birala Skupština.

Ustavna uloga

uredi

Prema Ustavu Narodne Republike Bosne i Hercegovine, donetim 31. decembra 1946, kao i pratećim zakonima donetim u skladu sa njim, Narodna skupština NR Bosne i Hercegovine bila je vrhovni organ državne i zakonodavne vlasti Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Birala se na četiri godine i u prvom sazivu 1946—1950. imala je 220, a u drugom sazivu 1950—1953. 270 poslanika, koje su birali građani na neposrednim izborima. Za rukovođenje sednicama Narodna skupština je birala predsednika, potpredsednika i do tri sekretara. Sazivanje skupštinskih zasedanja, kao i raspisavnje izbora za skupštinu, vršio je Prezidijum Narodne skupštine, koji je davao obavezna tumačenja usvojenih zakona i proglašavao ih. Narodna skupština birala je Prezidijum, a njegov mandat trajao je i nakon njenog raspuštanja sve do izbora nove skupštine. Izvršni organ Narodne skupštine bila je Vlada NR Bosne i Hercegovine. Usavanjem Ustavnog zakona o osnovama društvenog i političkog uređenja Narodne Republike Bosne i Hercegovine i republičkim organima vlasti koji je Narodna skupština usvojila 29. januara 1953. značajno je izmenjen prethodni Ustav. Narodna skupština postala je dvodomna sa Republičkim većem (114 poslanika) i Većem proizvođača (82 poslanika), koji su birani na odvojenim izborima. Poslanike Republičkog veća birali su građani na neposrednim izborima, dok su poslanike Veća proizvođača birali zaposleni u preduzećima, kao i članovi zemljoradničkih zadruga i zanatlije. Ukinut je Prezidijum Narodne skupštine, a deo njegovih ovlašćenja prenet je na funkciju predsednika Narodne skupštine. Umesto Vlade formirano je Izvršno veće Skupštine.[1]

 
Grb Bosne i Hercegovine 1947—1992.

Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine donet 10. aprila 1963, kao i prateći zakoni doneti u skladu sa njim, definisali su Skupštinu SR Bosne i Hercegovine kao najviši organ vlasti i društvenog samoupravljanja, u okviru prava i dužnosti društveno-političke zajednice, a sačinjavali su je delegati građana i radnih ljudi u radnim zajednicama. Novi Ustav značajno je izmenio strukturu skupštine, koja je imala pet veća — Republičko veće, Privredno veće, Prosetno-kulturno veće, Socijalno-zdravstveno veće i Organizaciono-političko veće. Republičko veće imalo je 120 poslanika i ostalo je slično prethodnom, uvedenom Ustavnim zakonom iz 1953, a činili su ga poslanici koje su građani birali na neposrednim izborima. Ostala veća, zbirno nazvana veća radnih zajednica, imala su po 70 poslanika, koje su birali zaposleni u radnim organizacijama. Za poslanika Republičkog veća mogao je biti biran svaki građanin koji je imao biračko pravo, dok su za poslanike veća radnih zajednica birani radnici ili članovi rukovodstva radne organizacije, kao i funkcioneri sindikata u odgovarajućim oblastima rada. Ustavna novina bila je dužina mandata poslanika, pa je predviđeno da se na dve godine bira polovina poslanika savkog veća, ali je ova odredba ukinuta ustavnim amandmanima februara 1969. kada je mandat svih poslanika vraćen na četiri godine. Izvršni organ Skupštine ostalo je Izvršno veće Skupštine koje su birali poslanici Republičkog veća, zbog čega je ono u ovom periodu (1963—1974) često kolokvijalno nazivano Republičko izvršno veće.[1][2]

Nakon duže ustavne reforme, novi Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine donet je 25. februara 1974. i prema njemu skupštinski sistem zasnovan je na delegatskom sistemu, a Skupština SR Bosne i Hercegovine imala je tri veća — Veće udurženog rada (160 delegata), Veće opština i Društveno-političko veće (po 80 delegata). Ustavnim odredbama formirane su delegatske skupštine, počevši od skupština opštine, preko skupština gradova[b] i republičke skupštine. Opštinsku skupštinu činila su tri veća — Veće mesnih zajednica, Veće udruženog rada i Društveno-političko veće, dok su gradske i republička skupština imale ista veća. Neposrednim izborima birani su samo delegati na opštinskom nivou, dok su gradske i republička skupština formirane od delegata koje su birale opštinske skupštine, čime je uveden sistem posrednog izbora skupštinskih delegata. Jedna od novina Ustava iz 1974. bilo je formiranje Predsedništva SR Bosne i Hercegovine, koje je imalo funkciju kolektivnog predsednika Republike, a čije je članove birala Skupština.[1] Društveno-političke i ekonomske promene, koje su krajem 1980-ih zahvatile SFR Jugoslaviju, kao i druge države istočne Evrope, uslovile su početak procesa depolitizacije društva, uvođenja pluralizma i postepenog ukidanja političkog monopola Saveza komunista. Ove procese pratile su ustavne izmene donete 11. aprila 1989. kojima je započeo kraj jednopartijskog sistema. Nakon raspada Saveza komunista, usvojen je 31. jula 1990. novi 31 amandman na Ustav kojima je Skupština postala dvodomna sa Većem građana (130 poslanika) i Većem opština (110 poslanika). Poslanike Veća građana birali su građani neposrednim putem na izborima, dok je u Veće opština svaka opštinska i gradska skupština birala po jednog poslanika.[1][3]

pravni akt naziv skuptine broj domova nazivi domova broj poslanika ukupano poslanika
Ustav 1946. Narodna skupština NR Bosne i Hercegovine jedan / / 220[v] — 270[g]
Ustavni zakon 1953. dva Republičko veće 114 196
Veće proizvođača 82
Ustav 1963. Skupština SR Bosne i Hercegovine pet Republičko veće 120 400
Privredno veće 70
Prosvetno-kulturno veće 70
Socijalno-zdravstveno veće 70
Organizaciono-političko veće[d] 70
Ustav 1974. tri Veće udruženog rada 160 320
Društveno-političko veće 80
Veće opština 80
Ustavni amandamani 1990. dva Veće građana 130 240
Veće opština 110

Istorijat

uredi

Konstituisanje skupštine 1943—1946.

uredi

U toku Narodnooslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini je 25. novembra 1943. formirano Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) koje je predstavljalo vrhovno predstavničko, zakonodavno i izvršno telo Narodnooslobodilačkog pokreta Bosne i Hercegovine. Ono je preko Narodnooslobodilačkih odbora, koji su od početka rata formirani na teritoriji pod kontrolom partizana, vršilo vlast na oslobođenoj teritoriji. Zbog ratnih okolnosti, ZAVNOBiH je objedinjavao zakonodavnu i izvršnu vlast, a njegovo Predsedništvo predstavljalo je izvršni organ, pri kome su osnivana razna odeljenja za poslove državne uprave — privredu, prosvetu, zdravlje, socijalno staranje, pravosuđe, finansije i dr, koja su bila preteča budućih ministarstava.[4]

 
Portret Vojislava Kecmanovića Đede, predsednika Predsedništva ZAVNOBiH i prvog predsednika Prezidijuma Narodne skupštine NR BiH

Odmah po oslobođenju Sarajeva, kao i većeg dela teritorije Bosne i Hercegovine, u Sarajevu je od 26. do 28. aprila 1945. održano Treće zasedanje ZAVNOBiH na kome je 28. aprila ZAVNOBiH prerastao u Narodnu skupštinu Bosne i Hercegovine, a njegovo Predsedništvo, na čijem se čelu nalazio Vojislav Kecmanović, postalo je Predsedništvo Narodne skupštine. Istog dana formirana je i Vlada Bosne i Hercegovine na čiji je predsednik bio Rodoljub Čolaković. Ovim činom formirana je Federalna Država Bosna i Hercegovina, koja je bila deo Demokratske Federativne Jugoslavije uspostavljene formiranjem Privremene vlade, 7. marta 1945. godine.[1]

