Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije

Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije (SDSHiS) bila je politička partija koja je delovala na području Kraljevstva Hrvatske i Slavonije. Osnovana je 1894. godine. Delovala je do 1919. godine, kada je jedan deo članstva pristupio Socijalističkoj radničkoj partiji Jugoslavije (komunista), a drugi Socijalističkoj partiji Jugoslavije.

Osnivanje uredi

Socijalisti iz Hrvatske i Slavonije su još od svojih prvih organizovanih delovanja od kraja 1860-ih, delovali u sastavu delovali u sklopu radničkih društava i sindikata. Godine 1890, u Budimpešti je bila osnovana Socijaldemokratska partija Ugarske, u čijem su sastavu delovali i socijalisti Banske Hrvatske.

Posle kongresa Socijaldemokratske partije Ugarske 1894, socijalisti iz Banske Hrvatske osnovali su zasebnu Socijaldemokratsku stranku Hrvatske i Slavonije (SDSHiS) 8. i 9. septembra 1894. godine. Ovo je bila prva radnička stranka sa sedištem na budućem jugoslovenskom tlu. Na njenom čelu prvobitno je bio Ivan Ancel, a posle 1901. godine Vilim Bukšeg i Vitomir Korać.

Stranka nije bila odviše popularna tokom svog postojanja zbog usvajanja programa austromarksizma, a nije bio ni velik broj pripadnika radničke klase u Banskoj Hrvatskoj.

Delovanje uredi

Tokom 1890-ih, radnički pokret u Hrvatskoj imao je jače aktive u Zagrebu i Rijeci. Kako režim bana Kuena Hedervarija nije dopuštao osnivanje političkih i kulturnih društava pa ni sindikata, u Banskoj Hrvatskoj su ilegalno stvarane sindikalne organizacije obedinjavalo je Međustrukovno vijeće u Zagrebu. Nakon legalizacije 1907, sindikati su postali samostalni u odnosu na SDSHiS, ali su s njom bili tesno povezani.

Godine 1897, svim je strankama bilo zabranjeno da imaju mesne organizacije, a prvacima SDSHiS suđeno je zbog navodne antidržavne aktivnosti, te je ova stranka tih godina bila potpuno obezglavljena.

Prva glasilo radničkog pokreta u Banskoj Hrvatskoj bilo je „Sloboda“ (1892-1902). Glavni hrvatski socijalistički list bila je „Slobodna riječ“ (1902-1914). Izdavan je i niz drugih listova poput „Razredne borbe“ (1907), ćiriličko „Pravo naroda“ (Šid i Zagreb, 1908-1912), nemački „Folksreht“ (Zagreb i Osijek, 1908-1912) i ostali.

Spomen-ploča u atrijumu zgrade u Ilici u Zagrebu, u kojoj su članovi SDSHiS na konferenciji održanoj 19. marta 1919. godine izabrali delegate za Osnivački kongres SRPJ(k).

U toku priprema napada Austrougarske na Srbiju 1914. godine, SDSHiS se usprotivila pripremama, te su ubrzo raspuštene sve organizacije radničkog pokreta i zabranjena radnička štampa. U vojsku je bilo mobilisano više od 50% članova stranke. Time je delatnost stranke tokom ratnih godina zamrla.

Završetkom rata i uspostavljanjem Kraljevine SHS, većina članova SDSHiS, predvođena Vitomirom Koraćem, odlučila se za delovanje u narodnim odborima, odnosno saradnju s buržoazijom, kako bi se na taj način uklopili u nove državne strukture, dok je manji deo, predvođen Đurom Cvijićem i Vladimirom Čopićem, odbacio reformizam, te su učestvovali u osnivanju i postali članovi Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista) 1919. godine.

Istaknute ličnosti uredi

Literatura uredi

Vitomir Korać. Povijest radničkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji (knjiga prva). „Radnički sindikati“, Zagreb 1930. godina.
Istorija Saveza komunista Jugoslavije. Izdavački centar „Komunist“, „Narodna knjiga“, „Rad“ Beograd 1985. godina.