Slobodna Država Rijeka

Slobodna Država Rijeka (ital. Stato libero di Fiume) je bila mini-država osnovana 1920. godine na temelju Rapalskog ugovora između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, podržana od velikih sila i većine stanovnika grada koji je uživao samostalnost u odnosu na okolne zemlje još od 1779. godine. Država je postojala de fakto oko godinu dana, a de jure do 1924. godine kada ju je anektirala Italija. Čin aneksije je ostao sporan budući da nije bio međunarodno-pravno priznat, a potpisan je jedino od strane Italije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Slobodna Država Rijeka
Stato libero di Fiume  (italijanski)
Rijeka

Geografija
Kontinent Evropa
Regija Balkan
Prestonica Rijeka
Društvo
Službeni jezik italijanski
mađarski
hrvatski
nemački
Religija katolicizam
Politika
Oblik države Republika
Vladari  
 — Predsednik Đovani Đuriati
Istorija
Istorijsko doba savremeno doba
 — Osnivanje 1920.
 — Ukidanje 1924.
 — Status bivša država
Geografske i druge karakteristike
Površina  
 — ukupno 28 km²
Stanovništvo 52.000
Valuta riječka kruna (do 1920)
italijanska lira (od 1920)
Zemlje prethodnice i naslednice
Rijeke
Prethodnice: Naslednice:
Austrougarska Kraljevina Italija
Kraljevina SHS

Istorija uredi

Grad Rijeka je prvi put dobio autonomiju 1719. kada je proglašena slobodnom lukom odlukom cara Karla VI. Godine 1779. za vreme Marije Terezije godine osnovano je „izdvojeno telo“ (lat. Corpus separatum). Od tada pa do 1924. godine Rijeka postoji kao samostalni entitet sa nekoliko elemenata državnosti. Grad kratkotrajno gubi autonomiju 1848. nakon što ga je okupirao ban Josip Jelačić, ali je ponovo stiče 1868. godine, kada ulazi u sastav zemalja ugarske krune, opet kao izdvojeno telo.

U gradu žive Hrvati, Italijani, Slovenci, Mađari kao i druge nacionalnosti. Nacionalna pripadnost se menja od popisa do popisa stanovništa budući se u to vreme pod nacionalnošću smatrao jezik kojim se osoba služila. Poseban status grada između nekoliko država vremenom stvara pojavu Fijumanstva (ital. Fiume — Rijeka) kao nacionalnog opredeljenja većine stanovnika. Službeni jezici su mađarski i nemački, poslovna komunikacija se obavlja na italijanskom, dok se u porodicama većinom govori hrvatski. Popularni jezik ulice je fijumanski, mešavina italijanskog i hrvatskog dijalekta.

Nakon Prvog svetskog rata i raspada Austrougarske, pitanje statusa grada Rijeke postaje veliki međunarodni problem ( „riječko pitanje“). U jeku spora između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, međunarodne sile zagovaraju uspostavljanje nezavisne tampon države. Američki predsednik Vilson postaje arbitar u jugoslovensko-italijanskom sporu oko grada. Predlaže da se grad Rijeka uredi kao samostalna država i potencijalno sedište Lige naroda.

U samom gradu dolazi do bezvlašća pa grad u vrlo kratkom vremenom prelazi iz ruke u ruku Južnoslovenskog nacionalnog odbora i italijanskog nacionalnog veća da bi se na kraju anglo-francuske trupe iskrcale s ratnog broda i zaposele grad. Takvu konfuznu situaciju koristi italijanski pesnik Gabrijele D'Anuncio koji sa svojim anarho-fašističkim pokretom 1919. godine zauzima grad i proglašava italijansku upravu za Kvarner.

Dana 12. novembra 1920, Kraljevina Italija i Kraljevina SHS potpisuju Rapalski sporazum kojim obe strane priznaju potpunu slobodu i nezavisnost Države Rijeka i obavezuju se da će to večno poštovati. Tim aktom stvorena je Slobodna Država Rijeka koja će de fakto postojati jednu, a pravno četiri godine. Novostvorenu državu odmah priznaju sve svetske sile uključujući SAD, Francusku i Veliku Britaniju. D'Anuncio ne priznaje sporazum pa je akcijom italijanske regularne vojske isteran iz grada (,,Krvavi Božić" 24-30. decembra).

Godine 1921. održavaju se prvi parlamentarni izbori na kojima se suprotstavljaju autonomaši i nacionalni proitalijanski blok. Autonomna stranka dobija 6558, a nacionalni blok (fašistička, liberalna i demokratska stranka) 3443 glasova. Predsednik Vlade postaje šef Autonomne stranke Rikardo Zanela.

Godine 1922. fašisti izvode prevrat, a zaokonita Vlada beži u Kraljevicu. 1924 Rimskim ugovorom Kraljevina SHS pristaje na priključenje Rijeke Italiji, Vlada SDR taj čin smatra međunarodno pravno ništavnim i nastavlja da deluje u izgnanstvu.

Kapitulacijom Italije 1943. u Drugom svetskom ratu riječko pitanje ponovno postaje aktuelno te grupa građana 1944. godine objavljuje ,,Liburnijski memorandum" kojim se predlaže konfederalna država s tri kantona Rijekom, Sušakom i Bistricom. Ostrva Krk, Cres i Lošinj ušli bi u zajednički kondominijum. Predsednik riječke Vlade u izgnanstvu Zanela traži ponovno uspostavljanje Slobodne Države Rijeka budući da italijanske aneksija iz 1924. godine nije bila međunarodno priznata.

Tome se suprotstavlja komunistička jugoslovenska vlast koja 3. maja 1945. godine oslobađa grad od nemačke okupacije. Prvi dani nove vlasti obeležavaju masovna streljanja aktivista Autonomne stranke iako su od 1943. većinom finansijski podupirali antifašistički pokret. Mirovnim ugovorom u Parizu 1947. godine, Rijeka je uz Istru službeno pripojena Jugoslaviji.

Spoljašnje veze uredi