Avgusta 1945. u Beogradu je održano Treće zasedanje AVNOJ, na kome je AVNOJ kao najviše predstavničko telo prerastao u Privremenu narodnu skupštinu DFJ, koja je raspisala izbore za Ustavotvornu skupštinu, koja je imala dva doma — Saveznu skupštinu i Skupštinu naroda. Izbori su održani 11. novembra 1945, a pošto je opozicija odlučila da ih bojkotuje, na njima je učestvovala samo lista Narodnog fronta Jugolavije (NOF) i dobila 90,4%, dok je „kutija bez liste” dobila 9,6% glasova.[1] Ustavotvorna skupština DFJ donela je 29. novembra 1945. dekleraciju o proglašenju Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ) kojom je zvanično ukinuta monarhija, a uspostavljena federalna republika.[5] Prvi Ustav FRNJ usvojen je 31. januara 1946. i u skladu sa njim Ustavotvorna skupština je postala Narodna skupština FNRJ sa Saveznim većem i Većem naroda.[6] Posle usvajanja Ustava FNRJ, Narodna skupština Bosne i Hercegovine donela je 20. februara 1946. Zakon o imenu Narodne Republike Bosne i Hercegovine kojim je Federalna Država Bosna i Hercegovina promenila naziv u Narodna Republika Bosna i Hercegovina, a u skladu sa ovim Narodna skupština Bosne i Hercegovine postala je Narodna skupština NR Bosne i Hercegovine, a Predsedništvo Narodne skupštine postalo je Prezidijum Narodne skupštine.

Pored rada na učvršćivanju vlasti i obnovi zemlje, Narodna skupština Bosne i Hercegovine u toku leta 1946. radila je i na pripremi uslova za organizovanje izbora za Ustavotvornu skupštinu BiH, koja je trebala da donese Ustav NR Bosne i Hercegovine. U tom cilju su 16. avgusta doneti Zakon o Ustavotvornoj skupštini NR Bosne i Hercegovine i Zakon o izboru narodnih poslanika Ustavotvorne skupštine NR Bosne i Hercegovine. Organizacija izbora poverena je Zemaljskoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine, a izbori su održani 13. oktobra 1946. godine.[7] Kao i na izborima za federalni parlament, novembra 1945, opozicija se odlučila za bojkot, pa su glasači birali između liste Narodnog fronta Bosne i Hercegovine, koja je osvojila većinu glasova i „kutije bez liste”. Novoizabrana Ustavotvorna skupština sastala se 11. novembra 1946. i potvrdila sva akta koja su doneli ZAVNOBiH i njegovo Predsedništvo, kao i Narodna skupština Bosne i Hercegovine i njeno Predsedništvo.[1] Na sednici 13. novembra izabran je Ćazim Ugljen za predsednika, Vaso Gajić za potpredsednika i Rudi Kolak i Rade Jakšić za sekretare Ustavotvorne skupštine. Na istoj sednici izabrani su članovi Prezidijuma Ustavotvorne skupštine, čiji je predsednika bio Đuro Pucar.[8]

Ustavotvorna skupština je 31. decembra 1946. usvojila i proglasila Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine nakon čega je rad nastavila kao Narodna skupština Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Usvajanjem Ustava zaokružena je izgradnja institucija potrebnih za funkcionisanje jedne od šest federalnih jedinica u sastavu jugoslovenske federacije.[1]

Narodna skupština 1946—1953.

uredi

Narodna skupština Narodne Republike Bosne i Hercegovine održala je u prvom četvorogodišnjem mandatu, od 1946. do 1950. osam redovnih i četiri vanredna zasedanja. U ovom periodu, uspostavljen je politički sistem Bosne i Hercegovine i započeta obnova i izgradnje zemlje. Rad skupštine odvijao se u veoma složenim društevnim i političkim uslovima, koje je izazvao politički sukob Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Nakon Rezolucije Informbiroa, Jugoslavija se našla u međunarodnoj izolaciji, što je dovelo do finansijskih poteškoća, kao i čvrsto kontrolisanog ukupnog društevnog života od strane Komunističke partije. Narodna skupština je 27. juna 1947. usvojila Zakon o Petogodišnjem planu razvitka narodne privrede NR Bosne i Hercegovine koji je predviđao likvidiranje privredne i teničke zaostalosti; investiranje u industriju, rudarstvo i elektroprivredu; razvijanje zadrugarstva na selu; ivestiranje u zdravstvo i kulturu; izgradnju socijalizma i dr.[9] Donošenjem Zakona o upravljanju državnim privrednim preduzećima i višim privrednim udruženjima od strane radnih kolektiva koji je usvojen 27. juna 1950. započeo je period radničkog samoupravljanja, novog oblika upravljanja u društveno-ekonomskom i političkom sistemu Bosne i Hercegovine.[1] Prvi predsednik Narodne skupštine Ćazim Ugljen, prešao je aprila 1949. na funkciju ministra industrije, a na njegovo mesto izabran je Bogomir Brajković, koji je je ovu dužnost vršio i u narednom sazivu. Pored ove, 15. septembra 1948. izvršena je izmena predsednika Vlade Bosne i Hercegovine i predsednika Prezidijuma Narodne skupštine. Dotadašnji predsednik Vlade Rodoljub Čolaković, prešao je na dužnost u Vladu FNRJ, a novu Vladu je formirao Đuro Pucar dotadašnji predsednik Prezidijuma, koga je na tom mestu zamenio Vlado Šegrt.[10] Prvi saziv Narodne skupštine raspušten je 28. septembra 1950. nakon usvajanja novog Zakona od izboru narodnih poslanika za Narodnu skuppštinu NR Bosne i Hercegovinu.[11]

 
Zgrada Centralne banke BiH u Sarajevu, u kojoj se od 1946. do 1952. nalazilo sedište Narodne skupštine Bosne i Hercegovine

Izbori za drugi saziv Narodne skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine održani su 3. decembra 1950. godine. Prema novom Zakonu o izborima, jedan narodni poslanik birao se na 10.000 stanovnika, pa je 270 poslanika birano na sledeći način — 81 u Tuzlanskoj, 79 u Banjalučkoj, 57 u Sarajevskoj i 41 u Mostarskoj oblasti, kao i 12 u gradu Sarajevu. Poput prethodnih izbora, glasalo se za listu Narodnog fronta Bosne i Hercegovine, koja je dobila 98,5% i „kutiju bez liste”, koja je dobila 1,5% glasova.[1] Novoizabrana Narodna skupština sastala se 20. decembra 1950. i sledećeg dana izabrala — novi Prezidijum Narodne skupštine i novu Vladu Bosne i Hercegovine, čiji su predsednici ostali Vlado Šegrt i Đuro Pucar.[12] U toku svog drugog saziva Narodna skupština održala je od 1950. do 1953. šest redovnih zasedanja. Dalji razvoj radničkog samoupravljanja, kao novog oblika upravljanja u društveno-ekonomskom i političkom sistemu, uslovio je da kroz ustavnu reformu dobije svoj ustavni oblik. Usvajanjem Ustavnog zakona o osnovama društvenog i političkog uređenja FNRJ i saveznim organima vlasti koji je 13. januara 1953. donela Narodna skupština FNRJ izvrešene su značajne izmene državnih organa — umesto savezne i republičkih vlada uvedena su izvršna veća sa državnim sekretarijatima kao izvršnim organima, ukinuti su Prezidijumi Narodnih skupština i uvedena nova skupštinska veća, nakon čega je savezni parlament imao tri, a republički dva doma — Republičko veće i Veće proizvođača.[7] U skladu sa saveznim zakonom, Narodna skupština Bosne i Hercegovine donela je 29. januara 1953. Ustavni zakon o osnovama društvenog i političkog uređenja Narodne Republike Bosne i Hercegovine i republičkim organima vlasti[13] koji je značajno izmenio ustavnopravni sistem NR Bosne i Hercegovine i znatno proširio strukturu parlamentarnih tela. Prema Ustavnom zakonu Narodna skupština postala je dvodomna — Republičko veće imalo je 114 poslanika, koje su birali građani na izborima, dok je Veće proizvođana imalo 82 poslanika, koje su kao predstavnike svojih privrednih organizacija birali industrijski radnici, članovi zemljoradničkih zadruga i zanatlije i zanatski radnici.[1] Drugi saziv Narodne skupštine raspušten je 14. septembar 1953. godine.[14]

