Slučajni Srbin

Slučajni Srbin je pojam koji je 2016. godine uveo u javni govor Zoran Ćirjaković u tekstu „Knjiga srpskog razdora” koji je objavljen u beogradskom dnevnom listu Politika. Pojam ukazuje na rasprostranjenost i specifičnu prirodu samoporicanja u Srbiji, o čemu je pisao Milo Lompar, i ima šire značenje od pojma autošovinizam u smislu da je svaki autošovinista slučajni Srbin ali da svaki slučajni Srbin nije autošovinista.

Ovaj pojam odražava samorazumevanje pripadnika otuđene građanističke elite, uglavnom visoko obrazovanih pripadnika urbane srednje klase. Ovakvo samorazumevanje ne podrazumeva uvek samomržnju, odnosno spoj rodomržnje i domomržnje koji predstavlja važnu odliku srpskog autošovinizma. Takođe, odrednica "Druga Srbija", koja podrazumeva podređeni položaj i snažno sugeriše ugroženost i pripadnost margini, gubila je vremenom smisao posle promena 5. oktobra 2000. godine i pojavila se potreba za neutralnim pojmom.

Pojam "Slučajni Srbin" odražava promenu društvenog položaja pripadnika "Druge Srbije", koji su posle 5. oktobra zauzeli mnoge ključne položaje u različitim društvenim hijerhijama i tako postali važan deo dominantne elite. On nema negativne konotacije koje ima odrednica autošovinista i koje su često neprimerene kada govorimo o delu elite koji je početkom devedesetih godina prošlog veka sebe nazvao "Druga Srbija".

Na novi pojam prvi je reagovao Teofil Pančić tekstom "IDEOLOŠKI RAT U SRBIJI: Tko su ‘slučajni’, a tko ‘namjerni’ Srbi", koji je objavljen u zagrebačkom dnevniku Jutarnji list. Pojam je brzo ušao u široku upotrebu.

Vidi još

• Autošovinizam
• Sammrzeći Srbin
• Druga Srbija

Spoljašnje veze

• Nikola Tanasić, "Krajnosti razorene nacionalne svesti: Srpsko društvo između kompleksa više i niže vrednosti", RTS
• Slobodan Antonić, "Jedan 'slučajni Srbin'“, Stanje stvari
• Zoran Ćirjaković, "Nacifikovanje Srbije", Novi standard