Narodna skupština 1953—1963.

uredi

Izbori za narodne poslanike Republičkog veća Narodne skupštine održani su 22. novembra 1953. uporedo sa izborima za narodne poslanike Saveznog veća Narodne skupštine FNRJ, koji su održani istovremeno u svim republikama FNRJ.[15] Na ovim izborima izmenjen je dotadašnji način glasanja, pa su gumene kuglice zamenjene glasačkim listićima.[1] U Bosni i Hercegovini je od upisanih 1.568.456, na izbore izašlo 1.341.652 birača odnosno 85,6%. Za predložene kandidate glasalo je 1.317.352 (98,2%), dok je nevažećih listića bilo 24.294 (1,8%). Izbori za Veće proizvođača održani su od 24. do 26. novembra. Poslanici iz proizvođačke grupe industrije, trgovine i zanatstva birani su u 60 izbornih srezova, dok su poslanici iz proizvođačke grupe poljoprivrede birani u 22 izborna sreza.[16] Njih je biralo 2.489[đ] odbornika Veća proizvođača Narodnih odbora srezova i gradova, koji su izabrani na izborima od 1. do 7. novembra.[17]

 
Đuro Pucar predsednik Narodne skupštine u periodu 1953—1963.

Novoizabrana Narodna skupština sastala se 14. decembra 1953,[18] a narednog dana izabran je predsednik skupštine i predsednici veća. Predsednik Republičkog veća bio je Milan Pantić, a potpredsednik Željko Krešić, dok je predsednik Veća proizvođača bio Nikola Kotle, a potpresednik Čedo Milićević. Na zajedničkoj sednici oba veća za predsednika Narodne skupštine izabran je Đuro Pucar, za potpredsednika Niko Jurinčić, a za sekretara Nijaz Duraković. Istog dana izabrano je i prvo Izvršno veće Narodne skupštine čiji je predsednik bio Avdo Humo.[19] On je ovu funkciju vršio do 28. maja 1956. kada ga je na zamenio Osman Karabegović.[20] Treći saziv Narodne skupštine raspušten je 6. januara 1958,[21] a prethodno je doneo izmene Zakona o izborima, kojim je u Republičko veće birano 126 narodnih poslanika, odnosno jedan na 25.000 stanovnika, a u Veće proizvođača 91 poslanik, odnosno jedan na 30.000 radnika.[1]

Poslanici Republičkog veća Narodne skupštine birani su na neposrednim izborima održanim 23. marta 1958. uporedo sa izborima koji su održani u celoj Jugoslaviji. Od 1.760.175 upisanih na izbore je izašlo 1.651.131 birača odnosno 93,8%. Za predložene kandidate glasalo je 1.611.172 (97,6%), dok je nevažećih listića bilo 39.959 (2,4%).[22][23] Poslanike Veća proizvođača birali su odbornici sreskih i gradskih skupština na izborima održanim 26. i 27. marta. Poslanici iz proizvođačke grupe industrije, trgovine i zanatstva birani su u 49 izbornih srezova, dok su poslanici iz proizvođačke grupe poljoprivrede birani u 31 izbornom srezu.[24] Prva sednica novoizabrane Narodne skupštine bila je 10. aprila 1958,[25] a sutradan su izabrani predsednik skupštine i predsednici veća. Za predsednika Narodne skupštine, na zajedničkoj sednici oba veća, ponovo je izabran Đuro Pucar, dok je za potpredsednika izabran Vlado Šegrt, a za sekretara Bora Popović. Predsednik Republičkog veća bio je Jozo Bakrač, a potpredsednik Novak Anđelić, dok je predsednik Veća proizvođača bio Milutin Đurašković, a potpresednik Halid Mesihović. Istog dana izabrano je i novo Izvršno veće Narodne skupštini čiji je predsednik ponovo bio Osman Karabegović.[26] Na mestu potpredsednika Narodne skupštine Šegrta je 19. januara 1961 zamenio Šefket Maglajlić, koji je prethodno bio potpredsednik Izvršnog veća Narodne skupštine.[27]

U toku mandata ovog saziva Narodne skupštine započela je krajem 1960. ustavna reforma jugoslovenske federacije. Savezna narodna skupština obrazovala je 2. decembra 1960. Komisiju za ustavna pitanja, koja se bavila pripremom novog ustava, a njen predsednik je bio Edvard Kardelj.[28] Narodna skupština Bosne i Hercegovine izabrala je 24. oktobra 1961. Komisiju za izradu novog Ustava Bosne i Hercegovine, a njen prvi predsednik bio je Đuro Pucar, a potom Blažo Đuričić.[29] Iako je prvobitno planirano da se novi Ustav Jugoslavije, kao i republički ustavi, donesu pre isteka mandata aktuelnog saziva savezne i republičkih skupština, to se nije dogodilo, pa je Savezna narodna skupština 7. aprila 1962. donela odluku o produženju mandata skupštine do donošenja novog ustava, a najkasnije do godinu dana.[30][1] Potom je 10. aprila 1962. istu odluku donela i Narodna skupština Bosne i Hercegovine. Rad savezne i republičkih skupština produžen je kako bi se novi izbori održali po načelima novog ustava.[31] Nakon godinu dana rada Komisija za izradu novog ustava je 31. oktobra 1962. Narodnoj skupštini predala Prednacrt Ustava Bosne i Hercegovine koji je skupština prihvatila i stavila na javnu diskusiju, koja je trajala do kraja godine.[32] Savezna narodna skupština usvojila je 7. aprila 1963. Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.[33] Odmah potom, poslednjeg dana produženog saziva Narodne skupštine, 10. aprila 1963. na zajedničkoj sednici oba veća usvojen je Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine čijim je odredbama Narodna skupština Narodne Republike Bosne i Hercegovine promenila naziv u Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.[32][34]

Republička skupština 1963—1969.

uredi

Novi ustav SFR Jugoslavije, koji je nazvan „Poveljom samoupravljanja”, kao i Ustav Bosne i Hercegovine, usvojeni aprila 1963, svojim odredbama trebali su da naznače početak takozvane „socijalističke samoupravne demokratije”, koji je trebala da zameni prethodnu „narodnu demokratiju”. Ovi ustavi uneli su značajne promene u politički sistem Bosne i Hercegovine, jer se model samoupravljanja proširio u sve sfere društvenog i političkog života. Ustav je kao društveno-političke zajednice definisao — opštinu, srez[e] i republiku. Osnovana su gradska veća, kao organi samoupravljanja u gradovima sa više opština, a za osnovnu teritorijalnu jedinicu uvedena je mesna zajednica kao samoupravna zajednica građana kojom je rukovodio Savet biran na zborovima birača. Ustavne izmene izvršene su i u pogledu sastava Skupštine Bosne i Hercegovine koja je umesto dotadašnja dva imala pet veća — Republičko veće (120 poslanika), Privredno veće, Prosvetno-kulturno veće, Socijalno-zdravstveno veće i Organizaciono-političko veće (po 70 poslanika). U Republičko veće mogao je biti biran svaki građanin koji je imao biračko pravo, dok su u veća radnih zajednica birani radnici ili članovi rukovodstva radne organizacije, kao i funkcioneri sindikata u odgovarajućim oblastima rada. Izvršni organ Skupštine i dalje je bio Izvršno veće Skupštine, čije je članove biralo Republičko veće. Glavna novina u novom Ustavu, vezana za rad skupštine, bila je odredba da se svake dve godine bira polovina poslanika svih skupštinskih veća, pa je saziv Skupštine SR BiH izabran na izborima juna 1963, menjan na izborima aprila 1965. i 1967. godine.[1]

Izbori za poslanike Republičkog veća Skupštine Bosne i Hercegovine održani su 16. juna 1963. uporedo sa izborima za poslanike Saveznog veća Savezne skupštine, koji su održani istovremeno u svim republikama i pokrajinama SFRJ.[35] Na ovim izborima glasalo je 1.772.779 birača, od čega je njih 1.751.312 (98,8%) glasalo za predložene kandidate, dok je nevažećih listića bilo 24.467 (1,2%). Proces izbora poslanika ostala četiri veća započeo je 24. maja kada su održani izbori za odbornike veća radnih zajednica na nivou opština.[36] Pravo glasa na ovim izborima imalo je 991.988 radnih ljudi od kojih je glasalo njih 893.024 (90%).[37] Oni su tada izabrali 6.844 opštinskih odbornika koji su 3. juna 1963. birali poslanike preostala četiri veća republičke skupštine.[38] Zajednička sednica svih veća novoizabrane Skupštine održana je 25. juna 1963. i na njoj je za predsednika Skupštine izabran Ratko Dugonjić, a za potpredsednika Niko Jurinčić. Na odvojenim sednicama, istog dana izbrani su i predsednici ostalih veća — Džemal Bijedić predsednik Republičkog veća, Nisim Albahari predsednik Organizaciono-političkog veća, Ilija Materić predsednik Privrednog veća, Dušanka Kovačević predsednica Prosvetno-kulturnog veća i Nikola Cvijetić predsednik Socijalno-zdravstvenog veća.[39] Na narednoj sednici 26. juna izabrani su i članovi Izvršnog veća Skupštine čiji je predsednik bio Hasan Brkić.[40][41]

 
Džemal Bijedić, predsednik Republičkog veća Skupštine (1963—1969), potpredsednik Skupštine (1967—1969) i predsednik Skupštine SR Bosne i Hercegovine (1969—1971)

Skupštinski saziv izabran juna 1963. dopunjen je nakon dve godine na izborima koji su održani 18. aprila 1965. godnine. Na njima je zamenjena polovina poslanika, koji je mandat trajao dve godine.[42] Mandat novoizabranih poslanika verifikovan je na prvim sednicima skupštinskih veća, koje su održane 11. maja 1965. čime je započeo drugi deo petog skupštinskog mandata. Prilikom izbora predsednika skupštinskih veća, uglavnom su birani oni koji su ovu funkciju obavljali u prthodnom periodu, izuzev u Prosvetno-kulturnom veću za čijeg je novog predsednika izabran Hasan Grabčanović. Istog dana održana je zajednička sednica svih veća na kojima je za predsednika Skupštine ponovo izabran Ratko Dugonjić, a za potpredsednik Džemal Bijedić i Bogomir Brajković.[43] Predsednik Izvršnog veća Skupštine ostao je Brkić, ali kako je on preminuo 14. juna 1965,[44] zamenio ga je dotadašnji potpredsednik Rudi Kolak.[45] Nova dopuna saziva iz 1963. izvršena je na izborima održanim 23. aprila 1967, a prva sednica trećeg dela petog skupštinskog mandata održana je 12. maja 1967. godine. Na zajedničkoj sednici svih veća za novog predsedika Skupštine izabran je Džemal Bijedić, a za potpredsednike Olga Marasović i Stojan Bjelajac. Istog dana izabrano je i novo Izvršno veće Skupštine čiji je predsednik bio Branko Mikulić.[46] Ustavna reforma nastavljena je i dalje, pa su aprila 1967. i februara 1969. usvojeni amandmani na Ustav Jugoslavije i Ustav Bosne i Hercegovine, kojima je promenjena struktura republičke skupštine preimenovanjem Organizaciono-političkog veća u Društveno-političko veće, kao i odredbom da se poslanici svih veća biraju na četiri godine i da niko ne može biti biran više od dva puta za republičkog poslanika.[1]

Republička skupština 1969—1974.

uredi

Izbori za novi četvorogodišnji mandant Skupštine SR Bosne i Hercegovine održani su aprila 1969. godine. Poslanici Republičkog veća birani su na izborima održanim 13. aprila 1969. uporedo sa izborima koji su održani u celoj Jugoslaviji.[47] Od 2.048.266 upisanih na izbore je izašlo 1.727.282 birača odnosno 84,3%.[48] Izbori za poslanike veća radnih zajednica Skupštine održani su 23. aprila 1969. istovremeno sa izborima u SR Sloveniji i SR Hrvatskoj i na njima je izabrano 280 poslanika ova četiri veća.[49] Poslanike veća radnih zajednica birali su odbornici skupštinskih veća, koji su izabrani na izborima 11. aprila 1969. godine.[50] Prva zajednička sednica svih veća Skupštine održana je 8. maja 1969. i na njoj je za predsednika Skupštine ponovo izabran Džemal Bijedić, dok su za potpredsednike izabrani Stipe Bilan i Momir Kapor.[51] Narednog dana održane su zasebne sednice veća, na kojima su izabrani njihovi predsednici — Nikola Antić predsednik Republičkog veća, Boško Baškot predsednik Društveno-političkog veća, Vlada Ćosić predsednik Privrednog veća, Refik Hukić predsednik Prosvetno-kulturnog veća i Jamila Hadžimustafić predsednik Socijalno-zdravstvenog veća. Na sednici Republičkog veća izabrano je novo Izvršno veće Skupštine čiji je predsednik bio Dragutin Kosovac.[52] Bijedić je funkciju predsednika Skupštine obavljao do jula 1971. kada je prešao na dužnost predsednika Saveznog izvršnog veća (SIV), a zamenio ga je Hamdija Pozderac.[53]

Reforma saveznog i republičkog ustava nastavljena je i dalje. Skupština Bosne i Hercegovine usvojila je 21. juna 1971. dvadesetčetiri amandmana na Ustav SR Bosne i Hercegovine,[54] koji su bili u skladu sa amandmanima na Ustav SFRJ, koje je 29. marta 1971. usvojila Savezna skupština. Ustavni amandmani sadržali su bitne promene funkcije i uloge federacije, čime su znatno sužena njena prava i dužnosti.[54] Stalne izmene i dopune ustavnih rešenja nisu dale željene rezultate, pa se pristupilo izradi novog saveznog ustava, kao i ustava republika i pokrajina.[1] Pošto se rad na novom ustavu odužio, a bližio se kraj aktuelnog skupštinskog saziva, Skupština je 29. marta 1973. donela Ustavni zakon o produženju mandata republičkih poslanika i opštinskih odbornika čime je skupštinski mandat produžen za godinu dana. Na istoj sednici za novog potpredsednika Skupštine izabran je Džemal Muminagić.[55] Odluku o produžetku mandata saveznih poslanika donela je 30. marta 1973. i Savezna skupština.[56] Nakon dve godine rada, novi Ustav SFR Jugoslavije proglašen je 21. februara 1974. na sednici Veća naroda Savezne skupštine.[57] Skupština Bosne i Hercegovine proglasila je novi Ustav 25. februara 1974. na zajedničkoj sednici svih skupštinskih veća. Na istoj sednici doneto je nekoliko zakona vezanih za izbor skupštinskih delegata u republičku i saveznu skupštinu.[58]

Delegatska skupština 1974—1982.

uredi

Ustav SFRJ, kao i ustavi socijalističkih republika i pokrajina, doneti februara 1974. nastali su tokom procesa traženja više nezavisnosti i nadležnosti za republičke organe u odnosu na federalnu vlast. U uslovima opšteg društvenog socijalističkog samoupravljanja prethodili su mu amndmani na prethodni Ustav iz 1967, 1969. i 1972, a najveća novina novog Ustava bilo je ustanovljenje republičkih i pokrajinskih predsedništava, kao kolektivnog predsedničkog organa. Prema novom Ustavu Bosne i Hercegovine strukturu Skupštine su činila tri veća — Veće udruženog rada sa 160, Društveno-političko veće i Veće opština sa po 80 delegata. Skupštinski sistem bio je zasnovan na delegatskom principu, odnosno utvrđeno je formiranje delegatskih skupština, počevši od opštine i grada do Republike. Opštinske skupštine činila su tri veća — Veće mesnih zajednica, Veće udruženog rada i Društveno-političko veće, dok su gradska i republička Skupština imale ista veća. Na neposrednim izborima građani su birali samo opštinske delegate, dok su gradske i Republička skupština formirane od izabranih delegata, odnosno posrednim putem.[1]

 
Zgrada Skupštine SR Bosne i Hercegovine izgrađena 1982, a danas sedište Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine

Izborni proces u SR Bosni i Hercegovini započeo je 29. marta 1974. kada je od 599.768 zaposlenih u organizacijama udruženog rada i radnim zajednicama, njih 541.590 (93%) izabralo 4.567 delegacija sa 55.912 delegata. [59] Potom su 31. marta 1974. održani neposredni izbori na kojima su građani birali delegacije u oko 1.300 mesnih zajednica i delegate društveno-političkih veća opštinskih skupština.[60] Na ovim izborima je od 2.129.589 upisanih birača glasalo 1.861.210 (87,4%) koji su u 106 opština izabrali 2.156 delegacija sa 32.732 delegata.[61] Izborni proces okončan je 14. aprila kada su izabrani svi delegati veća opštinskih skupština, koje su potom birali delegate gradskih skupština i republičke Skupštine.[62] Prva sednica novog saziva Skupštine Bosne i Hercegovine održana je 29. aprila 1974. i na njoj je za predsednika Skupštine ponovo izabran Hamdija Pozderac, dok su za potpredsednike izabrani — Sreten Lopandić, Džemal Muminagić i Mile Perković. Za predsednike skupštinskih veća izabrani su — Đuro Vekić[ž] predsednik Društveno-političkog veća, Anto Stupić predsednik Veća proizvođača i Zahid Bukarević predsednik Veća opština. Na istoj sednici izabrano je Izvršno veće Skupštine, čiji je predsednik bio Milanko Renovica i Predsedništvo SR Bosne i Hercegovine, čiji je predsednik bio Ratko Dugonjić. Takođe, Cvijetin Mijatović je izabran za člana Predsedništva SFRJ iz Bosne i Hercegovine, kao i 12 delegata za Veće republika i pokrajina Skupštine SFRJ.[1][63]

Izborne radnje za drugi mandat delegatske Skupštine vršene su od 14. do 19. marta 1978, a izbori za društveno-politička veća opštinskih skupština održani su 19. marta u 109 opština.[64] Prva sednica novog saziva Skupštine održana je 27. aprila 1978. i na njoj je za predsednika izabran Niko Mihaljević. Potpredsednici Skupštine su bili — Jozo Bodružić, Zahid Bukurević, Slobodan Kezunović, Sreten Lopandić i Fatima Hadžialić, a predsednici skupštinskih veća — Duško Popović predsednik Društveno-političkog veća, Neđo Stipić predsednik Veća opština i Ibrahim Ibrahimović predsednik Veća udruženog rada. Na sednici je izabrano 12 delegata za Veće republika i pokrajina Skupštine SFR, kao i Izvršno veće Skupštine, čiji je predsednik ostao Milanko Renovica, dok je za predsednika Predsedništva SR BiH izabran Raif Dizdarević.[65][66] Godinu dana kasnije, Skupština je 11. aprila 1979. za člana Predsedništva SFRJ iz Bosne i Hercegovine izabrala ponovo Cvijetina Mijatovića.[67]

U toku ovog saziva, Skupština je 21. jula 1981. usvojila osam amandamana na Ustav Bosne i Hercegovine kojima je mandat predsednika skupština društveno-političkih zajednica i predsednika veća izbosio jednu, a predsednika izvršnih organa dve godine.[z] Ovim izmenama mandat predsednika i potpredsednika Skupštine, kao i predsednika skupštinskih veća iznosio je godinu dana. Mandat Izvršnog veća Skupštine i Predsedništva SFRJ ostao je četiri godine, s tim da je mandat predsednika Predsedništva bio jednu, a predsednika Izvršnog veća dve godine.[68] Usvajanje amandmana o jednogodišnjim mandatima pratilo je paralelni proces kojim se, prema saveznom ustavu, odvijao i u svim republikama i pokrajinama SFRJ.[1]

Delegatska skupština 1982—1989.

uredi

Izbori za treći saziv delegatske Skupštine SR Bosne i Hercegovine održani su 19. i 21. marta 1982. godine. Prvo su 19. marta sprovedeni izbori na kojima su zaposleni u organizacijama udruženog rada glasali za delegacije udruženog rada, nakon čega su 21. marta građani Bosne i Hercegovine glasali za izbor delegata u skupštine 109 opština.[69] Prva skupštinska sednica novog saziva održana je 27. aprila 1982. i na njoj su izabrani članovi Predsedništva SR Bosne i Hercegovine (predsednik Branko Mikulić), članovi Izvršnog veća Skupštine (predsednik Seid Maglajlija) i 12 članova delegacije Skupštine Bosne i Hercegovine u Veću republika i pokrajina Skupštine SFRJ, kao i funkcioneri sa jednogodišnjim mandatom — predsednik Skupštine Vaso Gačić, potpredsednik Zlatan Karavdić, predsednik Društveno-političkog veća Ante Budimir, predsednik Veća udruženog rada Emina Zaimović i predsednik Veća opština Ljubica Lazić.[70] Nakon isteka prvog jednogodišnjeg mandata, 27. aprila 1983. za predsednika Skupštine izabran je Ivica Blažević, a za potpredsednika Ljubica Lazić.[71] Skupština je 27. marta 1984. na sednici svih veća usvojila šest amandmana na Ustav SR Bosne i Hercegovine kojim je uneta mogućnost izbora funkcionera još jednom uzastopno na istu funkciju.[72] Za člana Predsedništva SFRJ iz Bosne i Hercegovine izabran je 12. aprila 1984. Branko Mikulić.[73] Izbor funkcionera za treći jednogodišnji mandat izvršen je 27. aprila 1984. kada je za predsednika Skupštine izabran Salko Oruč, a za potpredsednika ponovo Ljubica Lazić. Na ovoj sednici Gojko Ubiparip izabran je za novog predsednika Izvršnog veća Skupštine, jer je prethodom predsedniku istekao dvogodišnji mandat.[74] U četvrtom jednogodišnjem mandatu, predsednik Skupštine ponovo je bio Oruč, a potpredsednik Živko Babić.[75]

Poslednji izbori za delegatsku Skupštinu održani su 7. i 9. marta 1986. godine. Izbori za delegate društeveno-političkih i samoupravnih interesnih zajednica, koje su birali zaposleni održani su 7. marta, a izbori na kojima su građani birali delegate opštinskih skupština održani su 9. marta.[76] Prva sednica novoizabrane Skupštine održana je 27. aprila 1986. i na njoj su izabrani članovi Predsedništva SR Bosne i Hercegovine (predsednik Munir Mesihović), članovi Izvršnog veća Skupštine (predsednik Josip Lovrenović) i 12 članova delegacije Skupštine Bosne i Hercegovine u Veću republika i pokrajina Skupštine SFRJ, kao i funkcioneri Skupštine u prvom jednogodišnjem mandatu — Savo Čečur predsednik Skupštine, Esad Horozić potpredsednik Skupštine, Marjan Ćurčić predsednik Veća udruženog rada, Milenko Ostojić predsednik Društveno-političkog veća i Muhsin Nalić predsednik Veća opština.[77] Branko Mikulić član Predsedništva SFRJ iz Bosne i Hercegovine izabran je 15. maja 1986. za predsednika Saveznog izvršnog veća, pa je na njegovo mesto Skupština SR Bosne i Hercegovine 23. juna izabrala Hamdiju Pozderca.[78] U drugom jednogodišnjem mandatu obnovljen je mandat predsedniku Skupštine Čečuru i potpredsedniku Horoziću.[79]

Političku i javnu scenu SR Bosne i Hercegovine potresla je u leto 1987. afera oko izdavanja menica bez pokrića, koje je vršilo preduzeće „Agrokomerc” iz Velike Kladuše. Afera je dobila politički karakter, zbog odgovornosti braće Hamdije, člana Predsedništva SFRJ i Hakije Pozderca, člana Saveta federacije, koji su u septembru 1987. podneli ostavke.[80] Afera Agrokomerc bila je tema zajedničke sednice svih veća Skupštine Bosne i Hercegovine 22. septembra 1987.[81] i 6. novembra 1987, kada su ostavke na članstvo u Predsedništvu SR Bosne i Hercegovine podneli Munir Mesihović i Ivica Blažević.[82] Skupština je potom 29. decembra 1987. na funkciju člana Predsedništva SFRJ izabrala Raifa Dizdarevića,[83] a za članove Predsedništva SR Bosne i Heregovine 23. marta 1988. izabrani su Nikola Filipović i Emina Zajmović.[84] Na proleće 1988. u javnosti je pokrenuta nova afera oko izgradnje vikendica funkcionera pod privilegovanim uslovima u Neumu. Kako su u ovu aferu bili uključeni najviši društveno-politički rukovodioci Bosne i Hercegovine ona je izazvala nove političke potrese. Kao jedan od glavnih aktera afere tadašnji predsednik Predsedništva Mato Andrić, morao je da odustane od ponovne kandidature, pa je za za novog predsednika izabran Nikola Filipović. Prilikom izbora novog jednogodišnjeg mandata u Skupštini 27. aprila 1988. predsednik je biran tajnim glasanjem između dva kandidata Muhameda Bešića i Esada Horozića, ali kako nijedan od njih u dva kruga glasanja nije dobio potrebnu većinu, pokrenut je novi izborni postupak, kojim je rukovodila Republička konfernecija Socijalističkog saveza radnog naroda (SSRN). Na ovoj sednici za predsednika Izvršnog veća Skupštine izabran je Marko Ćeranić, a za potpredsednika Skupštine Aleksandar Kalmar, koji je postao vršilac dužnosti predsednika.[85] Na sednici održanoj 24. maja 1988. za predsednika Skupštine na tajnom glasanju između dva kandidata izabran je Zlatan Karavdić.[86]

Afere Agrokomerc i Neum duboko su potresle bosanskohercegovačko društvo i vladajući Savez komunista Bosne i Hercegovine, pa je u narednom periodu ostavke podneo čitav niz funkcionera, a zamenjeni su i skoro svi članovi republičkog Predsedništva. Sve više su se čuli glasovi javnosti za potrebom proširenja ljudskih i građanskih prava kroz nove forme demokratske predstavničke vlasti, pa i temeljne promene samoupravnog socijalističkog društvenog uređenja. Na ovo su posebno uticali slični procesi u drugim jugoslovenskim republikama, kao i drugim socijalističkim državama istočne Evrope. U cilju depolitizacije jugoslovenskog društva i postepenog ukidanja političkog monopola Saveza komunista, Skupština SFRJ je 25. novembra 1988. usvojila amandmane na Ustav SFRJ kojima je između ostalog iz sastava Predsedništva SFRJ isključen član po položaju, odnosno predsednik Predsedništva CK SKJ. U skladu sa saveznim, Skupština Bosne i Hercegovine je 11. aprila 1989. donela 38 amandmana na Ustav SR Bosne i Hercegovine kojima je započeo kraj jednopartijskog sistema.[1][87]

Na istoj sednici Skupštine na kojoj su usvojeni ustavni amandmani izvršeno je glasanje za izbor člana Predsedništva SFRJ iz Bosne i Hercegovine. Za ovu funkciju bilo je predloženo troje kandidata — Nenad Kecmanović, Stevo Mirjanić i Milan Škoro.[i] Pošto je Kecmanović dan pre glasanja odustao od kandidature, ostala dva kandidata na tajnom glasanju nisu dobila potreban broj glasova, pa je pokrenut novi izborni postupak.[88] Posle duže evidentcije kandidata, kao i sužavanja kandidatske liste na pet imena, koju je vršila Republička konferencija SSSR Bosne i Hercegovine, održani su 25. juna 1989. izbori[j] na kojima su građani Bosne i Hercegovine neposredno birali člana Predsedništva SFRJ. Najveći broj glasova (32%) na izborima dobio je Bogić Bogićević, član Predsedništva CK SK Bosne i Hercegovine,[89] čiji je izbor 29. jula 1989. potvrdila Skupština SFRJ.

Delegatska skupština 1990—1992.

uredi

Početak demokratizacije jugoslovenskog društva značajno su ubrzali politički događaji, koji su se tokom jeseni 1989. odvijali u istočnoj Evropi, što je uslovilo pad Berlinskog zida i slom socijalističkog sistema u zemljama Varšavskog pakta. Raspad Saveza komunista Jugoslavije, januara 1990. primorao je njegove republičke organizacije da preuzmu samostalnu političku odgovornost u svojim republikama u godini u kojoj je isticao mandat Skupštine i Predsedništva SR Bosne i Hercegovine. Skupština Bosne i Hercegovine prvobitno je 25. januara 1990. donela odluku o izborima, koji su trebali da se održe 25. i 27. marta, a Republička konferencija SSRN Bosne i Hercegovine započela predizborne radnje.[90] Pod uticajem najavljenih višestranačkih izbora u SR Sloveniji i SR Hrvatskoj, Skupština je na zasedanju sva tri veća 5. marta 1990. usvojila Ustavni zakon kojim su raspisani izbori poništeni, a mandat aktulnog skupštinskog saziva produžen do kraja godine sa ciljem stvaranja realnih preduslova za ravnopravno učešće svih političkih partija i sprovođenje demokratskih izbora višestranakog tipa.[91] Ubrzo nakon ove odluke u Bosni i Hercegovini dolazi do formiranja političkih stranaka, uglavnom nacionalne orijentacije.[k][3]

Sazivi skupština

uredi
saziv izbori početak kraj trajanje naziv broj domova pravni akt
/ / 25. novembar 1943. 28. jul 1945. 1 godina, 245 dana Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine jednodomna /
28. jul 1945. 20. februar 1946. 1 godina, 106 dana Narodna skupština Bosne i Hercegovine
20. februar 1946. 11. novembar 1946. Narodna skupština NR Bosne i Hercegovine
1 13. oktobar 1946. 11. novembar 1946. 31. decembar 1946. 3 godine, 271 dan Ustavotvorna skupština NR Bosne i Hercegovine
31. decembar 1946. 28. septembar 1950. Narodna skupština NR Bosne i Hercegovine Ustav iz 1946.
2 3. decembar 1950. 20. decembar 1950. 14. septembar 1953. 2 godine, 260 dana
3 22. novembar 1953.[l] 14. decembar 1953. 6. januar 1958. 4 godine, 23 dana dvodomna Ustavni zakon iz 1953.
4 23. mart 1958.[l] 10. april 1958. 10. april 1963.[lj] 5 godina, 0 dana
5 16. jun 1963.[l] 25. jun 1963. 11. maj 1965. 1 godina, 320 dana Skupština SR Bosne i Hercegovine petodomna Ustav iz 1963.
18. april 1965.[l] 11. maj 1965. 12. maj 1967. 2 godine, 1 dan
23. april 1967.[l] 12. maj 1967. 23. april 1969. 1 godina, 346 dana
6 13. april 1969.[l] 8. maj 1969. 25. februar 1974.[m] 4 godine, 293 dana Amandmani na Ustav iz 1963.
7 31. mart 1974.[n] 29. april 1974. 21. april 1978. 3 godine, 357 dana trodomna Ustav iz 1974.
8 19. mart 1978.[n] 27. april 1978. 27. april 1982. 4 godine, 0 dana
9 21. mart 1982.[n] 27. april 1982. 27. april 1986. 4 godine, 0 dana
10 9. mart 1986.[n] 27. april 1986. 20. decembar 1990.[nj] 4 godine, 237 dana
9 18. novembar i 2. decembar 1990. 20. decembar 1990. 8. april 1992. 1 godina, 110 dana dvodomna Amandmani na Ustav iz 1974.

Spisak predsednika

uredi
naziv saziv broj ime i prezime početak mandata kraj mandata trajanje mandata napomena ref.
ZAVNOBiH
1943—1945.
Vojislav Kecmanović 25. novembar 1943. 28. april 1945. 2 godine, 353 dana U funkciji predsednika kao predsednik Predsedništva ZAVNOBiH, Predsedništva Narodne skupštine i Prezidijuma Narodne skupštine NR BiH
Narodna skupština Bosne i Hercegovine
1945—1946.
28. april 1945. 26. februar 1946.
Narodna skupština NR Bosne i Hercegovine
1946.
26. februar 1946. 13. novembar 1946.
Ustavotvorna skupština NR Bosne i Hercegovine
1946.
1 1 Ćazim Ugljen 13. novembar 1946. 31. decembar 1946. 2 godine, 156 dana [8]
Narodna skupština NR Bosne i Hercegovine
1946—1963.
31. decembar 1946. 18. april 1949.
2 Bogomir Brajković 18. april 1949. 21. decembar 1950. 4 godine, 241 dan
2 21. decembar 1950. 15. decembar 1953.
3 3 Đuro Pucar Stari 15. decembar 1953. 11. april 1958. 9 godina, 192 dana [19]
4 11. april 1958. 25. jun 1963. [26]
Skupština SR Bosne i Hercegovine
1963—1992.
5 4 Ratko Dugonjić 25. jun 1963. 11. maj 1965. 3 godine, 321 dan [39]
11. maj 1965. 12. maj 1967. [43]
5 Džemal Bijedić 12. maj 1967. 8. maj 1969. 4 godine, 75 dana Prešao na dužnost predsednika SIV [46]
6 8. maj 1969. 26. jul 1971. [51]
6 Hamdija Pozderac 26. jul 1971. 29. april 1974. 6 godina, 275 dana [53]
7 29. april 1974. 27. april 1978.
8 7 Niko Mihaljević 27. april 1978. 27. april 1982. 4 godine, 0 dana [65]
9 8 Vaso Gačić 27. april 1982. 27. april 1983. 1 godina, 0 dana [70]
9 Ivica Blažević 27. april 1983. 27. april 1984. 1 godina, 0 dana [71]
10 Salko Oruč 27. april 1984. 26. april 1985. 364 dana [74]
26. april 1985. 27. april 1986. [75]
10 11 Savo Čečur 27. april 1986. 27. april 1987. 2 godine, 0 dana [77]
27. april 1987. 27. april 1988. [79]
Aleksandar Kalmar (v.d) 27. april 1988. 24. maj 1988. 27 dana vršilac dužnosti kao potpredsednik Skupštine [92]
12 Zlatan Karavdić 24. maj 1988. 27. april 1989. 2 godine, 210 dana [86]
27. april 1989. 20. decembar 1990. [93]
11 13 Momčilo Krajišnik 20. decembar 1990. 8. april 1992. 1 godina, 110 dana

Napomene

uredi
  1. ^ Danas Trg Bosne i Hercegovine
  2. ^ Jedina skupština grada formirana u SR BiH bila je Skupština grada Sarajeva
  3. ^ Prvi skupštinski saziv 1946—1950.
  4. ^ Drugi skupštinski saziv 1950—1953.
  5. ^ Od 1969. Društveno-političko veće
  6. ^ Od 2.489 odbornika u proizvođačkoj grupi industrije bilo je 1.414, a u proizvođačkoj grupi poljoprivrede 1.075 odbornika.[17]
  7. ^ Srezovi su u Bosni i Hercegovini ukinuti 1966.
  8. ^ Vekića je na mestu predsednika u novembru 1974. zamenio Jovica Lazarević
  9. ^ Usvojene izmene primenjivala su se od narednog skupštinskog mandata
  10. ^ Prema nacionalnom ključu na ovu funkciju birao se kandidat iz reda srpskog naroda
  11. ^ Istog dana održani su izbori i u SR Makedoniji, na kojima je biran član Predsedništva SFRJ iz ove republike
  12. ^ Stranka demokratske akcije (SDA) osnovana je 26. maja 1990, Srpska demokratska stranka (SDS) 12. jula 1990. i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) 18. avgusta 1990. godine
  13. ^ a b v g d đ Neposredni izbori za Republičko veće
  14. ^ Mandat Narodne skupštine isticao je 10. aprila 1962, ali je 10. aprila 1962. produžen za godinu dana[31]
  15. ^ Mandat Skupštine isticao je 8. maja 1973, ali je 29. marta 1973. produžen za godinu dana[55]
  16. ^ a b v g Neposredni izbori za delegate skupština opština, koji su potom birali delegate za Društveno-političko veće
  17. ^ Mandat Skupštine isticao je 27. aprila 1990, ali je 5. marta 1990. produžen do kraja godine[91]

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s „Istorija parlamentarizma u BiH: Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini u periodu 1945–1990.”. parlament.ba. n.d. 
  2. ^ „Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine sa ustavnim amandmanima i ustavnim zakonima” (PDF). radnici.ba. n.d. 
  3. ^ a b „Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini u uslovima političkog pluralizma (1990–1995)”. parlament.ba. n.d. 
  4. ^ „Istorija parlamentarizma u BiH: Drugi svjetski rat i uspostavljanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH”. parlament.ba. n.d. 
  5. ^ Hronologija 3 1980, str. 19.
  6. ^ Hronologija 3 1980, str. 26.
  7. ^ a b Hronologija 3 1980, str. 115.
  8. ^ a b „Izbor Prezidijuma Ustavotvorne skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 14. 11. 1946. str. 2. 
  9. ^ Hronologija 3 1980, str. 50.
  10. ^ „Obrazovana nova Vlada Bosne i Hercegovine na čelu sa Đurom Pucarom Starim”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 16. 9. 1948. str. 3. 
  11. ^ „Usvojeni su Zakon o izboru narodnih poslanika i Zakon o zabrni nošenja feredže i zara”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 29. 9. 1950. str. 2. 
  12. ^ „Počela je rad Narodna skupština Bosne i Hercegovine”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 21. 12. 1950. str. 2. 
  13. ^ „Usvojen je predlog Ustavnog zakona Bosne i Hercegovine”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 30. 1. 1953. str. 2. 
  14. ^ „Zasedanje Sabora Hrvatske, Narodne skupštine Bosne i Hercegovine i Sobranja Makedonije”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 15. 9. 1953. str. 1. 
  15. ^ „Veliki odziv birača u celoj zemlji”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 23. 11. 1953. str. 1. 
  16. ^ „U Bosni i Hercegovini izabrano republičko Veće proizvođača”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 28. 11. 1953. str. 2. 
  17. ^ a b Hronologija 3 1980, str. 122.
  18. ^ „Prvi sastanak Skupštine Bosne i Hercegovine”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 15. 12. 1953. str. 1. 
  19. ^ a b „Juče su zasedale narodne skupštine Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Crne Gore”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 16. 12. 1953. str. 1. 
  20. ^ „Osman Karabegović izabran za predsednika Izvršnog veća Bosne i Hercegovine”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 29. 5. 1956. str. 1. 
  21. ^ „U Bosni i Hercegovini se predviđa dalji porast proizvodnje”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 7. 1. 1958. str. 4. 
  22. ^ Hronologija 3 1980, str. 161.
  23. ^ „Rezultati izbora za republička veća”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 26. 3. 1958. str. 4. 
  24. ^ „Poslanici Veća proizvođača Bosne i Hercegovine”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 28. 3. 1958. str. 4. 
  25. ^ „Prvi sastanak novoizabrane Narodne skupštine Bosne i Hercegovine”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 11. 4. 1958. str. 4. 
  26. ^ a b „Đuro Pucar ponovo predsednik Narodne skupštine Bosne i Hercegovine”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 12. 4. 1958. str. 1. 
  27. ^ „Usvojen petogodišnji plan privrednog razvoja”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 20. 1. 1961. str. 4. 
  28. ^ Hronologija 3 1980, str. 189.
  29. ^ „Zasedanje skupštine Bosne i Hercgeovine”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 25. 10. 1961. str. 6. 
  30. ^ Hronologija 3 1980, str. 209.
  31. ^ a b „Novi Zakon o Fondu za unapređivanje izdavačke delatnosti i slatkovodnom ribarstvu”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 11. 4. 1962. str. 1. 
  32. ^ a b Hronologija 3 1980, str. 222.
  33. ^ Hronologija 3 1980, str. 220.
  34. ^ „Svestrana podrška građana novom Ustavu”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 11. 4. 1963. str. 1. 
  35. ^ „Glasalo preko 90 odsto birača”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 17. 6. 1963. str. 1. 
  36. ^ „Počeli izbori za nove predstavničke organe”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 25. 5. 1963. str. 1. 
  37. ^ „Za veća radnih zajednica glasalo 91,56 odsto birača”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 30. 5. 1963. str. 1. 
  38. ^ „Opštinski odbornici juče su izabrali predstavnike za Saveznu, republičke, pokrajinske i sreske skupštine”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 4. 6. 1963. str. 1. 
  39. ^ a b „Sednica veća Skupštine Bosne i Hercegovine”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 26. 6. 1963. str. 4. 
  40. ^ Hronologija 3 1980, str. 225.
  41. ^ „Završeno zasedanje Skupštine”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 27. 6. 1963. str. 4. 
  42. ^ „Danas izbori”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 18. 4. 1967. str. 4. 
  43. ^ a b „Skupštinski rad u najšire učešće javnosti”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 12. 5. 1965. str. 6. 
  44. ^ „Umro Hasan Brkić”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 15. 6. 1965. str. 1. 
  45. ^ „Puna odgovornost organa i pojedinaca”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 30. 6. 1965. str. 1. 
  46. ^ a b „Džemal Bijedić predsednik Skupštine Bosne i Hercegovine”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 13. 5. 1967. str. 4. 
  47. ^ „Veliki odziv birača u celoj zemlji”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 14. 4. 1969. str. 1. 
  48. ^ „Glasalo 85 — 90 odsto birača”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 16. 4. 1969. str. 5. 
  49. ^ „Danas izbori za poslanike veća radnih zajednica”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 23. 4. 1969. str. 4. 
  50. ^ „Izabrani prvi odbornici i poslanici”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 12. 4. 1969. str. 24. 
  51. ^ a b „Predsednik Džemal Bijedić”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 9. 5. 1967. str. 4. 
  52. ^ „Dragutin Kosovac — predsednik Izvršnog veća”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 10. 5. 1969. str. 3. 
  53. ^ a b „Jednoglasno Tito”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 27. 7. 1971. str. 6. 
  54. ^ a b Hronologija 3 1980, str. 320.
  55. ^ a b „Stabilizacioni karakter republičkog budžeta”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 30. 3. 1973. str. 12. 
  56. ^ „Zašto kasni dogovor o poljoprivredi”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 31. 3. 1973. str. 1. 
  57. ^ Hronologija 3 1980, str. 359.
  58. ^ Hronologija 3 1980, str. 360.
  59. ^ „Najaktivniji rudari”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 30. 3. 1974. str. 5. 
  60. ^ „Podrška delegatskom sistemu”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 1. 4. 1974. str. 6. 
  61. ^ „Bosna i Hercegovina: Najveći odziv u Cazinu”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 3. 4. 1974. str. 5. 
  62. ^ „Delegacije birale najbolje”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 15. 4. 1974. str. 6. 
  63. ^ „Bosna i Hercegovina”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 11. 4. 1974. str. 5. 
  64. ^ „Glasovi za 6.387 delegacija”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 20. 3. 1978. str. 6. 
  65. ^ a b „Raif Dizdarević predsednik Predsedništva, a Niko Mihaljević predsednik Skupštine”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 28. 4. 1978. str. 1. 
  66. ^ „Nastavljanje uspešnog rada prve delegatske skupštine”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 28. 4. 1978. str. 10. 
  67. ^ „Cvijetin Mijatović izabran za člana Predsedništva SFRJ”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 12. 4. 1979. str. 1. 
  68. ^ „Korak bliže stabilizaciji”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 22. 7. 1981. str. 4. 
  69. ^ „Biraju se 22.722 delegacija”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 18. 3. 1982. str. 4. 
  70. ^ a b „Mandat s povjerenjem”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 28. 4. 1982. str. 6. 
  71. ^ a b „Ivica Blažević predsjednik Skupštine BiH”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 28. 4. 1983. str. 4. 
  72. ^ „O promjenama puna saglasnost”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 28. 3. 1984. str. 3. 
  73. ^ „Uz paket mjera i sopstveni program”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 13. 4. 1984. str. 3. 
  74. ^ a b „Salko Oruč predsjednik Skupštine SR BiH”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 28. 4. 1984. str. 8. 
  75. ^ a b „Salko Oruč predsjednik Skupštine”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 27. 4. 1985. str. 8. 
  76. ^ „Od jutra masovno”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 10. 3. 1986. str. 1. 
  77. ^ a b „Munir Mesihović predsednik Predsjedništva”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 29. 4. 1986. str. 4. 
  78. ^ „Hamdija Pozderac član Predsedništva SFRJ”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 24. 6. 1986. str. 1. 
  79. ^ a b „Teškoće su prolazne”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 28. 4. 1987. str. 2. 
  80. ^ „Ostavka Hamdije Pozderca”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 14. 9. 1987. str. 1. 
  81. ^ „Megalomanija bez brana”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 23. 9. 1987. str. 1. 
  82. ^ „Niko ne sme da promakne”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 7. 11. 1987. str. 8. 
  83. ^ „Dizdarević član Predsedništva SFRJ”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 5. 12. 1987. str. 1. 
  84. ^ „Svaka funkcija više kandidata”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 24. 3. 1988. str. 3. 
  85. ^ „Dva glasanja — bez predsjednika”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 28. 4. 1988. str. 1. 
  86. ^ a b „Zlatan Karavdić novi predsjednik”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 25. 5. 1988. str. 1. 
  87. ^ „Amandmani usvojeni glasanje bez izbora”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 12. 4. 1989. str. 1. 
  88. ^ „Glasnije od glasanja”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 12. 4. 1989. str. 3. 
  89. ^ „Najviše glasova Bogiću Bogićeviću”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 29. 6. 1989. str. 1. 
  90. ^ „Skupština BiH o izborima”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 22. 1. 1990. str. 16. 
  91. ^ a b „Mart „preseljen” u januar”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 6. 3. 1990. str. 1. 
  92. ^ „Dva glasanja — bez predsjednika”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 28. 4. 1988. str. 1. 
  93. ^ „Zlatan Karavdić ponovo predsjednik”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 28. 4. 1989. str. 5. 

Literatura

uredi
  • Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919—1979. tom II 1941—1945. Beograd: Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju. 1980.  COBISS.SR 49272583
  • Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919—1979. tom III 1945—1979. Beograd: Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju. 1980.  COBISS.SR 1539739598